Političkim elitama u BiH se ne žuri u EU jer ne žele da profunkcionira pravna država, smatra Josip Juratović, zastupnik SPD-a u Bundestagu. Napredak se odvija nedopustivo sporo, kaže Juratović u intervjuu za Deutsche Welle.

Razgovarala: Zorica Ilić

Upravo ste se vratili iz posjete BiH. U kakvom stanju je zemlja?

Teško je stići u Sarajevo, biti dva dana i vidjeti stvarnu situaciju u zemlji jer uglavnom su sugovornici ljudi koji su iz politike i koji prije svega pokušavaju pokazati najljepšu i najbolju sliku svoje zemlje, ali ako se pogleda malo kritički i ako pitate, kao što sam ja primjerice pitao, kako političke elite vide ulazak u EU – pri čemu sam spomenuo sindrom Sanader – onda dobijete dojam da se nekima iz politike baš i ne žuri u EU jer imaju jedan sustav, jedno uređenje gdje se jako komotno i lagodno osjećaju.
Ulaskom u EU logično dolazi na snagu pravna država, pošto je jako raširena korupcija i neki su malo pogrešno shvatili svoju ulogu i zadatak po pitanju odnosa prema društvu i društvenoj imovini, oni i nisu baš sretni da dođu na snagu europske vrijednosti i pravila.

Što su Vam rekli o u tom smislu. U posljednje vrijeme se može pročitati da BiH pravi napredak u pravcu EU. Ima li tog napretka zaista?

Ima napretka i ima ga prije svega zbog britansko-njemačke inicijative kojom je pokrenut proces pa onda i regionalnim konferencijama, koje su počele. Time je ipak nastala jedna vrsta pritiska na procese i logično elite na terenu i nemaju puno manevarskog prostora. I pod tim pritiskom se odvijaju procesi za koje mislim da su dobri.
Pogledajte 80 000 mladih ljudi je napustilo BiH i to samo zato jer nema nikakvu perspektivu u zemlji, pri čemu ta perspektiva ne ovisi samo o tome hoće li BiH ući u EU, jer samim pristupom u EU još uvijek nisu svi problemi riješeni. Mislim da je problem da se to sve jako sporo odvija.
Drugo, mi smo pet godina izgubili oko rješenja pitanja Sejdić-Finci, a sada su mi rekli da su se orijentirali na ekonomski razvoj. A ekonomski razvoj je bio i moj cilj. Međutim, moj cilj je bio da se te teme paralelno rješavaju. U međuvremenu su rekli dajte da riješimo ekonomska pitanja, a ostalo ćemo vidjeti kako ćemo. Ali to i jest problem:
Približavanje EU nije „vidjet ćemo kako ćemo”. A EU nije samo zajednica ekonomskih interesa gdje će svi za pet godina moći kupiti mercedesa, već je ona i zajednica demokratskih vrijednosti koja se zasniva i na individualnom planu, a ne na kolektivnom. Dakle, ima niz pitanja za koje jednostavno nemam osjećaj da si netko tamo razbija glavu o tome kako će urediti zemlju, nego na moju konstataciju da imam osjećaj da se elitama ne žuri, svi mi kažu “da”. Oni meni sve potvrđuju, svaku kritiku mi potvrđuju i ništa se ne događa.

Ali evo pođimo od toga da zaista trenutno ne pokušavaju riješiti slučaj Sejdić-Finci zbog toga jer se bave ekonomskim razvojem, postavlja se pitanje što je urađeno u tom smislu. Vidite li Vi taj napredak?

Ja sam sada razgovarao sa investitorima koji su iz Njemačke. Oni tu ne vide neke velike pomake. Jedino što se napravilo je to da je reformirano socijalno zakonodavstvo. To je interesantno. To je uvijek prvo. I to su uradili sa ciljem da bi ponovo dobili novac od MMF-a. Što ja smatram katastrofalnim.
Ja razgovaram s ljudima u BiH koji me pitaju kada ćemo konačno zavrnuti slavinu jer smatraju da mi financiramo nedostatke ove politike. Ja isto tako mislim.
Ja ne vidim nikakav strateški ekonomski pomak za BiH. Nema nikakve ozbiljne strategije niti u nacionalnom smislu, niti u regionalnom smislu. Nego se manje-više dobivaju izbori i potvrđuju političke elite na uhljebljivanju i na manipuliranju strahom. S jedne strane na uhljebljivanju kod onih koji su se na neki način uhljebili u tom sustavu i kojima taj sustav odgovara i na drugoj strani na strahu od konflikta, rata jer su svjesni da budućnost mira ili rata, odnosno sudbinu mira ili rata drže nacionalisti.

Upravo imamo situaciju da je Narodna skupština Republike Srpske odlikovala osuđene za ratne zločine.

Vidite kod gospodina Dodika me ništa više ne čudi. Tako da me to uopće ne iznenađuje. Puno bitnije mi je to kako naći put među zdrave ljude, i to je jedini način da se Dodik eliminira i uspostavi mir i stabilnost. Ja vjerujem da od polovice srpskog stanovništva u BiH da su to dobri, pošteni ljudi koji žele isti napredak i izlazak iz krize kao što žele ljudi u Federaciji. I tu se mora stvoriti jedna energija i jedan novi val povezivanja.

Kako naći taj put? Suočavamo se sa situacijom da su više od dvadeset godina nakon rata nacionalizmi na sve tri strane porasli, da sve tri strane imaju utvrđene stavove od kojih ne odustaju, ne vidimo ni traga spremnosti na kompromis. Kako naći taj put? Gdje ga Vi vidite?

Ja ga vidim u tome da se jednostavno traže saveznici na svim stranama koji pokazuju razumijevanje. Ja sam Hrvat po nacionalnosti i nije bilo lako devedesetih se zalagati za mir i za dijalog. Ja sam tada osnovao Inicijativu novi most znajući da ćemo kad-tad nakon rata morati razgovarati.
Meni je potpuno jasno da se moralo jako dobro paziti što se kaže jer se odmah dobije etiketa izdajnika i da ste protiv svog naroda. I to važi za sve strane.
Zato je jako bitno imati razumijevanja za situaciju jednih i drugih. Stalno nahuškavanje i generaliziranje nije dobro. Moramo se odviknuti od generaliziranja. Niti su svi Srbi, ni svi Hrvati, ni Bošnjaci isti. Pri tome mi imamo zemlju koja se sastoji od tri konstitutivna naroda i ostalih.
Ostali tu ne postoje. Mora nam svima biti jasno da je BiH zadnja rasistička zemlja u Europi. Toliko je zavladao i toliko je, čak i međunarodno, prihvaćen taj rasizam da jednostavno ljudi ne primjećuju nepravde. Neophodno je dakle tražiti saveznike među svima.
Znate ovo što je Dodik učinio – on je svjestan refleksije svega toga. Šta smo mi napravili? Nije rečeno: To su uradili Dodik i njegova klika, nego to je učinila RS.

Tko može onda zaustaviti Dodika?

Dodika mogu zaustaviti samo Srbi. Ne može Federacija, niti svijet, samo Srbi iz njegove okoline. Jer on je na isti način izabran kao što je izabran Juratović u Berlinu – tajnim glasanjem. Znači mora se stvoriti jedna druga svijest i toj drugačijoj svijesti se mora dati šansa.
Ako ćemo generalizirati Srbe u RS-u onda ćemo imati Dodikove Srbe. Ali Dodik nisu Srbi RS-a. Baš kao što ni Bošnjaci nisu Izetbegović. Niti Hrvati Čović. Dakle, imamo samo jednu šansu tamo za mir i stabilnost u BiH: Da zdrave snage, zdrava svijest, zdravi ljudi, jedni drugim daju ruku i šansu. Vidite ovaj referendum, koji je sada održan, je bio Dodikova provokacija. I na tu provokaciju smo svi odreagirali upravo onako kako je Dodik htio.

A kakva je trebala biti pravilna reakcija?

Pravilna reakcija je trebala biti da se podrže Srbi u RS-u, da im se da šansa da kažu: Pazi, to nas ne vodi dalje. Pa čak i taj 9. siječnja, pa neka im bude i taj praznik. Ako im je toliko stalo do toga. I mi imamo naše praznike koji nisu baš svima dragi. Samom činjenicom da slavimo 1. ožujka gdje se dogodilo jedno ubojstvo i mi to deklariramo kao oslobođenje. Dakle, konačno se mora prestati, a tu su mediji najbitniji, s tim generaliziranjem Srba i RS-a, negiranjem Srba, s time se mora prestati, a i s druge strane očekujem da ni oni ne generaliziraju sve nas sa našim vođama koji, ipak na kraju krajeva, su sretni jer šta bi oni bez Dodika. Šta bi jedan Izetbegović i jedan Čović bez Dodika sada pred izbore? Oni bi morali jednoga izmisliti.
I kako ne kužimo da 20 godina jedni druge pomažu.
Malo Dodik Izetbegovića, pa onda kad Dodik posustane Izetbegović Dodika, a onda kada jedan i drugi posustanu onda Čović obojicu. Njima odgovara taj sustav straha, taj sustav generaliziranja. Ja nemam recepta za sve, ali jedno znam i u jedno sam siguran: U BiH neće biti napretka toliko dugo dok normalni ljudi jedni drugim ne daju ruku i ne razviju strategiju protiv nacionalizma i rasizma.

 

(neznase.ba)

Komentari