BITKA ZA TUZLU 1878. GODINE – PORAZ KOJI JE AUSTROUGARSKU NATJERAO DA ANGAŽUJE ZNATNO VEĆE OKUPACIONE SNAGE

Piše: Ibrahim Kabil

Odlukom Berlinskog kongresa 1878. godine Bosne i Hercegovina je predata na upravu Austrougarskoj. Porta je pristala na tu odluku, ali ne i stanovnici BiH. Uskoro će doći do općeg rata između austrougarske vojske i narodne vojske BiH. Zauzimanje prostora sjeveroistočne Bosne povjereno je XX pješadijskoj diviziji generala Saparija, jačine 16 071 vojnika i 41 topa. Ugušivši ustanak u Gračanici od 2. do 5. avgusta 1878. godine pripadnici XX divizije nastaviše svoj pohod prema Tuzli i Zvorniku. Ipak, uz sve napore nisu uspjeli postići 300-207 svoj cilj. Nakon mnogo muke stižu do hana Pirkovca, 8. avgusta, gdje dođe do prvog žestokog otpora ustanika, sakupljenih iz cijelog tuzlanskog kotara.

Na Tuzlu je spomenutog, 8. avgusta 1878. godine, krenulo šest austrijskih bataljona, jedan eskadron konjice i tri baterije, svaka sa po osam topova, odnosno 5 000 pješadinaca, 130 konjanika i 24 topa. Borbe za Tuzlu su započete 9. avgusta oko 10 sati. U Tuzli se u tom momentu nalazilo oko 3 000 branilaca. Glavni organizator odbrane bio je pljevaljski muftija Mehmed Vehbi Šemsekadić. Žestok otpor je zaustavio napade austrougarske vojske. Napadi su nastavljeni u noćnim satima. Odlučujuće borbe započele su u ranim jutarnjim satima 10. avgusta 1878. godine na Moluhama. Branioci južnog dijela fronta na Moluhama su imali znatne uspjehe dok je na sjeveru fronta austrougarska ostvarila pozitivne rezultate i prodrle do Tušanjskog potoka. Odlučnom odbranom, austrougarske trupe su prestale sa napadima u poslijepodnevnim časovima. Tuzlaci su tog dana popunjavali jedinice ustanika koji su imali gubitaka. Muftijine jedinice stalno su napadale na okupatorske bočne položaje u pravcima Tušanj – Moluhe i Mosnik – Miladije. Austrougarski komandant feldmaršal Sapari se morao povući sve do Doboja gdje je uspio zaustaviti Šemsekadićeve napade. Na mjestu gdje se vodila glavna bitka, na prostoru današnjeg stadiona Slobode, ležali su mnogi mrtvi i teško ranjeni austrijski vojnici, izmiješani s poginulim ustanicima koji su poginuli jurišajući na položaje Saparijeve vojske. Poražena je jedna od najmodernijih TE0-141 divizija srednje Evrope.

Pregrupisanim austrougarskim snagama, sa čak dva korpusa, Sapari je ponovo krenuo u ofanzivu, kada je 16. septembra osvojio Gračanicu, 19. septembra Lukavac a potom 22. septembra i Tuzlu. Crno – žuta zastava zalepršala se na tuzlanskoj tvrđavi i vojna muzika odsvirala je himnu, a malo kasnije odjeknuo je plotun. Streljan je Salih Tučić, tuzlanski sajdžija, najbliži saradnik pljevaljskog muftije Šemsekadića. Odmah su zatvoreni: hadžije-Hašim-aga Mutevelić i njegov brat hadži-Alijaga, zatim hadži-Mujaga Ćilimković i Hašim-aga Hadžiefendić. Austrougarska okupacija trajala je četrdeset godina, tri mjeseca i sedam dana.

 

(kameni-spavac.com)

Komentari