Piše: Gojko Berić

Umjesto boljeg života, nacionalističke politike opredijelile su se za nastavak rata drugim sredstvima, što je donijelo opće siromaštvo, život bez nade i učestalo bjekstvo mladih sa mjesta nesreće.

Buka i bijes oko prošlonedjeljnog Dodikovog referenduma još traju. Oglasili su se svi koji su smatrali da o tome trebaju nešto reći, stajući na stranu jednog ili drugog sukobljenog tabora, spremni da svako političko pitanje nametnu kao njegovo vlastito “biti ili ne biti”. Bošnjački nacionalni blok je u ovom slučaju stekao očekivanu i bezrezervnu podršku Zapada, dok je uz Dodika stao Vladimir Putin.

Zapad je tradicionalno osjetljiv na ignorisanje institucija pravnog sistema, u tom dijelu svijeta ignorisanje Ustavnog ili Vrhovnog suda je nezamislivo, dok Putin daje prednost pravu naroda da svoju političku volju iskaže na referendumu. Za sada se sve to odvija na fonu retorike, a tako se doima i Vučićeva izjava da je Srbija protiv referenduma.

Sukob interesa Zapada i Rusije na ovim prostorima je očigledan, ali bi ipak bilo pretjerano reći da hladni rat ponovo ulazi na Balkan, ovog puta na mala vrata. Dokle god za njih ovdje bude posla, strane sile će ga rado obavljati, ali se još jednom pokazalo da su najveći neprijatelji stabilne i prosperitetne Bosne i Hercegovine njeni politički lideri.

Njihove neodgovorne prijetnje ratom, podgrijavane u medijima, stvorile su atmosferu napetosti i straha u zemlji, što je predsjednik Srbije Tomislav Nikolić jedva dočekao da izjavi kako će vojsku staviti u stanje pripravnosti. Oglasio se i hrvatski politički vrh, najavivši da će povodom trenutnog stanja u Bosni i Hercegovini hitno poduzeti “veoma snažnu aktivnost” usmjerenu ka Evropskoj uniji. Što se dakle tiče vladajuće političke pameti u regionu, imamo “šaku jada” na sve strane.

U pravu je Čedomir Jovanović kad kaže da je Bosna i Hercegovina slika i prilika cijelog regiona, “gdje previše ljudi u politici živi od statusa quo, od nacionalizma i mržnje”. Bošnjačka politika, pogotovo ona oličena u Stranci demokratske akcije, ne predstavlja u tom pogledu nikakav izuzetak. Euforično ispaljivanje dimnih raketa na Dodika maltene je u politički nezreloj javnosti stvorilo uvjerenje da je njegova politička eliminacija takoreći gotova stvar, a da će egzekuciju obaviti Zapad preko sada već “počasnog konzula” u ličnosti Valentina Inzka. Jasno je, međutim, da je takav ishod objektivno nemoguć. Postupak za kažnjavanje Dodika u nadležnosti je jedne jedine institucije – državnog Tužilaštva.

Neka se ono bavi čovjekom koji već deset godina nekažnjeno provodi svoj politički kapric, a neka se bošnjački politički vrh bavi svojim poslovima. Dodik nikakvim referendumom ne može rasturiti Bosnu i Hercegovinu, ali je mogu rasturiti postojeća ekonomska i socijalna bijeda, politička korupcija, bezakonje i nepotizam.

A sve su to “proizvodi” naših političkih garnitura, slika politički nedovršene i pravno neuređene zemlje koju svaki dan u prosjeku napušta jedanaest ljudi! Zvuči paradoksalno, ali upravo takvo stanje održava nacionaliste na vlasti. Uže njihovog spasa drži MMF, koji im svojim kreditima omogućuje da podmiruju budžetske korisnike, čiju elitu predstavlja ogroman birokratski aparat. Kao što je zabilježio naš veliki pisac, ničija svijeća nije do zore gorjela. A ta zora i to sunce su, nažalost, daleko. A ko preživi imaće šta pričati.

Kroz referendumsku buku i bijes teško se probijaju glasovi razuma, koji upozoravaju da se valja okrenuti životnim pitanjima, a Dodika prepustiti njegovoj vlastitoj sudbini. “Dobar život je najbolja osveta”, glasi poznata američka poslovica. Primijenjena na bosanskohercegovačku stvarnost, kojom su nezadovoljni i Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati jer im je izmakla pobjeda u proteklom ratu, ta bi poslovica mogla da glasi: Dobar život je jedina stvarna pobjeda! Međutim, za takvu pobjedu svih ovih godina nijedna od bivših zaraćenih strana nije bila previše zainteresovana.

Za to vrijeme nije se pojavio nijedan lider koji bi javno prezreo nacionalizam i stavio se u službu boljeg života, jer druge alternative nema. Umjesto toga, i srpska, i hrvatska, i bošnjačka nacionalistička politika, u simbiozi sa vjerskim zajednicama, opredijelile su se za nastavak rata drugim sredstvima – podjelom i neba i zemlje, mržnjom, društvenom promocijom ratnih zločinaca u nacionalne heroje, permanentnim urušavanjem pravnog sistema, skrnavljenjem grobalja, džamija i crkava, napadom na povratnike, diskriminacijom “drugih i drugačijih”… Nastavak rata drugim sredstvima donio je opće siromaštvo, ogromnu nezaposlenost, život bez nade i učestalo bjekstvo mladih sa mjesta nesreće.

Ako je Milorad Dodik frustrirajuća realnost, kako za Bošnjake tako i za međunarodne faktore, zašto je i bošnjačko-hrvatski politički sukob permanentan? Ako su Bošnjaci kao najbrojniji narod najodgovorniji za sudbinu Bosne i Hercegovine, što Bakir Izetbegović ne poriče, zašto ne vode mudriju, fleksibilniju politiku? Zašto se Izetbegović i Čović ne dogovore kako da, sa stanovišta boljeg života, Federaciju učine superiornom u odnosu na Republiku Srpsku, nego je drže konzerviranu u deset kantona, od kojih se svaki ponaša kao mini država?

Mladen Ivanić tvrdi ovih dana kako će ulaskom zemlje u EU srpsko-bošnjačko-hrvatske tenzije znatno oslabiti. To nije ništa novo i zvuči prilično uvjerljivo. Ali, ko Ivaniću i ostalima brani da takve tenzije smanjuju iz dana u dan, ne čekajući da EU ohladi naše usijane nacionalističke glave?

Neka mi se kaže kada je, kojom prilikom i gdje gospodin Ivanić javno osudio velikosrpski nacionalizam i zločinačku politiku tvoraca Republike Srpske? Kada je to u proteklih dvadeset godina učinio iko od relevantnih srpskih političara u pomenutom entitetu? Dragan Čović nije još ništa rekao o tome šta misli o umnožavanju ulica sa imenima istaknutih ustaša.

U Sarajevu kruži vic da se Široki Brijeg odnedavno zove Ravna gora!? Postoji li bošnjački nacionalizam i kako se manifestuje?
Možemo ispuniti sve upitnike i odgovoriti na svako od tih nekoliko hiljada pitanja, ali sumnjam da će nas EU ikada prihvatiti kao nacionaliste prerušene u nešto što nismo.

 

(oslobodjenje.ba)

Komentari