Piše: Dragan Bursać

Bježite odavde!… Sunce našeg neba,Neće vas grijat kô što tuđe grije; Grki su ovdje zalogaji hljeba,Gdje svoga nema i gdje brata nije.

«Pokret za odlazak je prije svega humanitarna organizacija koja želi da spasi što veći broj poluživih bića koja se trenutno nalaze u BiH.»

 

Najhumanija mreža u BiH

Priznajte da odavno niste pročitali nešto iskrenije. Jer, ovi ljudi koji stoje iza FB grupe

«Pokret za odlzak» i koji, kako vele, evakuišu sve zainteresovane iz Bosne i Hercegovine, čine trenutno najhumaniju mrežu pojedinaca u jednoj od tri najsiromašnije zemje Evrope.

Zapravo, bilo je pravo čudo kako se do sada nije pojavila ovakvo ustrojena grupa. A grupa «Pokret za odlazak» broji preko 10 hiljada ljudi. Kada pogledate, oni će svaki dan nabrati po još jednu hiljadu.

Jer.

Jer je došlo vrijeme potpune evakuacije mladog, radno potentnog stanovništva naše voljene teritorije, koju neki zovu i zemljom.

Oni zvanični podaci kažu da je BiH do oktobra 2017 godine napustilo 35.377 osoba, a ukupan broj ljudi koji su otišli iz BiH od 2013. godine je nešto malo više od 150.000. Jedna Banjaluka manje za četiri godine! Ili, kako stoji u izvještaju Evropske komisije, u drugom kvartalu 2018. BiH je izgubila dodatnih 1, 5 odsto radne snage u odnosu na isti period lani. Da preciziramo, samo od aprila do juna ostali smo bez 1,5% radnika. Zauvijek.

Narod nezahvalni bi normalno da živi

A to su samo brojevi, a narod ne voli brojeve. Zato voli život dostojan čovjeka, bez nacionalističkih torova u koje su po sili vlasti i Dejtona strpani. Voli naš narod, nezahvalni normalan život. Voli da radi, zarađuje, obezbijedi sebi i svojoj porodici osnovno, krov nad glavom, posao i što je najvažnije život bez egzistencijalnog, socijalnog i političkog stresa.

A stres svakovrsni mu nude ove (navijek jednake vlasti), sa impotentim opozicijama. Ko je i čeko od ’96 da ovdje svane, džaba je čekao. Osim što je izgubio 22 godine najljepšeg života, osim što je pogubio zdravlje hodajući od robovlasnika do biroa, taj famozni «naš čovjek» se načekao za sve svoje pare ovog svijeta, dok je finansirao one na vlasti da se bahate, za 7000 maraka i njihove podguzne muve u adminisraciji za 2000KM.

Dosta je!

I ako je do domoljublja, nekog patriotizma, previše je! I ako je do dobrih namjera, «lijepe zemlje sa još ljepšom prirodom i čistim zrakom» dosta je! Ta priroda je odavno onečišćena od otrova budalastih prljavih tehnologija 19. vijeka, ta riječna korita su plastična plutajuća ostrva, taj vazduh griju cjepanice iz posječenih šuma, koje se pratvaraju u motorkama izjedena bunjišta.

Pa je evakuacija naroda u dostojne zemlje od Slovenije, Austrije, Njemačke, koja je potpomognuta liberalizacijom radnih viza, jedina logična stvar. I ima još jedna logičnija stvar-više ne odlaze samo pojedinci, koji bi slali novce familiji, a koja bi opet kroz PDV i ostale namete punila budžete lezilebovićima.

A ne! Sad se cijele familije sele, sad cijele familje troše na zdravstvo, ekonomiju i inratsrukturu jedne Njemačke. Jer u zemlji dostojnoj čovjeka, možeš raditi i zaradiiti, a da se ne plašiš za svoj život. U zemlji dostojnoj čovjeka državni aparat servisira tvoj život. Tamo te u bolnici liječe ukoliko je to potrebno, a ne nosiš im morfijum i citostatike od kuće ili sa crnog tržišta. Tamo policija i sudstvo služe da te zaštite, a ne da budu represivni aparat vlasti. I da, tamo tvoja djeca idu u školu, da bi bili bolji ljudi, a kasnije vrijedni i cijenjeni članovi društva, koji svoje školovanje naplaćuju adekvatnim poslom. Da, tamo djeca nisu rijaliti socijalni slučajevi, koji će postati popularni tučom i zlostavljanjem. Da, tamo se znanje cijeni.

Evakuacija, jedina solucija

Eto, to svi znamo, a opet smo čekali desetak godina da se pojavi jedna ovakva grupa. I da, članovi grupe «Pokret za odlazak» registrovaće se kao odistinski pokret, koji će pružati punu logističku, pravnu i svakovrsnu podršku narodu koji se evakuiše.

Evo, već sada su platili dvije karte u jednom smjeru mladim ljudima za Švedsku.

Pa zato ne treba ni časa časiti. Ko imalo drži do sebe, kome je život nešto više od pukog preživljavanja, ko misli dobro sebi i svojoj djeci, EVAKUACIJA. I budite uvjereni da ćete se za dva, tri mjeseca osjećati bolje, nego što sada upijajući ovaj otužni svijet, ovaj mali trokut koji zemljom zovu. Ne vjerujete? Pitajte poznanike, prijetelje i rodbinu koja se odselila. Sad, konačno SVI imamo nekoga preko. Sad smo ujedinjeni u jedan veliki gastarbajterski kraj.

I na koncu, pitaće neki optimista do srži, a šta će biti sa onim koji ostanu? Zlobnik bi rekao, neka ugase svjetlo, ali zaista, činjenica jeste da će osim frustracije, jada, bijede i čemera, malo šta naći pod ovim našim nebom.

I treba jednom otvoreno reći, političke oligarhije su pobijedile! Sa svojim porodicama, sa tajkunima i klepokratskim mehanizima vlasti, stvorili su zemlju po svojoj mjeri. Zemlju za 200 hiljada “srećnika”.

Ko će hraniti, servisirati i finasirati te “srećnike”?

Nemoj biti to ti! Kazni ih! Neka im krečenje stana bude 1000 maraka! Tek tad, možda, tek tad će budžetlije izaći iz mišijih rupa i pobuniti se. A opet razmisli, imaš li toliki životni luksuz prema sebi i svojoj porodici, e da bi čekao to???

Pa na kraju, prilagodba Šantićeve “Ostajte ovdje”, postaje tako laka i jednostavna. Bez velikih intervencija, njena izvedba u 2018. ide otrpilike ovako:

 

Bježite odavde

Bježite odavde!…Sunce našeg neba,

Neće vas grijat kô što tuđe grije;

Grki su ovdje zalogaji hljeba

Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje maćehe e ko će naći goru?!

A maćeha vaša zemlja vam je ova;

Bacite pogled po kršu i polju,

Svuda su uzaludna groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,

Uzori svijetli, što je branit znaše,

U ovoj zemlji ne ostajte i vi,

Da bi za nju dali džaba vrelo krvi vaše.

Kô pusta grana, kad jesenja krila

Trgnu joj lisje i pokose ledom,

Bez vas bi maćeha ova zemlja bila;

A maćeha ne plače za tuđim čedom.

Nek’ joj suza s oka sleti,

Ne vraćajte se njojzi u naručju sveta;

Živite zato da možete mrijeti

Na tuđinskom polju gdje vas slava sreta!

Tamo vas svako poznaje i voli,

A ovdje niko poznati vas neće;

Bolji su njihovi i krševi goli

No cvijetna polja kud se domaći kreće.

Tamo vam svako bratsku ruku steže –

U našem svijetu za vas pelen cvjeta;

Za tamošnje krše sve vas, sve vas veže:

Ime i jezik, bratstvo, i sreća sveta,

Bježite odavde!… Sunce našeg neba,

Neće vas grijat kô što tuđe grije;

Grki su ovdje zalogaji hljeba

Gdje svoga nema i gdje brata nije.

 

(buka.com)