Piše: Boris Dežulović
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da pročita vijest iz beogradskog Blica. Ima on taj običaj, izrezuje iz novina budalaštine, naslove, osmrtnice i bizarne vijesti, pa zovne u gluho doba noći iz kafane da mi ih pročita.
“Srpski se jezik u NBA ligi nekada pričao zbog Divca i Stojakovića, a sada zbog centra Denvera Jusufa Nurkića. Jedan američki komentator letos je tokom Mundobasketa naučio srpske reči zbog dalekometnih trojki Bogdana Bogdanovića, a sada je Nurkić fantastičnom rampom na meču sa Šarlotom naterao tamošnjeg komentatora da tokom prenosa progovori srpski jezik”, čita Kožo iz Blica, pa nastavlja: “Nurkić je izblokirao Stivensona u poslednjoj četvrtini i tom prilikom zakucao loptu za tablu, pa se komentator zapitao kako da se prođe protiv centra Denvera i sam našao odgovor: ‘Nikako!’.”
Zaista, neslućene su i neistražene dubine ljudskog mozga. Kako je novinar – a valja mu zapamtiti ime, N. Todorović se zove: ono “N.” znači valjda Nikako – kako je dakle kolega Nikako Todorović mogao zaključiti da je američki komentator, prevodeći za svoje “poštovane gledatelje” izraz “no way” u “nikako”, progovorio – srpski?
Jednostavno: nikako.
Jusuf Nurkić Juka je, naravno, Bošnjak, Bosanac i reprezentativac Bosne i Hercegovine: rođen je u Živinicama, od oca Hariza i majke Rusmine, košarku je počeo igrati u Sloveniji, u Laškom, nastavio u Hrvatskoj, u zagrebačkoj Cedeviti, neko je vrijeme igrao i u Zadru, a onda iz Zagreba odletio u Sjedinjene Države, pa u razmjeni s Chicago Bullsima završio u Denver Nuggetsima – u cijeloj njegovoj biografiji, ukratko, Srbija se ne spominje, pa recimo “nikako”: čak je i sam komentator, kako čujemo na snimku, rekao da se “nikako” kaže “on bosnian” – pa ipak budala iz Blica bez većih nesporazuma s vlastitom pameću mrtav-hladan kaže kako se “srpski jezik u NBA ligi nekada pričao zbog Vlada Divca i Peđe Stojakovića, a sada zbog centra Denvera Jusufa Nurkića”.
Najbliže srpskoj košarci i jeziku Juka je bio prije dvije godine, kada je – posuđen juniorima ljubljanske Union Olimpije – par dana igrao na Nikeovom juniorskom turniru u Beogradu, i to je otprilike sve. Dva dana Juka se zajebavao po beogradskim splavovima i to je očito bilo sasvim dovoljno da tamošnji novinari i mediji njegove fantastične uspjehe u prvoj američkoj sezoni dožive kao nastavak srpske dominacije u NBA, gdje nakon Divca i Stojakovića komentatori sada srpski uče i zbog Nurkića.
Mogla bi to stoga biti priča o neugaslom velikosrpskom refleksu u Beogradu, gdje čak i u navodno liberalnom, građanskom Blicu – baš poput one Galvanijeve uginule žabe, što dotaknuta metalnim provodnikom trza mrtvom nogom – svaki put kad ih netko u bijelom svijetu dotakne u nacionalni živac i kaže, recimo, “jebiga”, “pička” ili “nikako”, trzaju drvenom nogom Vuka Karadžića i viču “Srbi svi i svuda!”.
Tu priču, međutim, zna svatko. Meni je ona stoga zanimljivija iz kuta američkog komentatora, dakle kao lingvistička zagonetka. Što, naime, ako je budala iz Blica u pravu? Ili, da preformuliram: što ako se “no way” slobodno prevedeno na srpski zaista kaže – “nikako”?
Ne budi lenj, uzeo sam srpski rečnik i tamo, zaista, između “nikada” i “nikla”, pronašao “nikako” – “nipošto, ni na koji način, ni u kom slučaju”. Ukratko, Srbi izgleda zaista u tim situacijama – kad se pitaju kako da centar Charlottea prođe pored 211 centimetara visokog gorostasa Juke Nurkića – kažu “nikako”. Kako se onda drugačije to kaže na bosanskohercegovačkom jeziku? Nikako: u situaciji kad centar Charlottea naumi proći pored 211 centimetara visokog gorostasa Juke Nurkića, “nikako” se kaže i na srpskom i na bosanskom.
Kako onda znamo kad je “nikako” srpska, a kad bosanska riječ? Kažem, nikako.
Eto, ukratko, balkanskog paradoksa u jednom od zabavnijih oblika: kad čitateljima objašnjava kako američki komentator govoreći “nikako” govori zapravo srpski, kolega Nikako Todorović je istovremeno budala i u pravu. Budala u pravu, naime, rijetka je endemska vrsta koja živi samo na Balkanu. Amerikancima će to biti pomalo komplicirano, ali pokušat ću: kolega Nikako je budala jer američki komentator, naravno, nije govorio srpski, a u pravu je jer jest.
Kao što bi u pravu kolega Nikako Todorović bio i da je iz jednako čistog mira izvalio kako američki komentatori, nakon Dražena Petrovića i Tonija Kukoča, sada i zbog Jusufa Nurkića govore hrvatski. “Nikako” se, naime – vjerovali ili ne – u istom smislu i značenju kaže i na hrvatskom.
Ali – rekli bi trgovci iz televizijske kataloške prodaje – to nije sve: “nikako” se kaže i na crnogorskom, “nikako” se kaže na svakom pojedinačnom nerazumljivom dijalektu svih štokavskih jezika, “nikako” se, štoviše, kaže i na makedonskom, “nikak” se kaže čak i na slovenskom! Kako onda znamo da nesretni američki komentator, oduševljen Nurkićevom rampom, nije uskliknuo na hrvatskom ili, štajaznam, na makedonskom?
Nikako.
Nije li to divno? Naši su mali, frustrirani jezici jedini na cijelome svijetu koji nemaju, poput ostalih, izvorne govornike, već izvorne slušatelje: nešto – recimo, eto, baš riječ “nešto” – nije definirano kao srpsko, hrvatsko ili bosanskohercegovačko certifikatom o nacionalnoj pripadnosti onoga tko je to rekao ili napisao, već onoga tko je to čuo ili pročitao.
Evo zgodnog primjera za naše male, frustrirane jezikoslovce – one zgode kad je “jedan američki komentator letos tokom Mundobasketa naučio srpske reči zbog dalekometnih trojki Bogdana Bogdanovića”. Nakon jedne Bogdanovićeve trice protiv Brazila rečeni je komentator američke televizije, naime, oduševljeno uzviknuo – “čisto kao suza!”. Pitanje glasi: zašto bi, zaboga, američki komentator zbog jedne trice Srbina iz srpske reprezentacije, rođenog Beograđanina što je ponikao u Partizanu – i koji je najbliže Bosni bio kad je potpisao za Fenerbahče – učio bosanski? “Čisto kao suza” je, naime, bosanskohercegovački jezik, čist kao suza.
Ili, još bolji primjer za budale – prva rečenica njihova kolege Nikakoa Todorovića u Blicu. Pročitajte je ponovo, polako i pažljivo: “Srpski se jezik u NBA ligi nekada pričao zbog Divca i Stojakovića, a sada zbog centra Denvera Jusufa Nurkića.” Jeste? Recite sada, na kojemu je jeziku napisana?
Jeste li sigurni? A zašto nije na crnogorskom?
Šalim se – naravno da ste bili u pravu. Budale u pravu žive, naime, samo na Balkanu.
(oslobodjenje.ba)
