Piše: Jusuf Trbić

U Janji su konačno izmijenjeni nazivi ulica. Nakon skoro sedam godina uporne borbe, prihvaćen je zahtjev građana Janje da se njihovim ulicama daju imena po želji mještana. Ono što bi se u normalnom svijetu podrazumijevalo, kod nas je ravno velikom, rijetkom čudu, jer nazivi ulica nisu, na ovaj način, promijenjeni nigdje u BiH, u njenom manjem entitetu pogotovo. U BiH nemaju nikakva prava oni koji su u manjini, što se posebno odnosi na Bošnjake u RS-u. Oni su u ovom entitetu ljudi drugog reda, za njih nema mjesta u državnim institucijama, njima se na sve načine otežavaju povratak i život, a čitav entitet je pretvoren u kvazi državu koja pripada isključivo Srbima pravoslavne vjere. I nikom drugom. Zbog toga je odluka Skupštine Grada Bijeljina ravna čudu, koje daje nadu da se stvari u Bosni ipak mogu kretati naprijed.

Kad je na naše uporne zahtjeve formirana Komisija za izmjenu naziva ulica, prije skoro sedam godina, izabran sam za njenog člana. Mislio sam tada da će, uprkos svemu što se događa, to ipak biti lakši posao. A bio je to put pun uvreda, svađa, nerviranja, praznih obećanja, laži i podvala. Sjećam se kako  je jednom Đoko Pajić, nekadašnji komandant logora Batković, zaprijetio da nam se logor opet može desiti, ako nastavimo tražiti izmjenu naziva ulica, ili kako mi je, pred punom salom, tadašnji predsjednik Komisije Relja Bugarinović doviknuo da je šteta što me Arkan nije ubio. Teško je i nabrojati šta smo sve doživjeli i ja i neki drugi u takvim prilikama. Ni ovoga puta to nije išlo lako. Izmjenu naziva ulica u Janji stavio je na dnevni red Dragan Đurđević, predsjednik Skupštine, koji nam je to svojevremeno obećao, i obećanje je ispunio. Zahvaljujući njemu i gradonačelniku Mići Mićiću, naša upornost je konačno nagrađena. Ali, ponovo smo na sve to potrošili tonu živaca. Na sjednici su odbornici iz SNSD-a, a najviše Ivan Burić, žestoko zamjerili što se o tome raspravlja, jer, eto, Bošnjaci su se usudili da traže ono što, valjda, samo Srbima pripada. Burić je zamjerio što se uklanjaju imena “ naših najznačajnijih istorijskih ličnosti, poput Karađorđa”, pa sam morao da ga podsjetim da i mi Bošnjaci imamo svoju istoriju i svoje značajne ljude, da i mi imamo ljudska prava koja ne zavise od njega. Naravno, niko nije imao ni najmanje zamjerki na to što se, u istom paketu, mijenjaju i imena nekih ulica u Bijeljini i Dvorovima, niti je iko reagovao na moje podsjećanje na 10. april 1992. godine, kad su preko noći izbrisani svi Bošnjaci i svi antifašisti iz naziva ulica. Sila većine se, na žalost, podrazumijeva i ovdje i širom naše države, i onima koji ne žive ovdje teško je shvatiti koliki je podvig to što se desilo. A desilo se da je većina odbornika iz skupštinske većine ipak digla ruke za naš prijedlog, i tako se sve završilo.

Naravno, sve je to bilo rezultat kompromisa, i najgore će biti ako se sad dežurni pametnjakovići jave, pa mudro zapitaju zašto ovo ime, a ne ono. Oni treba da pogledaju širom BiH i RS-a,  da vide kakva je situacija. Ili da sami učine to što traže.

A evo koja su imena ulica u Janji promijenjena.

Glavna ulica iz pravca Bijeljine nije više Karađorđeva, već Bijeljinska. Dosadašnja Ulica kralja Petra Karađorđevića dobija ime Vuka Karadžića, dosadašnja Kosovska će biti Ulica dr. Hamdije Ćemerlića, Ulica vojvode Stepe dobija ime Salke Bajrića, a ulice Đorđa Vasića i Cara Dušana dobijaju jedinstven naziv Brzava. Umjesto Ulice kneza Miloša sad je Šarampov, umjesto ranije Vuka Karadžića sad je Šor, Zmaj Jovina i Srpske vojske postaju Ulica Džemala Bijedića, na mjesto Marka Kraljevića dolazi Mehmedalija Mak Dizdar, Cerska postaje Ulica Huse Skokića, Moskovska dobija raniji naziv Bobarovača, umjesto Ulice Veljka Lukića Kurjaka dolazi Ilindanska, Kolubarska dobija ime Mula Alije Sadikovića, a Cetinjska Huseina Ćemerlića, Solunska ulica dobija ime Derviša Sušića, a dosadašnja Ilindanska – Alije Isakovića. Ulica Miloša Crnjanskog mijenja naziv u Vlagija, a Njegoševa i Drinske se spajaju pod imenom Drinska ulica. Ulica 27. marta dobija ime Zekerijaha Đezića, a Majevička – Husein-kapetana Gradaščevića. Vojvođanska postaje Ulica Muse Ćazima Ćatića, a Stara cesta počnje od Ulice braće Lazić do kraja saobraćajnice, kao i Savić bara, a Ulica Nasihe Kapidžić Hadžić ide od Ilindanske do raskršća Bobarovače i Alije Isakovića.

Tako smo, eto, konačno napravili taj korak iz mraka, korak koji nije veliki za čovječanstvo, ali za nas jeste.

Komentari