Odoše dobri dani ko da ih nije bilo

I opet buknu tama koja na tebe vreba

Od kad ti ime pamte A ono što se snilo

Potonu ko kamen u crnu močvaru neba

 

I skoči noć iz vode ko srna uplašena

Na leđa mrak ti sjedne Zaurla vuk iz čela

I ljuljnu visina sa krošnje očinjih zjena

U tvrđavu straha u provaliju tijela

 

U gustoj smoli dana tvoje ime se boji

Jer ponovo dolazi doba koje te svodi

Na ništa Ko da te nema ko da ne postojiš

 

Tvoj  je vječiti zatvor tvoja sopstvena koža

I moraš opet ići putem koji te vodi

U ponore krvi Niz hladnu oštricu noža

Komentari