Piše: Jusuf Trbić; Foto: Emir Musli

Veliki predizborni sku SDA, održan u utorak uveče u Centru za kulturu, bio je prilika da Bošnjaci pokažu da ih ima i da žele sami da kroje svoju budućnost. Ali, sala nije bila puna, kao da su se Bošnjaci uplašili prilike koja im se pruža. Jer, Dodik se nalazi na nizbrdici i dani njegove apsolutne moći već su izbrojani. Pred nama je vrijeme značajnih promjena, vrijeme kad treba da se mijenjaju i Ustav i sistem u bosanskoj državi, i u tome odlučujuću ulogu moraju odigrati oni koji BiH smatraju svojom domovinom i žele joj dobro.

This slideshow requires JavaScript.

Na žalost, godinama već vlast u RS čini sve da otjera i ono malo ne-Srba koji su se vratili, da im zagorča život, da im pokaže kako im ovdje nije mjesto. Sve je to ispunilo Bošnjake strahom, pa sve manje izlaze na izbore, ne shvatajući da je to jedini način da pomognu sebi. Jer, kako reče reis Kavazović, Bošnjaci imaju samo dvije mogućnosti : da uzmu puušku u ruku i da ginu i stradaju, ili da na izborima obezbijede  svoja prava i svoje mjesto pod suncem. Trećeg nema.

Ali, statistika pokazuje da je broj Bošnjaka koji izlaze na izbore sve manji. Sad već daleke 1998. godine glasalo ih je 160 hiljada, i to je bio znak za uzbunu za neprijatelje Bosne. Pritisak na Bošnjake je pojačan, pa ih je već 2000. godine ne izbore izašlo znatno manje – 118 hiljada. Od tada ih glasa sve manje i manje – 2002. godine 77 hiljada, dvije godine kasnije 58 hiljada, a 2010. godine samo 55 hiljada. Istovremeno, njihov broj u manjem entitetu nije se značajnije smanjio, što potvrđuju i rezultati izbora. Šta se onda dešava s Bošnjacima, zar je moguće da dižu ruke od samih sebe, od svoje djece i potomaka, od države i zavičaja, od onoga što je hiljadu godina bilo njihovo?

Teško je naći odgovor na ovo pitanje. Ali, zato broj Srba koji izlaze  na izbore od 2006. godine stalno raste. Dotle je taj broj bio u padu, jer ih je 1998. godine  glasalo 558 hiljada, a 2002. samo 441 hiljada. Ali, na izborima 2010. godine na biračka mjesta je izašlo 558 hiljada Srba, da pokažu šta hoće. U Bijeljini, po posljednjem popisu, živi oko 6 hiljada Bošnjaka, a na izbore ih izađe između 600 i 700. Nevjerovatno! Kao da žive u Švajcarskoj, pa im je sve dobro i potaman, i ne trebaju im politički  predstavnici i učešće u vlasti. U Janji se broj glasača kreće oko 1800, mada i tamo živi između 6 i 7 hiljada Bošnjaka. Pitanje je samo koliko će glasova dobiti nezavisni kandidat za odbornika, koji podržava Dodikovog favorita Zlatka Maksimovića, jer se može desiti da 50 ili 100 glasova odluči o bošnjačkom odborniku. A ako se, ne daj Bože, dogodi da Bošnjaci ostanu bez ijednog odbornika, biće to tragedija za sve nas, poslije koje će nam ostati samo jedno : da sagnemo glavu ili da pakujemo kofere. Ako se  to dogodi, to će značiti da su Bošnjaci sami sebi zabili nož u leđa, sami sebe upropastili i uništili budućnost za sve buduće generacije našeg naroda. I ja i svi drugi koji pokušavaju nešto učiniti, dići ćemo ruke od svega.

Bijeljinski Bošnjaci treba da znaju da je izlazak na izbore ne samo dug budućim generacijama, već i onima koji leže na našim mezarjima. Primjer Srebrenice je strašan : u memorijalnom centru Potočari ukopano je skoro 7 hiljada ubijenih Bošnjaka, a na prošlim izborima za načelnika Srebrenice glasalo je 4.455 Bošnjaka. U Srebrenici je ostalo malo Bošnjaka, ali u Bijeljini nije. Ako se onima koji ovdje žive doda i dijaspora, to je desetak hiljada ljudi, sa Janjom i njenom dijasporom znatno više. Oni bi mogli izglasati ne jednog ili dva, već pet ili šest odbornika, što bi zauvijek promijenilo političku kartu našeg kraja i učvrstilo Bosnu na ovim prostorima.

A u noći u kojoj smo održavali predizborni skup naše Zajedničke liste, jedine koja predstavlja bijeljinske Bošnjake, na glavnom gradskom trgu bila je gromoglasna predizborna fešta Dodikovih pristalica. Sav grad je bio blokiran, centar grada se kupao u svjetlosti, kao Las Vegas, dok je ostatak grada bio u mraku. Rekli bismo : to i jeste uobičajena slika manjeg entiteta, tog Dodikovog tamnog vilajeta – narod u mraku, a oni se kupaju u svjetlu. Hoćemo li se, zbog svoje pasivnosti, straha, neznanja i gluposti odreći i posljednjeg traga svjetla i zauvijek utonuti u tamu?

Sad je sve do nas.

Komentari