Piše: Emir Suljagić

Dok Srbija kupuje ruske tenkove i višecijevne bacače raketa, Hrvatska nabavlja helikoptere Kiowa i MRAP-ove, Oružane snage BiH završavaju proces višegodišnje tranzicije.

Samo 24 sata nakon što je Bakir Izetbegović izjavio da niko u regionu nije zainteresovan za sukobe, Srbija je objelodanila da je dobila zeleno svjetlo od Rusije za kupovinu šest aviona Mig-29 i “kontingenta oklopnih vozila”.

Ne zna se na šta se odnosi potonja konstrukcija, ali šta god da bilo, vrlo je vjerovatno da će promijeniti odnos snaga u regionu. Dok Srbija kupuje ruske tenkove i višecijevne bacače raketa, Hrvatska nabavlja helikoptere Kiowa i MRAP-ove, Oružane snage BiH završavaju proces višegodišnje tranzicije u robusnu civilnu zaštitu.

Štaviše, Savez za promjene – koji je u decembru 2014. pristao na knjiženje perspektivne vojne imovine i aktiviranje Plana za članstvo u NATO-u – ustvari je zaustavio svaku daljnju integraciju BiH u NATO. Kada Mladen Ivanić glavnokomandujućem NATO-a u Evropi, generalu Curtisu Scaparottiju kaže da je NATO dobro došao u BiH u konsultantskoj ulozi, ali da mora biti “neutralan i politički neobojen”, to se mora razumjeti kao da naša zemlja više nije aspirant za članstvo u toj vojno-političkoj alijansi. Dok se Izetbegović potucao unaokolo birajući između nerealne “reformske agende” i čvrstog i opipljivog i egzistencijalno važnog aktiviranja Plana za članstvo u NATO-u, nazovi reformu, BiH je doživjela dva strateška poraza: održavanje referenduma o devetom januaru u entitetu RS i gubitak Srebrenice na lokalnim izborima. Povrh toga, osmog novembra dogodilo se nešto što može imati strateške posljedice po BiH i njene građane kakve je imala smrt Josipa Broza: pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u.

I pored toga što u ovom trenutku niko ne zna šta to tačno znači, svaki ozbiljan političar bi na Izetbegovićevom mjestu pozvao na potpunu rekalibraciju politike. Državnu politiku, naročito u pitanjima odbrane i vanjske politike sada mora voditi egzistencijalni imperativ. Ako hoćete, i imperativ biološkog opstanka. U maju ove godine napisao sam prvi put da će u Izetbegovićevom mandatu nesrbi prestati da budu “politička činjenica u istočnoj Bosni” i da ćemo izgubiti Srebrenicu. Upozoravao sam da će režim Milorada Dodika održati referendum i da je to crvena linija ne zato što može doći do nasilja, nego zato što će i domaća i međunarodna javnost povjerovati da je mirna podjela naše zemlje moguća.

Izetbegović nije jedini odgovoran: socijaldemokratske i socijalnoliberalne stranke – koje danas brane BiH od Turske zbog nastavnika iz jedne od ovdašnjih škola Fetullaha Gulena – pridružile su mu se u kampanji uvjeravanja javnosti da je riječ o predizbornim igrarijama. Kao rezultat toga, u naredne dvije godine naša državnost će biti na testu kao rijetko kada i trebaće nam svaki saveznik kojeg možemo steći. Pokušajmo to staviti u širi kontekst.

Michael Flynn, bivši načelnik Vojne obavještajne službe SAD-a, objavio je na dan američkih izbora članak u kojem poziva na promjenu politike prema Republici Turskoj, koju naziva vitalnom za zaštitu američkih interesa. Flynn dalje poziva da SAD odustanu od bezglave zaštite Fetullaha Gulena, jer predstavlja bespotrebnu smetnju u odnosima sa zemljom koja je po njemu najvjerniji američki saveznik u borbi protiv ISIL-a. Optužujući Gulena da se lažno predstavlja kao umjerenjak, Flynn kaže: “Svi se sjećamo još jednog tihog, bradatog, starijeg imama koji je sjedio pod jabukom u predgrađu Pariza 1978”. Imama Homeinija, naime. Dvije su stvari bitne: Flynn je tokom kampanje savjetovao Trumpa u pitanjima nacionalne sigurnosti, i drugo, već mu je ponuđeno uticajno mjesto savjetnika za nacionalnu bezbjednost američkog predsjednika.

Da ne bi bilo zabune, u međunarodne odnose se nakon geopolitike, na velika vrata vraća realpolitika. Najsigurnija opklada koju Bosna i Hercegovina trenutno ima je – Ankara. U ovom trenutku se samo Turskoj može vjerovati da će, osim deklarativno, podržati suverenitet i teritorijalni integritet BiH i na supstancijalan način. Samo se Turskoj može vjerovati kada kaže i kada radi na našem članstvu u NATO-u. Njemačka, recimo, s druge strane, kontinuirano insistira da u staro gvožđe izrežemo i jedini oklopno-mehanizovani bataljon koji imamo. Evropska politika prema našoj zemlji bila je i ostala sramno nastojanje da se zemlja podijeli u tišini i spriječi prelijevanje krize u njihovo dvorište. I danas su “evropske integracije” eufemizam za mirnu podjelu zemlje na tri entiteta.

Ako neko ima iluzija o evropskoj pomoći, jedno podsjećanje. Specijalni izaslanik EU Carl Bildt sreo se sa Ratkom Mladićem i Slobodanom Miloševićem u Dobanovcima kod Beograda 16. jula 1995. Razgovarali su o evakuaciji snaga UN-a iz Srebrenice. U isto vrijeme, dvjesta kilometara dalje, u Kozluku, pripadnici Zvorničke brigade VRS-a ubijali su posljednju grupu od 1.500 zarobljenika iz Srebrenice.

Dakle, poslije jako dugo vremena ponovo stojimo sami. I dužni smo samo sebi, svojoj zemlji i onima koji sada pokazuju volju da stanu uz nas. Ulazimo u jedan od najneizvjesnijih perioda, kako globalno, tako i u istoriji naše zemlje. Istorija se ponavlja onda kada ljudi odbijaju da uče na greškama iz prošlosti. I nema žalbenu instancu.

 

(oslobodjenje.ba)

Komentari