Trbić: Bošnjaci u RS-u žive kao građani drugog reda i smatraju se neželjenim viškom

Bošnjaci u bh.entitetu Republici Srpskoj (RS-u) žive kao građani drugog reda, kao neželjeni susjedi, na koje, doduše, niko ne puca, ali oni su stalno ponižavani, obespravljeni, vrijeđani. Žive u entitetu koji se smatra državom u vlasništvu Srba, žive u pravoslavnoj kvazi-državi koja ih smatra neželjenim viškom. Žive kako mogu i kako znaju, držeći se zubima za vjetar, žive usamljeni i neshvaćeni od svih. A dokle će tako – ne zna se, ističe to u intervjuu za BNN.BA Jusuf Trbić, pisac i publicista, Bošnjak koji živi i radi u Bijeljini.

BNN.BA: Šta je ono čime se trenutno bavite, što Vas okupira, čemu ste posvećni?

Trbić: Već godinama pokušavam, koliko mogu, da popunim ogromnu prazninu u bošnjačkom pamćenju u Bijeljini, jer, u historiji mog grada ni jedan Bošnjak koji je ovdje živio nije objavio ni jednu knjigu, osim dvije zbirke pjesama Mustafe Grabčanovića. Nakon mojih  jedanaest knjiga i još toliko knjiga drugih autora u izdanju BZK “Preporod”, trenutno radim na drugom izdanju moje knjige o prošlosti Bijeljine, pripremam knjigu mojih izabranih pjesama i izabranih pjesama M. Grabčanovića, pišem redovno kolumne i osvrte i imam pune ruke posle. A sve to radim u okviru BZK “Preporod” i volonterski, naravno.

BNN.BA: Nedavno ste izdali i knjigu  “Čuvari vrmena” čija će promocija uskoro biti organizovana u Bijeljini, Sarajevu  i Tuzli. O čemu pišete? Koliko dugo ste pisali knjigu?

Trbić: Moja posljednja knjiga “Čuvari vremena” u dva toma i na 850 strana, govori o prošlosti, o znamenitim ljudima, važnim događajima i pomalo zaboravljenoj kulturnoj baštini ovoga kraja, a radio sam je oko dvije godine. Bilo je teško, jer Bijeljina nema arhiv niti ikakvu sakupljenu historijsku građu. Ipak, bilo je zanimljivo i meni, a, verujem, i čitaocima.

BNN.BA: Za period 1992.-1995. sve nas vežu teške uspomene. No, Vaša lična priča donosi izuzetno teška iskustva. Unatoč svemu, Vi ste ostali u Bijeljini, tu živite, radite. Da li ste i u jednom mementu pomislili da napustite svoj grad?

Trbić: Iz Njemačke sam došao početkom milenija, iako sam tamo dobio stalnu vizu, koju sam vratio. Najprije, nisam  želio, niti sam mogao više da bježim. Uz to, znao sam da smo mi Bošnjaci ostali bez zapisanog sjećanja i da zbog toga možemo nestati bez traga na putevima historije. Ja sam čudom ostao živ i smatrao sam da zbog toga nekome nešto dugujem. Često mi je bilo teško, ali nikad nisam poželio da odem. Borba je postala moj način života.

BNN.BA: Kako žive Bošnjaci u Bijeljini, u bh.entitetu Republici Srpskoj?

Trbić: Bošnjaci u RS-u žive kao građani drugog reda, kao neželjeni susjedi, na koje, doduše, niko ne puca, ali oni su stalno ponižavani, obespravljeni, vrijeđani,  žive u entitetu koji se smatra državom u vlasništvu Srba, žive u pravoslavnoj kvazi-državi koja ih smatra neželjenim viškom. Žive kako mogu i kako znaju, držeći se zubima za vjetar, žive usamljeni i neshvaćeni od svih. A dokle će tako – ne zna se.

BNN.BA: Ranije ste isticali kako u Bijeljini rade, žive ljudi koji su počinili teške zločine u periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, a  danas vode svakodnevan život, kao da se ništa nije desilo. Tužilaštvo ima više predmeta protiv nepoznatih osoba, koji se uglavnom odnose na događaje u Bijeljini 1992. godine. Kada se govori o procesuiranju ratnih zločina i intenzitetu rada na ovim predmetima, svakako se mora imati u vidu politička klima koja vlada na ovim prostorima, istaknuto je na službenoj internet-prezentaciji Okružnog tužilaštva u Bijeljini. Također, Tužilaštvo je pozivalo pojedince i nevladine organizacije da pomognu pri skupljanju dokaza i ohrabrivanju svjedoka. Međutim, procesuiranje ratnih zločina ide sporo ili nikako. Kakav je Vaš osvrt na cjelokupnu situaciju priznavanja, pa i procesuiranja zločina koji se odnose na period 1992.-1995. kada je u pitanju konkretno Bijeljina, odakle i sami dolazite?

Trbić: Bijeljinsko Okružno tužilaštvo je prava slika odnosa prema ratnim zločinima u ovom entitetu. U izvještajima se navodi kako je to Tužilaštvo pokrenulo procese za više od 400 ljudi u vezi s ratnim zločinima, ali da su ti ljudi, uglavnom, oslobođeni. Ali ne kažu da se radi isključivo o Bošnjacima, za koje se i prije početka procesa znalo da su nevini. To Tužilaštvo do danas nije našlo, po sopstvenim saznanjima, ni jedan slučaj ratnog zločina nad Bošnjacima, na cijeloj teritoriji koju pokriva, od Brčkog do Srebrenice. Ni ubijanja, ni deportacije, ni logore, ni prisilni rad, ni rušenje džamija. Ništa od toga nije još doprlo do njih, pa čak ni ponude  da im se dostave dokazi i prijave slučajevi zločina ( a to sam i ja nudio). Valjda je to razlog što je Novak Kovačević, Mladićev ratni tužilac, dobio treći mandat na mjestu  glavnog tužioca.

BNN.BA: Žrtva je žrtva, bez obzira na nacionalnu, vjersku, etničku, i bilo koju drugu pripadnost. Nažalost, u Bosni i Hercegovini nerijetko je politika ta koja određuje ko će biti žrtva. Kakav je slučaj u bh. entitetu RS-u?

Trbić: Čitava velikosrpska ideologija zasnovana je na kultu žrtve i mučeništva srpskog naroda, koji je istovremeno i nad-narod, i vječita žrtva međunarodnih i domaćih zavjera. Druge žrtve oni ne priznaju. Za njih zločinac nije ni Milan Lukić, koji je spalio više od stotinu živih civila, najviše žena i djece, ni Goran Jelisić, o Radovanu Karadžiću da se i ne govori, oni ne priznaju ni genocid u Sreberenici, ni Keraterm i Manjaču, ni opsadu Sarajeva, ni Tomašicu, ni tuzlansku Kapiju,  i čitav rat protiv Bosne za njih je isključivo “odbrambeno-otadžbinski rat”. I tako ostaje – dok se ne naredi drugačije.

BNN.BA: Sa jedne strane tu su oni koji priželjkuju izvinjenje i priznavanje zločina, dok sa druge strane su tu oni koji smatraju da nema šta da priznaju, te da zločina nije ni bilo. Da li ćemo ikada doći do zajedničke istine?

Trbić: Treba znati da je danas na djelu posljednja faza dovršenja velikosrpskog projekta, koja se definiše kao objedinjavanje srpskog duhovnog prostora, a temelji se na organizovanoj, državnoj politici zaborava i negiranja zločina. U takvoj situaciji teško se može zamisliti čak i jedinstveno mišljenje o nespornim činjenicama, a kamoli zajednička istina o ratu. Bojim se da se razlike, proticanjem vremena, samo produbljuju.

BNN.BA: Kao primjer prethodnog pitanja možemo navesti da u bh.entitetu RS-u djecu u školama kao ispitno pitanje postavljaju: “Ko je počeo rat protiv srpskog naroda 1991—1992.?“, što ste i sami iznijeli. Mi (možda) već sada imamo generacije koje će odrasti sa različitim istinama o periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu. Kakve to posljedice nosi sa sobom?

Trbić: U velikosrpskom projektu školski sistem ima veoma važnu ulogu. On odgaja generacije mladih da ne priznaju sopstvenu državu i da mrze druge i drugačije, uči ih da slave zločince iz svog naroda i opravdavaju zločine, uče ih lažnoj, falsifikovanoj historiji, i ti mladi ljudi su temelj daljih planova za cijepanje Bosne.

BNN.BA: Ko je odgovoran za situaciju u kojoj jesmo? Vlast? Politika? Narod? Akadesmka zajednica? Međunarodna zajednica? Svi zajedno?

Trbić: Svi su odgovorni na svoj način, ali ja volim da gledam u svoju avliju. Bošnjački političari, intelektualci i javni radnici ( uz malo izuzetaka) odgovorni su što je stanje ovako teško, jer ne shvataju da je država jedina prava nacionalna institucija Bošnjaka i Bosanaca, i ne razumiju da nas sadašnja etnokonfesionalna podjela vodi na put bez povratka. Samo uređena, građanska i sekularna država može donijeti rješenje za sve. Ali, čini se da smo sve dalje od toga, kao što je i političko i intelektualno Sarajevo sve dalje od nas, koji živimo u RS-u.

BNN.BA: Da li u bh.entitetu RS postoje bilo kakve pozitivne inicijative koje se realizuju, a koje rade na pomirenju, približavanju dvaju, triju strana u Bosni i Hercegovini?

Trbić: U RS-u je na sceni rigidna nacionalistička politika, oličena u Dodikovoj diktaturi, a ona priznaje samo sebe i svoje mišljenje. Po njima, pomirenje je moguće samo na jedan način : da svi mi prihvatimo njihove stavove i njihove istine, i nikako drugačije. I da postanemo podobni Bošnjaci i podobni Srbi, po njihovoj mjeri. A to se nikad neće desiti.

BNN.BA: U čemu vidimo izlaz iz situacije u kojoj smo? Zasigurno je pluralnost najvrijedniji dio bosanskohercegovačkog identiteta? No, na osnovu ovoga što ste nam ispričali, daleko li smo od pluralnosti. U čemu po Vašem mišljenju leži ključno rješenje?

Trbić: Budućnost Bosne, onakve kakvu želimo, moguća je samo ako to bude država građana, a ne etničkih i religijskih plemena, država uređena po evropskom modelu. Drugačije – neće biti ni nas ni Bosne. Treba pozvati Bošnjake i Bosance da se otrijezne i shvate da niko umjesto njih ne može spasiti ovu zemlju. Da se okrenu protiv podjela svih vrsta i da konačno naprave snažan zajednički probosanski front. Dok još nije kasno.

 

(bnn.ba)

Komentari