Piše: Saud Grabčanović

Uvod:

Naziv teme koju ću obraditi u ovom radu  možda će na prvi pogled izazvati kod čitalaca podsmijeh i nevjericu. Nekome će to, u prvi mah, možda izgledati kao izmišljotina, naučna fantastika ili notorna glupost kakvih je kod nas u poslednje vrijeme prepuna  «žuta štampa» i masmediji . U tome su najaktivniji kuhari « nove» istorije  u našem okruženju, a korak za njima slijede ih naši «eksperti». Oni  rade punom parom i svaki dan plasiraju svoje nove «naučno utemeljene» kvazi-istorijske hitove. Jedni  tvrde da su Srbi „nebeski narod“ (valjda vanzemaljci?), drugi su  upravo «otkrili»  nekakve  tobožnje predhistorijske piramide. A to su, ustvari,  obična bosanska brda. Svoje « veliko otkriće iz predhistorije» oni su uspjeli dobro unovčiti, zahvaljujući naivnima i neukima. Ja ne želim pronalaziti leteće tanjire niti tragove kopita  konja Đerzelez Alije po Bosni. Moj cilj i namjera su dijametralno drugačiji, ja samo želim u ovom radu rasvijetliti jednu istorijsku enigmu za koju do sada istoričari nisu imali rješenje. Naime, proučavanjem istorijske građe i pouzdanih dokumenata iz osmanskog perioda, utvrdio sam porijeklo najvećeg sultana u istoriji Osmanskog carstva – sultana Sulejmana Veličanstvenog – Kanunija,  i to po majčinoj liniji. Majka sultana Sulejmana  valide sultan  Ajša Hafsa ili Hafiza kako mi to u Bosni kažemo,  bila je rodom iz grada Bijeljine! U  tekstu koji slijedi  izložiću  dokaze i argumente za ovu moju teoriju.

 

Teorije o porijeklu valide sultan AJŠE HAFSE (Hafize)

 

Spomenik sultaniji Ajši Hafizi u Manisi

Za sultana  Sulejmana Veličanstvenog  ( Kanunija -zakonodavca) se pouzdano zna  da je   bio sin sultana Selima  I Javuza, kojeg je  Selim dobio sa robinjom iz svog harema. .Za to postoje sigurni i provjereni istorijski  dokumenti. Ta robinja je kasnije postala velika sultanija i dobila  titulu valide –majke sultana. Njeno ime je bilo : Ajša Hafsa (bos.-Hafiza)  Hatun . Ona je to ime dobila kada je stigla u sultanov harem i primila islam . Kako se  ranije tačno zvala – to će ostati  vječita tajna. Porijeklo Sulejmanovog oca nije uopšte upitno,  ali o porijeklu valide  Ajše Hafse, Sulejmanove majke, u istorijskim zapisima iz osmanskog perioda nema potpuno pouzdanih podataka. Ti su podaci kontradiktorni a to je, s obzirom na vrijeme u kojem su nastali, sasvim  normalno. Položaj žene u srednjem vijeku, ne samo u Osmanskom carstvu, nego i u kršćanskoj Evropi,  bio je nezavidan. Žene su bile totalno obespravljene i na njih se  gledalo kao na dio kućnog inventara koji služi za zabavu muškarcu. Žena toga vremena je predstavljala  seksualni objekat i mašinu  za rađanje djece . Na ženu se  tada gledalo u skladu sa vjerskim kanonima utemeljenim na Bibliji (Tevrat), Jevanđelju ( Indžil) i Kuranu i zakonu koji iz njega proizilazi -šerijatu. Sve su zemlje toga doba u Evropi, a i u muslimanskom svijetu, bile vjersko-fundamentalističke. Državni zakoni svih tih zemalja su bili utemeljeni u vjerskom učenju, a sveštenstvo je aktivno participiralo u državnoj vlasti. I sam turski sultan je imao, pored svjetovne, i vjersku titulu, on je bio halifa – vjerski poglavar svih sunitskih muslimana na svijetu. Položaj žene kod evropskih i turskih plemića, na jednoj strani, i običnog puka  na drugoj, bio je približno isti, s tim što je položaj plemkinja bio za nijansu  bolji. One su trebale rađati nasljednike dinastije, kao i nove ratnike, vitezove. Evropski, a  i turski plemići su nastojali da njihove žene ne budu totalno nepismene i zaostale, pa su ih obrazovali u mjeri koja je odgovarala religioznim shvatanjima tog vremena. Položaj žene  u Osmanskom carstvu je, znači, bio sličan kao i u Evropi tog vremena,  ali je odnos muškarca prema ženi  bio još strožiji. Pored toga, za razliku od evropskih plemića,  turski feudalci su upražnjavali poligamiju. Oni su po šerijatu imali pravo na četiri vjenčane žene i neograničen broj konkubina ( harem ). Položaj žene u takvim brakovima je bio još teži i ponižavajući.  Za razliku od ostalih dijelova Osmanskog carstva, ovo se  u Bosni rijetko praktikovalo. Žene muslimana su se morale pokrivati u skladu sa islamskim propisima. One  su u grad smjele izaći samo uz pratnju svog supruga , njegove braće, rođaka ili spahijske lične garde. Ovo nije bio slučaj kod tadašnjih  evropskih  žena. Tadašnje evropske  žene su jedino morale da maramom pokriju glavu, dok lice  nisu bile obavezne pokriti. U grad su mogle slobodno izlaziti i bez posebne pratnje. Kada su pravljeni popisi stanovništva, žene u Osmanskom carstvu nisu popisivane. One i njihova imena nisu nigdje spominjane niti upisivane, osim u kadijske spise prilikom vjenčanja, rađanja djece i ostavštine nakon smrti muža. Zato se o ženama iz tih vremena jako malo zna. Ima vrlo malo podataka vezanih i za žene i majke samih sultana. Znači,ovakav položaj žene u to vrijeme je razlog što o porijeklju i ličnosti valida sultanije Ajše Hafize nemamo pravih informacija. Vjerodostojni i opširnji istorijski zapisi vezani za ovu veliku validu nastali su tek u vrijeme sultanovanja njenog sina Sulejmana. Ovi zapisi su najvećim dijelom izvještaji stranih diplomata iz zapadne Evrope koji su tada boravili na sultanovom dvoru Topkapi sraju u Istanbulu. Zato postoje  čak tri oprečne teorije o porijeklu Sulejmanove majke.

 

                                                                                   ( Nastaviće se)