Nova knjiga

ČUVARI VREMENA

 

Došli smo, eto, do kraja ove serije tekstova o istoriji našeg zavičaja i njegovim ljudima koji su, na neki, način, obilježili svoje doba. Već godinu i po dana imali ste priliku da na našim stranicama čitate te tekstove, po dva ili tri sedmično, a do današnjeg dana nakupilo ih se više od 160. I svi su smješteni u knjigu pod naslovom „ Čuvari vremena“, koja izlazi do kraja aprila, i to u dva toma. Tekstovi su, dakako, uređeni, poredani i popravljeni, neki su spojeni u veće cjeline, da bi knjiga imala dovoljnu sistematičnost i preglednost. A da je bilo teško uraditi sve to – bilo je,  jer Bijeljina nema istorijski arhiv niti bilo kakvu sakupljenu građu o svojoj prošlosti, pa osim dvije-tri knjige koje su do sad izašle, praktično, nema ništa drugo. Snalazio sam se na razne načine, pa ovaj obimni pregled istorije i sjećanja nije ni potpun ni konačan. Vjerujem da će mnogim čitaocima nedostajati ponešto, ali to je prilika i izazov za nastavak istraživanja prošlosti, o kojoj, kao što znamo, nismo nikad vodili dovoljno računa, niti smo zapisivali ono što nam se događalo.

Osnovu ovih tekstova čine priče o značajnim ili zanimljivim ljudima, o kojima se do sad nije znalo dovoljno, ili su bili sasvim zaboravljeni. Alija Đerzelez, Ali-paša Fidahić, šejh Sejfija, Haim Pinto, Đedo Kecmanović, pa revolucionari, od Alije Alijagića, Roćka, Fadila Španca, Kurjaka, braće Lazić do Hasana Grabčanovića, od prve fudbalske lopte do novih sportskih asova, od praistorijskog doba do današnjih dana, od prvih zapisa o Bijeljini do značajnih pisaca, novinara, naučnika, muzičara – sve to na preko 850 stranica u dva toma. U tom moru podataka, zanimljivosti, istorijskih činjenica i priča natopljenih nostalgijom svakako nedostaje  mnogo toga što nisam pronašao, a što je važno, možda  ima previše subjektivnih procjena, ali,  svako sjećanje je takvo. Ipak,  mogu reći da sam učinio koliko sam mogao.

A vi, poštovani čitaoci, složićete se da jedan čovjek ne može učiniti baš sve i da je vrijeme da još neko pokuša zabilježiti makar ono što zna i što mu je blisko. Nadam se da će budućim piscima, uz knjigu „Bijeljina  i Bijeljinci“ Mustafe Grabčanovića, uz još neke, i ova knjiga  moći poslužiti kao osnova za dogradnju slike prošlosti koju smo skoro sasvim zaboravili.

Bijeljinski Bošnjaci su, do prije desetak godina, bili na ivici velike provalije zaborava, u koju je potonula sva njihova prošlost, sve lijepo i ružno što im se vijekovima događalo, svi ljudi i događaji, sva sjećanja, jer niko o tome nije objavio ni jednu jedinu knjigu, pa se, nakon etničkog čišćenja u agresiji na BiH krajem prošlog vijeka, učinilo da njih ovdje nikad nije ni bilo. Uspjeli smo, ipak, da sakupimo neke od ostataka sjećanja i da ih stavimo na papir, da se više nikad ne zaborave. Traganje se nastavlja, i uvijek će biti dragocijen svaki novi zapis, fotografija, uspomena, sve što čuva našu prošlost i naš identitet. Ako do sad nismo to radili, krajnje je vrijeme da sad ispunimo svoj dug zavičaju, koliko možemo, i da onima koji dolaze pokažemo ko smo i odakle dolazimo. Bez toga, može i nas, i naše živote i naše uspomene, našu istoriju, kulturu i vijekove našeg postojanja zauvijek prekriti prašina zaborava. A to bi bio grijeh koji nikome ne može biti oprošten.

Knjiga „Čuvari vremena“, u dva dijela, izaći će do kraja aprila, a promocije u Sarajevu, Tuzli i Bijeljini planiramo za maj i juni mjesec. O svemu tome obavještavaćemo vas na vrijeme, a knjigu ćete, kao i sve ranije, moći nabaviti u Bijeljini. Mi smo tu, i tu ostajemo. I nastavljamo raditi, pa dokle stignemo.

 

                                                                                                                                                                                    Jusuf Trbić