Piše: Jusuf Trbić

 

Politička atmosfera u Bosni polako se približava tački ključanja. Novi Radovan Karadžić ne odustaje, uporno razbija državu i radi sve da eliminiše Bošnjake i druge ne-Srbe iz svog feuda, i ne mari ni za Dejtonski sporazum, ni za Ustav, ni za međunarodnu zajednicu, sve to on  kači “mačku o rep”, a njegove gazde iz Beograda zadovoljno trljaju ruke. Iz kremaljskih visina Vladimir Putin zove Dodika u goste, da mu da posljednja uputstva kako da napravi gužvu na ovom dijelu Balkana. A mi, koji živimo u manjem bosanskom entitetu, u tom tamnom vilajetu, ponovo osjećamo zebnju. Da li se to mračna prošlost vraća? I znamo da možemo učiniti samo jedno : izaći na oktobarske izbore u što većem broju i obezbijediti sebi mjesto pod suncem. Ili to – ili nas neće biti.

Za ove dvije decenije  Bošnjaci Bijeljine i Janje uspjeli su obezbijediti sebi uslove za život koji možda nisu sjajni, ali naša opština je danas kraj sa najvećom međuetničkom tolerancijom u čitavom entitetu. Uprkos tome što Bošnjaci nikako da dođu do pameti i izađu na izbore u većem broju, oni koji su politički organizovani, prije svega u okviru SDA, uspjeli su uraditi i više nego što je to objektivno bilo moguće. I to sa samo jednim odbornika u dva posljednja izborna ciklusa.  Pa, kad neko kaže da on nije ni od koga ništa dobio, i da  zato neće da glasa, mogao bi razmisliti o sljedećem.

U Bijeljini je mnogo urađeno u izgradnji i obnovi infrastrukture, prije svega u asfaltiranju ulica u kojima žive ( i) Bošnjaci, izgradnji vodovodne mreže i kanalizacije, stotine bošnjačkih domaćinstava dobilo je pomoć od federalnih ministarstava za popravku i izgradnju kuća, a više od 80 njih za obnovu kuća stradalih u prošlim velikim poplavama. Za Bošnjake je obezbijeđena mogućnost besplatnih operacija u tuzlanskim medicinskim ustanovama, za nekoliko posljednjih godina više od 20 mladih odradilo je ili odrađuje pripravnički staž, u okviru programa Federalnog programa za povratnike, a izgrađen je i savremeni Mektebski centar, kao mjesto okupljanja i aktivnosti mladih. Bošnjaci danas slobodno hodaju svojim gradom , organizuju se i okupljaju, traže, i najčešće i dobijaju, ono što im pripada. Pogledajte druge gradove u RS-u i recite : zar je to malo?

A u Janji je urađeno i više, jer su Bošnjaci tamo ujedinjeni i odlučni da ostanu svoji na svome.  Samo u posljednje četiri godine urađeni su infrastrukturni objekti, sa učešćem građana ili bez njega :

  • Asfaltiranje ulica u dužini od 10 km  – vrijednost radova je 2,5 miliona KM.
  • Uređenje i renoviranje OŠ ”Meša Selimović” u Janji (stolarija, fiskulturna sala, krovna konstrukcija, mokri čvorovi, svlačionice) u vrijednosti 680 000 KM.
  • Pročišćavanje korita rijeke Janje u dužini 4 km (od mosta u Vlagiji do Pačića) vrijednosti radova od 200 000 KM.

Projekti održivog povratka realizovani  u periodu od 2012-2016. godine:

  • Pripravnici u Gradskoj upravi grada Bijeljina, i to: – 4 pripravnika tokom 2012/2013. godine i 9 pripravnika tokom 2015/2016. godine.
  • Stipendije za studente tokom 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. godine preko Federalnog ministarstava za raseljena lica i izbjeglice.
  • Projekti održivog povratka realizovani preko Federalnog ministarstava za raseljena lica i izbjeglice (projekti tova junadi, uzgoja muznih krava, plasteničke proizvodnje, dodjela poljoprivredne mehanizacije, projekti realizovani preko UNDP-a tokom 2014/2015. godine u vrijednosti 1 milion KM (uzgoj paprike na otvorenom, dodjela plastenika i motokultivatora).

Ukupna vrijednost svih navedenih projekata održivog povratka iznosi oko 3 miliona KM.

Projekti ekonomskog oporavka:

  • Privatizacija, revitalizacija i pokretanje proizvodnje u fabrici sušenog voća i povrća ”Semberka” (očekuje se zapošljavanje oko 150 radnika).
  • Otvaranje marketa ”Bingo” u Janji (zaposleno 14 radnika).
  • Otvaranje marketa ”Kort” u Janji (zaposleno 12 radnika).

A prave stvari se tek očekuju. Projekti čija je realizacija počela su :

  • Izgradnja i uređenje korita rijeke Janje u vrijednosti 15 miliona KM.
  • Eksproprijacija zemljišta koje gravitira koritu rijeke Janja (do polovine 2016. godine je isplaćeno oko 2 miliona KM vrijednosti zemljišta).
  • Izgradnja velikog tržnog centra u Janji.
  • U toku je izrada projektne dokumentacije za rekonstrukciju vodovodne i kanalizacione mreže u Janji (izmjena azbestnih cijevi ), vrijednost investicije je oko 4 miliona KM. Finansijer projekta je TIKA – Turska razvojna agencija.

Uz sve to, Janja je jedino mjesto u RS-u u kojem su promijenjeni nazivi ulica, u skladu sa željama Bošnjaka.

Sve je to urađeno zahvaljujući naporima ljudi iz SDA, koji su jedini učestvovali u opštinskoj vlasti u posljednje dvije decenije. Treba znati da su u periodu od 2008-2012. godine bila dva Bošnjaka u Skupštini opštine, oba iz SDA, a u naredna dva izborna ciklusa samo po jedan, jer Bošnjaci, iz nekih nedokučivih razloga, ne izlaze na izbore i ne glasaju, kao da žive na Marsu, pa ih ništa ne interesuje. Na posljednjim lokalnim izborima u Bijeljini je glasalo samo 700 Bošnjaka, u Janji nešto manje od 900, da bi se prije dvije godine, na opštim iz borima, taj broj u Janji  popeo na 1.800, a u Bijeljini ostao skoro isti. Kako je to moguće, kad se zna da pravo glasa u Bijeljini ima sigurno deset puta više građana, uključujući i dijasporu? Znaju li naši građani da bi Bošnjaci sa dva, tri ili pet odbornika, što bi se lako moglo izglasati, bili presudni faktor u političkim odnosima u našem kraju, i da bi se moglo uraditi deset puta više nego do sad? I da ni jedan jedini Bošnjak ni od koga neće ništa dobiti ako izgubimo mjesto u organima vlasti? Ako se to dogodi, što reče reis Kavazović, nikome ko nije glasao nećemo halaliti, jer naša je sudbina u pitanju, sudbina naroda i države. I naš opstanak pod ovim komadićem bosanskog neba.