ANTIFAŠIZAM KAO  POLITIČKA KULTURA KOMUNICIRANJA

Piše: Atif Kujundžić

Sljedstveno događajima u posljednjih /25/ godina, sasvim je izmijenjen društveni i politički ambijent u kojem su se zatekli i naši životi. Promjena izranja iz četvrt stoljeća dugog međusobnog satiranja neukošću, zlobom, nasiljem, ratom, pljačkom, devastiranjem svega što se zateklo na putu morbidnim zamislima i sve se nastavlja na najgori način, jer sve to bilo je u nama i došlo je iz nas.

Na tom putu sve promjene makar došle i iz priželjkivanja i tajnih planova, morale su se prvo dogoditi u jeziku. To se manifestiralo kao zamisli o kojima već znamo i koje imamo u osobnom iskustvu. Kao anahronizam, kao flash back našega stradanja i manifest našeg neodobravanja, jer i u nama uspravlja protivljenje kao staru i neprikladnu misao o sebi, kao naš odgovor.

Sve se prvo dogodilo u fenomenu jezika.

U početku stvori Bog nebo i zemlju.

Pojavi fašizma kao planetarnog zla, ljudi su suprotstavili antifašizm. Kao spiritus movens antifašističke koalicije u oružanoj borbi, antifašizam je pobijedio fašističkim sredstvima i kao takav se obogotvorio u antifašističkoj ideologiji koja je gurala misao o svojoj nepobjedivosti i fašizmu kao konačno pobijeđenom zlu. To je ideologiji kao otuđenom obliku svijesti i blisko kao zabluda. Ideja antifašizma na tom mjestu/nivou je stala i zakržljala kao neprilagodljiva promjenama u razvoju društva, mada su ljudi morali znati da su ideje vječne, da nisu ničije vlasništvo i da u svakom trenutku društvenoga života mogu biti reafirmirani pokretači događaja.

Nesnalaženje je uzelo maha. Isprazno uvjerenje o konačnoj pobjedi nad fašizmom postalo je neopreznom stvarnošću našega doba. Fašizam je oživio na istim tragovima, u istim i vrlo sličnim modalitetima koje pamtimo. Petrificirana ideja antifašizma je nemoćna ispred sila mraka. Ljudi se ne umiju snaći, a fašizam uzima maha.

Ono što je moglo sačuvati antifašizam i suprotstaviti se fašizmu nije artikulirano kao dragocjeno iskustvo Drugoga svjetskog rata. Ostalo je u nivou priče o oružanoj pobjedi planetarnog zla. Ustvari, zatomljena ideja i pojava fašizma se u međuvremenu saobražavala svojoj potrebi da se ponovo uspravi kao živa sasvim. Antifašizam je ostao izvan društvenih procesa samoupravnog socijalističkog razvoja nerazvijen i bez impulsa.

Sada se rješenje enigme javlja u jeziku kojima govorimo kao ideja o antifašizmu kao sastavnom dijelu kulture političkog komuniciranja. Morali bismo reći: sastavnom i obaveznom dijelu kulture političkog komuniciranja koje će pojave fašizma prepoznati i zaustavti svakom prigodom i u samom početku. O tome bi humanistički nadahnuti ljudi morali imati potpuno suglasje koje političkim jezikom rado nazivaju knosenzus. Dakle, ne samo da zaustave fašističku ideju koju neko svjesno ili nesvjesno protežira, već da na isti način budu zaustavljeni. Da bi ideja o antifašizmu kao političkoj kulturi/tekovini postala i ostala živom zauvijek, treba brižljivo i dugo raditi na njezinom prevođenju u kulturalnom prostoru dijaloga i raznim jezicima za komuniciranje. Treba biti osposobljen za prepoznavanje i reagiranje prema fšizmu. Treba provjeriti postojeći politički jezik i terminologiju.

Ljudi su iz neznanja skloni potcjenjivanju problema fašizacije i antifašizacije. Spremni su se čak izrugivati s jednim i drugim, a da pri tome i nemaju stvarnu svijest ili osviještenost.

Komentari