Piše: Jusuf Trbić

APRIL 1992. U BIJELJINI

 

April je najokrutniji  mjesec

                                                                             T.S.Eliot

 

Precizni april s uspravnim

vjetrom stiže

Ruku ogrezlih u krvi

Ni zima ni ljeto

Ni java ni san

Mačem glave skida

Ravnicu u stravu oblači

U rijeci kandže hladi

Niko ne smije da se rodi

Niko glas da pusti

Niko ramena da digne

 

 

Na vrh aprila crn se barjak

vije

Sav od vitke noći skrojen

On naše sutra najavljuje

On našu tamu produžava

 

 

I naše oči ne prestaju da se

čude

Mraku koji usmjesto jutra

sviće

 

 

U aprilu

U mjesecu umiranja

 

 

PROGNANICI SVOME GRADU

 

                                                                         

 

                                    Svuda si gdje ne treba da budeš

Na pučini mora koje putuje bez cilja

U dahu slijepe planine

U vodi odlaska

Svuda

Samo te ovdje nema

Kao životinja besmisla kroz našu krv

Protječeš

Ti si ptica daljine

Kamen u oku

Gorka riječ koja nam usta razvaljuje

 

A bili smo s tobom kad su svilu

Tvojih sjajnih godina

Raznijeli na kopljima jahači čija lica

Bijahu bezgranična

Njihov ubistveni galop

Svakog nas jutra uspravlja

Dok ti

Upornošću mrtvaca

Mezar pod našim čelima kopaš

A sat tvoga srca iz dana u dan

Našu ponoć otkucava

 

          AKO PROĐE

Salihu Osmanoviću

 

U tvom životu  ničega novog nema

Putem krvi gazi kiša

Sitnim koracima

S ledine jeseni zadnje ptice snova

Uranjaju u nebo

Kao puščana zrna

U zoru malj neba u čelo te bije

.                                  U suton jeza podiže mrak

Noću šuma u tebi

Drvosječe sanja

 

Ti se samo na čekanje naslanjaš

Kad dlan nad oči staviš

Vidiš prostor koji se topi

Vidiš kuću koja na tebe čeka

I samo u čekanju postoji

I vidiš avliju

I orah u avliji

I toplu zemlju

I grobove kao somune

Po njima travu ugaženu

I suho lišće uspomena

 

Kraj prozora stojiš i gledaš

Ranjeni svemir

Na žednu se vodu ruši

I prašina umorna pada

Na pusta godišnja doba

Žubori davna voda

I pjeva glasom velikim i lijepim

 

Ti šutiš i čekaš

I u tom čekanju živiš

A sve se nadaš da jednom će biti bolje

Biće sigurno bolje

Kad sve ovo prođe

 

Ako prođe

 

 

                                                         KONJI

 

 

                                          Na trećem kilometru ljeta tamo

Gdje spavaju moje livade i gdje brda

Rastu glasno ispod kapaka očnih

Tamo gdje horizont klone u sumrak

Kao umorma žena iznad korita

Tamo je srce svijeta

Tamo je krv kretanja

Tamo nema ni početka ni kraja

I konji jutra susreću sopstvenu čežnju

I tuku u nju oštrim čelima svojim

Njihov galop je vreo i ima miris daljine

Udarcima kopita

Oni moje sljepoočnice mjere

Njihova imena planine pomjeraju

Njihova nevinost je nepodnošljiva

 

Konji duboki Konji istiniti

Ne savijajući vratove

Piju iz mene snagu

Pa onda sunce grizu I ne znaju ništa

O danu koji se u meni završava

 

U njihovom oku nikada nije strijeljana

Semberija

 

 

 

NEDJELJNA ŠETNJA

 

 

Nedjelja Zeleni vazduh ljeta

Grad okreće lice ka nebu

Sunce se izležava

Na njegovim ulicama

 

Narod izveo sebe u šetnju

Šetaju novi i stari građani

Lijepo upakovane dame

I djeca razigrana

I naše ubice šetaju

Koracima lakim i odmjerenim

 

Mi na uglovima ulica čekamo

Hoće li nas neko primijetiti

Čekamo kamen iz visine

Kap nebesku

Da udari u naša čela

Da razbije našu tišinu

Da pokrene naše olovne noge

 

Šetaju ubice

 

Pored nas zastanu

U našim  se očima ogledaju

Poprave frizuru

Namjeste ramena

Zategnu lica i kravate

Nasmiješe se zadovoljno

 

Pa idu dalje

Pravednim korakom

 

 

PJESMA IZ TUĐINE

 

Tamnim hodom oko svog sjećanja kružim

Kao spora zemlja oko svoje noći

Licu svom nad vodom ne umijem doći

Nit umijem više srcu svom da služim

 

Ni vjernoj krvi što se nastavlja u krik

U mrak me već vode slijepi konji sna

Tiho se topi mutni bakar godina

Dok tumačim zemlji svoj konačni oblik

 

Bolno sam svjetlo u grlu crne vode

Ptica bez krila u tamnici slobode

Sopstvena sjenka za grlo me hvata

 

Hoće li opet u neko gluho doba

Ko smrtni poziv iz tuđeg mračnog groba

Zlokobna  ruka tući u moja vrata

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentari