Teška 2014. i još teža 2015.

Piše: Gordana Katana

Republika Srpska bankrotirat će do srijede (31. decembar), neki dan je, onako usput, kazao poznati banjalučki privrednik i član jedne od vladajućih partija u ovom bosanskohercegovačkom entitetu. Komentar je bio na propalu aukciju trezorskih zapisa Vlade RS-a na Banjalučkoj berzi, tešku 15 miliona maraka, koja je trebala osigurati tekuću likvidnost budžeta. Odnosno koliko-toliko živog novca da Vlada prije pravoslavnog Božića isplati penzije, boračke dodatke i invalidnine.

Ali bankari, do sada najbolji kupci trezorskih zapisa, zbog novca koji se brzo vraćao uz dobru zaradu na kamatama, nisu iskazali ama baš nikakav interes za tu finansijsku trgovinu. Ekonomski analitičari objašnjavaju da razlozi mogu biti čisto poslovne prirode, jer kraj je godine pa svi nastoje ne opterećivati svoje portfolije. No, istovremeno upozoravaju da bi to moglo značiti da se gubi povjerenje u sposobnost vlasti RS-a da ubuduće na vrijeme vraća svoja dugovanja.

U Narodnoj skupštini danas će početi zasjedanje na kojem bi se poslanici trebali izjasniti o budžetu i ekonomskoj politici ovog bosanskohercegovačkog entiteta za narednu godinu. Ekonomska politika, na kojoj je stara Vlada s novom-starom premijerkom Željkom Cvijanović na čelu i njenom desnom rukom ministrom finansija Zoranom Tegeltijom, kako tvrdi RTRS-a, radila punih šest mjeseci, zbir je, kažu ekonomisti, starih teza koje ne mogu dati novu vrijednost. No, daleko veći problem je budžet od 2,033 milijarde KM. Iako se u 2015. najavljuje rast budžetskih prihoda za 48 miliona KM i smanjenje rashoda za oko 70 miliona, budžetski okvir manji je za 130 miliona KM nego ovogodišnji rebalansirani. Istovremeno, na naplatu stiže i preko 400 miliona KM ranijih zaduženja RS-a, što znači da će svaka peta marka ići na otplatu kredita. U danima pred sjednicu Narodne skupštine, na konsultacijama koje su vodili s Vladom, predstavnici poslovne zajednice, Saveza sindikata, Udruženja prenzionera, boračke organizacije, kao na traci nizali su zahtjeve. I dok privreda traži dodatna rasterećanja, kako bi kako-tako poslovala, sindikat ne odustaje ni od jednog od stečenih prava radnika, prijeteći da će članstvo izvesti na ulicu ukoliko Vlada odluči donijeti novi zakon o radu. Penzioneri hoće veće penzije, njihovo redovno usklađivanje s rastom plata, demobilisani borci i ratni vojni invalidi vraćanje prava koja su im prije dvije godine reducirana. Spisak je to zahtjeva na koje u projiciranom finansijskom okviru teško da se može odgovoriti. Uz to, ostaje i neriješeno pitanje višegodišnjih akumuliranih deficita fondova zdravstvenog i penzionog osiguranja, koji novim zaduženjima samo tonu u veću dubiozu. Tu su i stotine miliona maraka nenaplaćenih poreskih dugovanja u kojima znatan udio imaju javna preduzeća i institucije kojima je Vlada RS-a direktni ili indirektni poslodavac i zbog koga veliki broj radnika ne može ostvariti pravo na odlazak u penziju, ali i zdravstveno osiguranje.

Veliki i mali ruski krediti o kojima je predsjednik RS-a Milorad Dodik punih usta pričao po povratku iz Moskve na početku predizborne kampanje pokazali su se samo još jednim praznim obećanjem. Novac koji je trebao, kako je tvrdio Dodik, da omogući “relaksiraniji” način otplate dospjelih potraživanja pretvorio se u na vrbi sviralo. Kao što je to i čuvene gasifikacija RS-a zasnovana na kraku Južnog toka od koje neće biti ništa. O područjima poharanim majskim poplavama više niko i ne govori. Podjela vaučera, kao da je novac iz džepova vlasti, okončana je s krajem kampanje. Za pet hiljada maraka malo ko od ljudi koji su u Doboju, Šamcu, Bijeljini, Modriči ostali bez svega je mogao da čestito sanira svoj dom. Ljudi spavaju u kućama iz čijih zidova se i dalje cijedi vlaga, sretnici su oni koji su uspjeli iz donacija Republike Turske dobiti krevete, ormar, sto i stolice. Većina semberskih polja ove jeseni ostala je neuzorana i neposijana, nekada pune štale tamošnjih uglednih domaćina zjape devastirane i prazne.

I dok onaj najskuplji autoput u Evropi koji povezuje Banju Luku i Gradišku i dalje završava ravno u Savi, a mosta koji bi ga spojio s hrvatskim autocestama nema ni na vidiku, ovdašnja vlast gradi nova Potemkinova sela. Autoput od Banje Luke do Kupresa. Koji bi gradili novi, najbolji prijatelji RS-a Kinezi. I koji bi, bude li sve teklo po planu, počeo da se gradi za pet ili šest godina. Pod uvjetom da se Federacija BiH saglasi s kreditnim zaduženjem.

Za novu 2015. godinu građanima će umjesto čestitki stići računi s povećanim cijenama komunalnih usluga. I kruha, jer cijena pšenice na svjetskom tržištu raste, a robne rezerve iz kojih bi se intervenisalo su poslovično prazne.

Želi li osigurati kakvu-takvu budžetsku stabilnost, Vlada RS-a neće imati drugog izbora nego ponovo se zadužiti. Kod međunarodnih finansijskih institucija, prije svega MMF-a. Ali to znači i obavezu provođenja strukturiranih reformi, prije svega u oblasti radnog prava i socijalnih davanja, što bi moglo ljude izvesti na ulicu.

Umjesto sagledavanja načina kako prevazići, po svemu sudeći, za RS u ekonomsko-socijalnom smislu još jednu tešku godinu, Milorad Dodik uz svesrdnu podršku entitetskog javnog servisa kreće u novu političku bitku. Ponovo se na sva usta priča o domaćim izdajnicima i stranim plaćenicima. Ponovo se srpskom narodu pokušava pažnja sa svakodnevnih muka skrenuti vraćanjem u ratnu prošlost. I tako se nanovo prebrojavaju žrtve Srebrenice, hude se državne pravosudne institucije jer ponovo “samo hapse Srbe zbog navodnih ratnih zločina”, straši se narod vlastitim susjedima. Ovih posljednjih dana 2014. Republika Srpska prolazi kroz sve već viđeno. Ni okićene ulice, ni raskošno osvijetljeni izlozi trgovina, ni približavanje praznika nisu u stanju kod ljudi izmamiti osmijeh na lice. Građani koji su 12. oktobra glasali za promjene zašutjeli su. No, i pobjednici se malo čemu imaju radovati. Zato će novogodišnja čestitka biti tek želje za dobrim zdravljem. Ono ostalo teško da će u 2015. godini doći. Osim možda bankrota koji je neveselo najavio onaj Banjalučanin.

 

(oslobodjenje.ba)

 

Komentari