Piše: Gordana Katana

Vrijeme koje je ostavljeno Bosni i Hecegovini da ispuni uvjete kako bi, kao kredibilna, bila prihvaćena njena aplikacija za otvaranje pregovora za članstvo u Evropskoj uniji nepovratno curi.

Nažalost, umjesto da polovinu jula čekamo spokojno, sigurni da više neće biti primjedbi u vezi sa kredibilnošću aplikacije, naša zemlja je tamo gdje je bila i prije godinu, dvije, tri ili pet.
Potpisivanje reformske agende, javna i čvrsta obećanja da će ovog puta biti drugačije, da podrška ključnih političkih subjekata nije deklarativna, nego istinska, sve to pokazalo se neutemeljenim. Posljednji čavao u kovčeg zakovao je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik koji je saopštio da je prilagođavanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju za RS neprihvatljivo i rekao jasno “ne” u ime Vlade ovog bh. entiteta. Naveo je da bi se u suprotnom nanijele ogromne štete proizvodnji RS-a, te za sve optužio Hrvatsku koja “želi natjerati BiH da uvozi njenu robu pod uslovima CEFTA i da se na taj način spasi mogući izvoz hrvatske privrede, a da za našu privredu ostanu sve carine i standardi koji su ionako veoma rigorozni za naše robe u Hrvatsku i na tržište EU”. Istakao je da RS, kao što i EU štiti svoje interese, želi da zaštiti interese svoje privrede. No stvari stoje znatno drugačije.
Zna to vrlo dobro Dodik, a jasno mu je to prije dva dana u Banjoj Luci poručio i lider HDZ-a i član Predsjedništva BiH Dragan Čović, isti onaj koga Dodik voli spomenuti kao svog predstavnika u najvišem državnom organu BiH. Čović je podvukao da niko ne brani bilo kome u BiH da štiti domaću proizvodnju i da te zaštitne mjere budu veće i od onih u zemljama članicama Evropske unije. I tako se dolazi do ključnog problema. Koji nema veze ni s Hrvatskom ni ostatkom EU. Naime, najveće nezadovoljstvo zbog nekonkurentnosti kako na ino, tako i domaćem tržištu imaju poljoprivrednici, prvenstveno mljekari. I za to snosi odgovornost Vlada RS-a koja im na ime podsticaja, premija i prelevmana duguje iznose koji se mjere desetinama miliona maraka. Kako za prošlu, tako i za ovu godinu. Stoga Dodik, u predizbornoj godini, nastoji krajnje populističkim koracima, amortizovati gnjev poljoprivrednika. Mjerom koja u konačnici može i RS-u i BiH nanijeti nesagledive štete.
Partnera za svoje odluke Dodik sada traži u Mladenu Ivaniću, srpskom članu državnog Pred-sjedništva. Koji do ponedjeljka treba odlučiti hoće li svoj potpis staviti na prilagodbu SSP-a i time barem jedno od obećanja koje je BiH dala Evropskoj uniji staviti ad acta. Ivanić pritom pokušava da dobije na vremenu, traži podršku Vlade RS-a, objašnjavajući da entiteti u konačnici provode obaveze iz Reformske agende. I tako se stvara pat-situacija za koju se, barem u ovom trenutku, ne vidi izlaz.
No nije samo problem u SSP-u. Vlada RS-a konstantno usporava i postizanje dogovora oko mehanizma koordinacije bez kojeg je nemoguće krenuti u otvaranje pregovaračkih poglavlja BiH i Evropske unije. Koja zahtijeva da zna s kim će sjedati za sto i ko je taj ko će odgovarati na ključna pitanja u vezi sa prilagodbom domaćeg zakonodavstva standardima EU. Objašnjenje koje je Dodik dao svodi se na mogućnost preglasavanja u potpuno imaginarnim situacijama. Kao da će na sjednice koordinacionog tijela predstavnici ovog bh. entiteta putovati s Tajvana ili Novog Zelanda pa neće biti u stanju stići na vrijeme.
Do Bosne i Hercegovine Dodiku nije stalo, narodski rečeno, kao ni do crvljive šljive. On to ni ne krije i stoga svjesno, godinama radi na obesmišljavanju ove države jer samo tako u RS-u, bez posljedica i odgovornosti može raditi što hoće. Prije svega, bogatiti se uz sebi najužu kliku preko leđa građana. Ali biće da ni srpskim političarima koji su sada dio vlasti na državnom nivou nije bog zna kako bitno šta će biti s ovom zemljom i njenim građanima. Istina, oni to javno ne govore.

Ali, po njima, a tu i nema razlike između njihove i Dodikove logike, BiH može funkcionisati samo na bazi konsenzusa. I bilo bi to prihvatljivo da taj konsenzus podrazumijeva ustupke koje su svi dužni praviti. No u prevrnutoj logici srpskih političkih elita konsenzus znači da RS uvijek i po svakom pitanju mora istjerati svoje zahtjeve. Uz tvrdnju da je sve ostalo njena marginalizacija, otimanje nadležnosti, rad na štetu srpskih nacionalnih interesa. Najbolji primjer za to je i odluka direktora Agencije za statistiku BiH Velimira Jukića o jedinstvenoj obradi rezultata popisa stanovništva. Koji je obavljen prije tri godine. I oko kojeg tri godine nije niko ni pokušavao postići dogovor kako će izgledati rezultati koji budu objavljeni.

Za Srbe je zapelo oko 196 hiljada nerezidentnih stanovnika. Koji će, tvrde, dati lažnu statističku sliku države. Pritom niko od onih kojima su posljednjih dana usta puna priče o popisu ne daje čvrsto na zakonu zasnovano utemeljenje da li se i nerezidenti uključuju u opšti broj. Tim prije, jer je Posmatračka komisija EU dala saglasnost da se pristupi objavi rezultata popisa, uz pojašnjenje da se u njenim državama članicama, zbog radne fluktuacije stanovništva, nerezidenti tretiraju jednako kao i stalni stanovnici.
Mladen Ivanić stoga je prišao svojevrsnoj blokadi Predsjedništva, danima šalje poruke da će, dođe li do objave rezultata popisa, to izazvati političku krizu neviđenih razmjera. Poziva se na konsenzus, prijeti da dok je on član kolektivnog šefa države, preglasavanja Srba neće biti. Isto to ponavlja i Milorad Dodik. Obojica složno igrajući na kartu, već toliko puta iskorištenu, da se “zarad mira u kući” Srbima popusti.
Nažalost, najmanje u cijeloj toj priči ima brige za državu. I njene interese. Suština je mnogo, mnogo banalnija. I zove se oktobarski lokalni izbori. Pred koje i vlast i opozicija u RS-u nastoje za sebe osigurati što bolje pozicije. Ni jedni ni drugi u protekle četiri godine građanima u lokalnim zajednicama u kojima su na vlasti nisu mnogo toga ponudili.

Umjesto novih radnih mjesta, vrtića, boljih komunalnih usluga, jednom riječju, onih stvari koje ljudima svakodnevni život znače, građanima su nudili opozive načelnika, prekompozicije većina u lokalnim skupštinama, svađe i objede. A sada vjeruju da se izbori mogu dobiti isključivo na dokazivanju ko je veći patriota i zaštitnik srpskih nacionalnih interesa.

Očekivanja da će Mladen Ivanić biti drugačiji, ako je suditi prema njegovim posljednjim istupima, pokazala su se nerealnim. Sitnošićardžijski zaplesao je na nacionalne note brinući se prije svega oko toga koliko će time dobiti bodova u javnosti RS-a. O državnim interesima, koje bi trebao zastupati, biće da smatra, može se brinuti nakon oktobra. Može, samo kako stvari stoje, tada će biti kasno.

 

(oslobodjenje.ba)

 

Komentari