DPČOVJEK KOJI NE MOŽE DA ZABORAVI
Kolumne Jusufa Trbića, ukoričene u knjigu znakovitog naslova „Dnevnik posrtanja“, svojevrsna su hronika stradanja Bošnjaka
Bijeljine u ratu i njihovom poslijeratnom tegobnom životu u rodnom gradu. Sa gorčinom, beskrajnim osjećajem tuge i nemoći da se nešto promijeni („Ali, agonija se nastavlja, ne prestaje, i čini se da joj nema kraja“), svjestan činjenice „da što nije zapisano, nije se ni dogodilo, Trbić uporno i hrabro piše, sakuplja svjedočenje i ne dozvoljava da vrijeme zaborava prekrije srpske zločine.

Tako Jusuf Trbić, vrsni novinar i publicista, beskrompromisni borac za temeljne civilizacijske vrijednost,kao što su sloboda za svakog čovjeka, ravnopravnost i pravda,hodi kroz vrijeme, bilježeći sve što mu (nam) se desilo i dešava.
Rezultat toga je i „Dnevnik posrtanja“, roman sjećanja i potajne nade za neka sretnija svitanja.

Halid Rifatbegović

 

O POSRTANJU – UZDIGNUTE GLAVE

Jusuf  Trbić, zapravo, nastavlja da manifestuje svoj životni kredo – borca za istinu, za pravdu,  za pravičnost, za čovjeka. Zna, kad je takav, jer je to na surov način osjetio i na vlastitoj koži, da  to obično skupo košta, ali – i kad to zna – ne može biti drukčiji. Ne može i neće.
Pri tome, ne nedostaje mu ni toplog ljudskog, ali ni pre njenog lirskog pristupa temi (počev od Predgovora pa nadalje). U njemu, dakle, vazda čuči i literata, ali i britak, dosljedan i principijelan novinar. Plodnu i uvjerljivu kombinaciju novinarskog i književnog, Jusuf  Trbić je dokazao i u svojim dosadašnjim knjigama, uključujući i strogo poetske tvorevine. U svakoj od njih, valja to naglasiti, nije propušta da se predstavi kao čovjekoljubac, ali, istovremeno, i kao onaj ko nikome ne oprašta i ne prećutkuje izostanak čovjekoljublja i, pogotovo, nacionalizam, isključivost, mržnju, zlo i opakost.
…Trbić je smatrao svojom obavezom i dužnošću, ali i jednom vrstom svoje legitimacije čovječnosti, da to zapiše, ovjekovječi i ostavi. Kao pouku i poruku. Kao lekciju, koju bi valjalo naučiti i prenositi je s koljena na koljeno.

Zlatko Dukić