Piše: Edina Latif

Sasvim je razumljivo s obzirom na politiku koju vode stranke iz Republike Srpske (ali ne i opravdano) što predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić žestoko se protivi podnošenju zahtjeva za reviziju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije.

Možda čak i glasnije nego li srbijanski predsjednik i premijer Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, Ivanić se stavlja u službu politike susjedne, iako je šef ove države. Ovdje prima dobru platu, a za Beograd radi. I nije to prvi put.

Ali šta je sa članom Predsjedništva BiH Draganom Čovićem?

Odakle njegova potreba da poručuje kako ne treba revizija tužbe za genocid, iako je svjestan da ovaj najteži zločin je počinjen i nad njegovim narodom, koji je protjeran i ubijan zarad stvaranja Republike Srpske.

Zločin je počinjen i nad njegovim narodom u susjednoj državi, čije državljanstvo i pasoš ima.

Čović je nedavno nakon sastanka sa svojim političko-poslovnim partnerom predsjednikom RS Miloradom Dodikom ocijenio da nikome ne trebaju aktivnosti po pitanju tužbe, te da je jasno da bi to moglo donijeti štetu BiH i odnosima sa susjedima.

– To bi nas potpuno vratilo unatrag – istakao je Čović i ocijenio da bi nakon toga nastao “potpuni kolaps” u civilnoj vlasti u BiH.

Biti pragmatičan i spreman na kompromise u politici poželjno je.

Ipak, postoje ona politička pitanja oko kojih nema i ne smije biti kompromisa. Takvo je i revizija tužbe BiH protiv Srbije za genocid, gdje se ne radi iako se tako uporno pokušava prikazati o sporu dva naroda (Bošnjaka i Srba), već sporu između dvije države.

Republika Bosna i Hercegovina, u to vrijeme već međunarodno priznata i nezavisna država, tužbu je podnijela davne 1993. godine protiv Miloševićevog režima zbog genocida.

Bosna i Hercegovina, danas 24 godine poslije, neće podnijeti zahtjev za reviziju tužbe protiv sadašnje vlasti i današnje Srbije.

Revizija se odnosi na Miloševićev režim i tadašnju Srbiju koja je, nedvojbeno je to potvrđeno brojnim haškim i presudama domaćih sudova, izvršila agresiju na BiH i genocid u Srebrenici.

Dokazi su isplivali tokom suđenja Momčilu Perišiću. Zvanični Beograd, upravo zbog toga, iako ih je ustupio tužiteljici Carli del Ponte, tražio je da se određeni dijelovi dokumenata zatamne i da se ne smiju koristiti.

Svojim stavom protiv revidiranja tužbe, Dragan Čović na najdirektniji mogući način ne negira samo genocid počinjen u Srebrenici, već i u Vukovaru!

Isti onaj režim pod čijim je patronatom i po čijoj je naredbi i detaljno razrađenom planu utemeljenom na dokumentu zloglasne Srpske akademije nauka izvršio genocid u Srebrenici, uradio je to i u susjednoj Hrvatskoj u Vukovaru.

Zločin u Vukovaru bio je zloslutna najava onog što se naredne četiri godine događalo kako u susjednoj Hrvatskoj, tako i u našoj zemlji.

Evropa je nakon Drugog svjetskog rata obećavala da se nikada više genocid neće dogoditi na njenom tlu. Ta smo neispunjena, i pokazalo se lažna obećanja krvavo platili.

Kada Evropa poziva političare sa ovih prostora da se okrenu budućnosti, kada Evropa pokušava pomoći procesu pomirenja nikada i nijednog trena ne smije zaboraviti Vukovar, Srebrenicu…

Poziva se tako Evropa i na saradnju zapada nakon Drugog svjetskog rata i zna odlično da se pomirenje nije dogodilo zaboravom ili relativizacijom zločina. Sjećanje je najbolje upozorenje da se budući zločini spriječe.

Zato u brojnim evropskim zemljama i danas djecu vode u ratne muzeje, a vode ih čak i do rovova gdje su se vodile bitke, uče ih sve o vojnicima, o strahotama rata.

Ko to onda ima moralno pravo državi Bosni i Hercegovini držati lekcije o pomirenju i suživotu, a oduzeti istovremeno pravo na istinu o agresiji i genocidu.

Šta bi hrvatski premijer Andrej Plenković rekao Čoviću na njegov stav da je protiv revizije tužbe BiH?

Da, da. Onaj Plenković, predsjednik hrvatskog HDZ-a, koji koristi svaku moguću priliku u javnosti da potencira kako se u proteklom ratu dogodila velikosrpska Miloševićeva agresija, i da to nije fraza nego tragedija koja se dogodila Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Šta bi Čoviću na njegove izjave rekli preživjeli Vukovarčani?

 

(nap.ba)