Piše: Zorana Šuvaković

Nije problem što Ceca doziva svog groma, pa ni to što se taj stih daje kao gramatički primjer, Veća je nesreća što u udžbenicima historije ili poznavanja društva nema nijedne riječi o Arkanovim zločinima.

“Sećaš li se lepi grome moj, nekada je tlo pod nama pucalo”. Samohrana majka Ceca Ražnatović nije ni znala da se u radnoj svesci za vežbanje gramatike srpskog jezika nalazi njen “lepi GROM”. Kad su je uhvatili novinari da joj prenesu kako je njena poezija (doduše stihove je za nju ispevala druga osoba, takođe popularna sastavljačica folk stihova) ušla u udžbenike za peti razred osnovne škole, diva se zadovoljno osmehnula i skromno primetila: “Zašto baš taj stih, ima i lepših”.

Lepi grome, sećaš li se…

Deca vežbaju padeže, pa i vokativ, koji služi za dozivanje. Gde ćeš originalnijeg primera za peti padež, od ovog gde Ceca doziva “grom” sa nostalgijom. Jedna nastavnica “smatra” da su se autori udžbenika vodili potrebom za “modernizovanjem nastave” . Gledali su da primeri u vežbanci budu “što bliži učeničkom iskustvu”. Pucalo se, lepi grome(vokative) moj.

Učeničkom i opštesrpskom iskustvu bliži je i moderniji jedan drugi Cecin vokativ. Sa podijuma Vučićeve predsedničke kampanje Ceca se obratila Hristu.  “Isuse, daj mu lavlje srce” apelovala je diva, kad je , pred sazvanim ženama, a svaka je imala po jednu ružu u ruci (poklon iz skromnog budžeta SNS) objasnila zašto ona i zašto druge Srpkinje treba da glasaju za Aleksandra Vučića. Ona staje iza Vučića, ne samo zato što je vredan, već i zato što je zaslužio “borbom za mir u regionu” i što je izgradio “finansijsku stabilnost Srbije” … Poznaje ga dvadeset godina, njegova porodica je kao i njena, u njoj ima mnogo razumevanja, podrške i ljubavi…

Četnički vojvoda i Arkan

Ražnjatović, Šešelj i Milošević dobro su se poznavali još iz ranih devedesetih o tome se moglo mnogo toga čuti iz Šešeljevih svedočenja u Haškom tribunalu. O vezama, rivalstvima i prijateljstvima između njihovih familija se manje zna ali se iz Šešeljevih svedočenja u Hagu može zaključiti da su se četnički vojvoda i Arkan često sukobljavali i rivalizirali i u ratnim vremenima.

Šešelj je na sudu više puta govorio o Cecinom pokojnom mužu sa kojim se u optužnicama protiv Miloševića, Simatovića i Stanišića nalazio u haškom “zajedničkom zločinačkom poduhvatu”. Prepričavao je pred tribunalom da se u ranoj fazi devedesetih sa Arkanom posvađao oko toga kome će da pripadnu Delije -Srpskom četničkom pokretu ili Arkanovoj Srpskoj dobrovoljačkoj gardi.

Može se videti (ako se premotaju brojni haški zapisi Šešeljevih istupa) da je rivalstvo između ove dvojice bilo od početka na ivici međusobnog finalnog obračuna. “Ja nikog do sada nisam ubio, ti ćeš biti prvi”, rekao je početkom devedesetih Šešelj Arkanu.  “Arkan je bio zločinac”, na ratište je dolazio policijskim vozilom saveznog SUP-a sa rotacijskim svetlima, “u Zvorniku, lokalna vlast mu je dala 350 hiljada maraka da ratuje”,…

Šešelj je u Hag otišao 2003., u vreme kada je njegova familija bila u bliskom prijateljstvu sa Aleksandrom Vučićem a Arkan je ubijen u Beogradu tri godine ranije u vreme kada je generalni sekretar srpskih radikala bio Aleksandar Vučić, ujedno i ministar informisanja Srbije.

Prijateljstvo između Ražnjatovića i Vučića o kome ,ženama na predizbornom predsedničkom Vučićevom skupu (2017) Arkanova udovica govori, staro je 20 godina. Ona možda preuveličava dugovečnost svog poznanstva sa familijom predsednika, a ako govori istinu, to znači da su bili prijatelji  pre nego što je folk diva ostala bez muža i da su ostali bliski još dugo posle Arkanove smrti.

Opet, zna se za Vučićevo dugo prijateljovanje sa Šešeljem i njegovom familijom, a da je četnički vojvoda Cecinog muža nazivao zlikovcem, mnogo godina pošto je komandant paravojne Srpske dobrovoljačke garde, usmrćen, ne na ratištu, već u ‘Interkontinentalu’. Po definiciji, prijatelj tvoga neprijatelja, ne može biti tvoj prijatelj. Ali ko će ga znati kako se familije u Srbiji, zbližuju i udaljavaju.

Arkan sa čarapom na glavi

Današnji predsednik Srbije dugo je negovao prijateljstvo sa Šešeljem.  U Hag ga je otpratio sa suzama u očima, bio je jedan od njegovih pravnih savetnika, nosio je majicu sa Šešeljevim likom u Parlamentu… Da li se Šešelj, po Vučićevom savetu, branio od optužbe za “zajednički zločinački poduhvat” ocrnjujući nedela pokojnog Arkana? Ako je tako, Ceca mu nije zamerila, već naprotiv, pozvala je sve žene da glasaju za predsednika Srbije.

Šešelju laskaju da je duhovit, i da je tu svoju osobinu ispoljavao tokom jedanaestogodišnjeg boravka u Hagu. Arkana pred sudom nije uvek nazivao zlikovcem. Češće je da bi prikazao razliku između njih dvojice govorio da je “Arkan više puta navlačio čarapu na glavu, nego ja (Šešelj) na noge”. Ako je i tako, zašto Vučić nije na predsedničku binu pozvao nekog ko zna da fantomke nisu odlika pristojnosti.

Bez čarape na glavi, Šešelj se ni danas ne skida sa kanala televizija sa nacionalnom frekvencijom. Još otkad je došao iz Haga 2014. traži pomilovanje za Zvezdana Jovanovića, (koji izdržava kaznu zatvora zbog ubistva premijera Zorana Đinđića) ponavlja da se radovao i raduje se što je Đinđić ubijen… Nedavno je čak pred zadivljenom voditeljkom jednog kanala davao savete o zdravoj ishrani,  preporučivao da se uz crno vino, žvaću košpice od grožđa.

Kao fantom bez fantomke, on nas nedeljama ubeđuje da će ponoviti svoj zločin za koji je pravosnažno osuđen i da će u to ime krenuti u mesto zločina . I umesto da ga takozvana proevropska vlast skine sa gostovanja na svim kanalima, kao što je promptno skidala goste i novinare koji joj nisu po volji, ona mu preko svojih tabloida aplaudira.

Prostačke psovke i pogrde sručile su se na one koji Šešelja nazivaju onako kako mu je pravosnažno presudio Hag. Ne samo Šešeljevi oponenti u Parlamentu i van njega, već i novinari poimence nazvani su (u uvodniku Informera pod naslovom “Svi smo mi Šešelj”) “najgorim ljudskim otpadom”, “najcrnjim moralno-političkim ološem”, bandom pljačkašima, plaćenicima…

Srbija nije kadra da se suoči, a kamoli suprotstavi zločinima

Za Aleksandra Vučića, autor sramnog teksta je “častan i pristojan čovek i dobar novinar”, on ni posle ovog psovačkog teksta nije povukao svoju ocenu o autoru koji ga je više puta intervjuisao u udarnim terminima najgledanijih kanala.

Šešeljizacija, arkanizacija, ili miloševićevizacija… Srbije? Ne prisustvujemo danas jednom od ovih procesa, nisu oni jedan od drugog izolovani, već svi udruženo gađaju Srbiju istovremeno, tako da nam konačno pukne (evropsko) tlo pod nogama?

Pod vođstvom nekadašnjeg delije, ministra informisanja pod Miloševićem, visokog partijskog funkcionera SRS-a, pravnog savetnika Šešeljeve odbrane, čoveka koji je 2000. godine sa ministarskog mesta tvrdio da je Arkana ubio Haški tribunal, a potom hvalio svog vođu (Šešelja) da se maestralno branio i pobedio Tribunal, Srbija nije kadra da se suoči, a kamoli suprotstavi zločinima  iz devedesetih, koji su počinjeni u njeno ime.

Nije problem što Ceca doziva svog groma, pa ni to što se taj stih daje kao gramatički primer desetogodišnjacima. Veća je nesreća što u udžbenicima istorije ili poznavanja društva nema nijedne reči o Arkanovim zločinima nad hrvatskim , bošnjačkim civilima, nad ratnim zarobljenicima, nad srpskim izbeglicama koji su u traktorima bežali iz Hrvatske.

Samo u fusnotama Vikipedije može se pročitati izveštaj Helsinškog komiteta Srbije iz jula 1996. da je u Arkan u svom  kampu u Erdutu držao i mučio muške izbeglice iz Krajine. Da je njih hapsio MUP Srbije, pronalazeći ih na adresama , koje je velikodušno ustupao Crveni krst Srbije i Jugoslavije. Od tadašnjeg predsednika Srbije, Slobodana Miloševića traženo je “obuzda akcije progona i zverstava Arkanovih jedinica”. Odgovoreno je da “nisu upoznati da se odvija mobilizacija” i da MUP Srbije možda pruža neku vrstu pravne pomoći RSK, i “isporučuje vojno sposobne muškarce prema njihovim spiskovima”.

Smisao Cecinih i Šešeljevih vokativa

Đaci, pa i oni stariji koji su odavno izašli iz škola, danas o tome ništa ne znaju, ali tabloidi povećavaju svoj tiraž podsećajući nas na beogradsku svadbu veka u (februaru 1995.) na koju su mladenci došli u “jaguaru” koji je i danas parkiran u “garaži sa grejanjem”.

Ako je verovati tabloidima, a nema razloga da se ne veruje jer je događaj ovenčan fotografijom, Ceca je u aprilu ove godine, pazarila i na Sajmu kupila automobil od 140 hiljada evra.

Ni Koraksove karikature u kojoj se Šešelj, Vučić i Nikolić redovno povezuju zarđalom kašikom (po davnim Šešeljevim pretnjama da će Hrvatima vaditi oči ovim instrumentom)  nisu razumljive današnjim generacijama.  Evropa je za njih ucenjivačka tvorevina koncentrisana na nepravedno mučenje Srbije.  Nije im za zameriti, ako ni odlikaši, oni koji su pokazali gramatičko znanje u “radnoj svesci” i oni koji su promašili padež, nisu shvatili smisao Cecinih i Šešeljevih vokativa. Sve što ih okružuje govori u superlativima o uspešnim familijama pod kojima je tlo (onomad) pucalo.

 

(Izvor: Al Jazeera)