Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik uspio je da Republiku Srpsku nametne kao teritoriju na kojoj će Zapad i Rusija odigrati jednu od manjih epizoda Drugog Hladnog Rata; Za Velike je to tek mala igrica, ali će ostaviti trajne posledice po ovaj entitet. Precizniji opis je – duboke ožiljke.

Vrhunac je to zla koje je Dodik počinio RS i Srbima uopšte, pokušavajući antipolitičkim potezima, koji se jedino mogu okarakterisati potpunim idiotizmom, sopstvenu, bez ostatka, obesmišljenu političku poziciju promijeniti i učiniti je proaktivnom. I, kao takvu, ponovo prihvatljivom Zapadu, koji već odavno ništa ne želi da ima sa svojim odbjeglim Epigonom.

Potpuno precizno: Zapad je precrtao Dodika i svi njegovi postupci usmjereni su na promjenu te konačne situacije. Sizifov posao.

Dodik neće vaskrsnuti na Zapadu i sa Zapadom. Bio bi to najveći poraz Zapada u BiH i Regionu u poslednjih 25 godina. I to poraz od osobe koja je uz snažnu podršku Zapada postala to što jeste, a onda Zapadu zabila nož gdje je stigla – od oka do leđa.

Novi izvori novca, nakon što su zapadni presušili, grandomanija i lažni mit o sopstvenom značaju nagnala je Dodika na oceubistvo. Uređena društva takve zločine ne opraštaju.

Dvije nedelje nakon izglasavanja Referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH (Odluka usvojena u parlamentu RS 15. jula), nesporno je da je Dodik potpuno izgubio kontrolu nad situacijom koju je proizveo. Svi njegovi postupci ukazuju da on zaista ne zna kako da izađe iz vrelog kazana u koji je svojom voljom naglavačke skočio. Činjenica je da izlaza nema, ali to Dodik još nije do kraja shvatio.

Kontrolu nad procesom preuzela je Rusija i sada snažno gura Dodika ka referendumu, kako bi pokazali SAD-u mišiće u BiH i kako bi, što im je i najznačajnije, dodatno pritisli premijera Srbije Aleksandra Vučića, koji je od Dodika zatražio odustajanje od izjašnjavanja građana o iracionalnim pitanjima. Iracionalnim, jer će dometi referenduma, kada se održi, završiti samim činom glasanja, nikako i nekom čak i najminimalnijom promjenom institucija, njihovim ukidanjem/nestajanjem.

Dodik nema kud i prisiljen je pratiti Rusiju, koja ne bi oprostila izdaju. A Rusija cijeni da je za Dodika dosta učinila: od lanjskog septembarskog prijema u Kremlju do nedavnog veta u Savjetu bezbjednosti UN. Koji najmanje ima veze sa srpskim interesima, ali gordost Velikih ne dozvoljava drugačije mišljenje.

Vrlo je interesantno javno djelovanje Rusije povodom britanske rezolucije i Dodikovog privatnog referenduma. Prvo je ruski ambasador u BiH Petar Ivancov izjavio “Mi ne negiramo ovaj pojam koji je postavio Međunarodni tribunal. U Srebrenici se desio zločin genocida”, što je ukazivalo da će Rusija u SB UN biti suzdržana. Ali sijevnuo je veto.

I oko referenduma Ivancov je izišao sa saopštenjem u kojem nije bilo direktne podrške, već poziva na razgovor, da bi samo par dana nakon toga ruski MIP javno podržao Dodikov privatni hir.

Nikako se nije moglo desiti da Ivancov djeluje autonomno. Rusija je ozbiljna zemlja koja sebi ne bi dozvolila soliranje ambasadora. Prije će biti da su navedene odluke donesene adhok i predstavljaju rusko improvizovanje i iskorištavanje trenutnih “šansi” u BiH za sukob sa Zapadom. Kako bi se najteži udarci zadali Beogradu, što jeste stvarni cilj Moskve.

Dodik je samo malj u njihovim rukama kojim se pokušava snažno udariti Vučića. Uz nesebičnu podršku Tome Nikolića.

Jednostavnije rečeno, Dodikov referendum postao je sada ruski “nacionalni” interes, kojeg oni pokušavaju artikulisati ne dozvoljavajući/sprečavajući približavanje Srbije Zapadu.

Svaki nacionalni interes, pa i ruski, ima svoju cijenu. U ovom slučaju platiće je Republika Srpska.

Platio je cijenu i Dodik, jer se nije uspio nametnuti kao sagovornik Zapadu, što mu je bio osnovni cilj referendumske idiotske agende, niti je uspio staviti sve srpske stranke iza sebe. Što je ogroman poraz, jer je time i javno potvrđeno, ono što je već deceniju opštepoznata, ali ne i verifikovana činjenica: Dodik nije predsjednik svih Srba. Nije to nikada ni bio.

Bilo bi odlično da su opozicione stranke glasale protiv, umjesto što su bile suzdržane; Bio bi to dokaz njihovog raskida sa politikantstvom, ali načekaćemo se tih dana. Do tada, čak i ova polovična, mukom iznjedrena, ali pozitivna odluka, daje neku slabašnu nadu da postoji kakva takva, istina superblijeda i ekstraanemična, alternativa teško bolesnom i notorno šizofrenom Društvu Jednog Lica.

Dodikov poraz u cijeloj ovoj priči ne znači ništa, jer je njegova politika bila obesmišljena i prije suludih referendumskih ida. A besmislena je i sada, kao što će biti besmislena i ubuduće, održao se ili ne održao referendum. Dodikov referendumski poraz je bitan tek dnevnopolitički, kao mjera koja pokazuje do kog nivoa mu se srozao rejting na svim mjeračima: međunarodnim i lokalnim. Ako se trenutne mjere uopšte mogu zvati rejtingom.

Rusima je to poznato, što ih ni najmanje ne smeta da potrošenog Dodika potroše još koji put. Kad se sam nudi za mašinu koja melje meso.

Biće samljeven i narod. Izbor je i bio narodni, zato i živimo u društvu kakvo i zaslužujemo. Demokratija je.

Da Rusi Dodika tretiraju kao Igrača, da im je zaista stalo do RS i Srba i da zaista imaju namjeru da dugoročnije promovišu ruske nacionalne interese u RS/BiH, onda bi u ovaj prostor uložili milijardu, dvije evra. I ne bi se zaigravali sa Zapadom, preko srpskih leđa, podržavajući izrazito antisrpsko vođstvo, bez uložene kovanice. Toliko im vrijedi ta duhovna srpskoruska veza. Niti centa.

Da Rusi tretiraju Dodika kao Igrača kupili bi bar zgradu u Picinom parku i tako ga spasli jednog dijela nervnog rastrojstva zbog propalog projekta vrijednog 100 miliona KM.

Ta zgrada nije postala dom impulsa primarno zbog političkih, a tek onda svih ostalih razloga. Beograd zna biti vrlo surov.

Dodikova javno iskazana spremnost na bilo kakav kompromis oko referenduma nije nikakav politički stav, već cviljenje i kukavičko podvijanje repa. Što je glasniji, mjera stvarnog poraza je sve dublja.

Što je više za kompromis, to je više u živom blatu sopstvenih hirova, nedoraslih odluka, nerazumijevanja trenutka, hronične mitomanije i metastazirane grandomanije. I kompletna Republika Srpska sa njim. Sa kojom se on ne poistovjećuje, kao što to lažno tvrdi, već je, iz najnižih pobuda, koristi kao živi štit u odbrani ličnih interesa i nezakonito stečenih bogatstava.

Dodik je najskuplja srpska riječ koja je narod koštala svih resursa, a račun nije stigao ni do pola. Nažalost, stići će kompletan u bliskom vremenu pred nama. Referendum je prečica do njega.

 

(buka.ba)

Komentari