Dodikova kapela na leđima logoraša

Nesvakidašnji čin je da se sredstvima poreznih obveznika svih religija grade pravoslavni objekti, naročito još u inostranstvu.

Piše: Mehmed Meša Pargan

Bez medijske pompe, tiho, reklo bi se potpuno neprimjećeno, prošloga vikenda u domaćim medijima objavljena je vijest kako Republika Srpska finansira izgradnju pravoslavne kapele u Mauthausenu kod Linza, jednom od najvećih nacističkih logora iz Drugog svjetskog rata. Prema informacijama RTRS-a, koje su prenijeli i srbijanski mediji, odluku za izgradnju ovoga objekta donio je lično Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta RS. Iako je izgradnja kapele zajednički projekat Srbije i RS-a, zamišljen kao spomen na sve Srbe ubijene u ovome logoru, novac za gradnju će osigurati sama RS!?

Samo Srbi žrtve

Polaganje kamena temeljca za spomen-kapelu obavljeno je još početkom aprila. U bh. medijima i ova informacija je prošla neopaženo iako je nesvakidašnji čin da se sredstvima poreznih obveznika svih religija grade pravoslavni objekti, još u inostranstvu. Projekat je trebao dobiti na značaju upravo povodom obilježavanja 71. godišnjice oslobađanja logora u Mauthausen, kada je trebao doputovati i sam Dodik, kako bi skrenuo pažnju svijeta na „antifašističku povijest“ Republike Srpske i srpskog naroda. Međutim, on je toga dana bio zaokupljen drugim obavezama.

Upravo u vrijeme kada su trube najavile srpsku delegaciju i njeno polaganje cvijeća u središtu logora Mauthausen, Dodik je u centru Banje Luke pjevao: „Ne može nam niko ništa“, raspirujući strasti svojih sljedbenika, među kojima su i oni koji su osnivali koncentracione logore. Nedaleko od toga mjesta hiljade ljudi je došlo da digne glas protiv sunovrata u koji Milorad Dodik vodi srpski narod u BiH.

Izgradnja kapelice u Austriji na srpskim internet forumima ocijenjena je sa jedne strane kao već viđena Dodikova rastrošnost, a sa druge kao pokazivanje bosanskih Srba da imaju srce, iako nemaju novca!!! Generalno, izgradnja kapelice sredstvima i na inicijativu predsjednika Dodika nastavak je pravoslavizacije srpske politike u BiH, protivno sekularističkom Ustavu na kojem se temelji cijelo bh. društvo, pa prema tome i društvo u RS-u.

Istovremeno dok su pitomci policijske akademije iz Beograda skretali na sebe pažnju posebnom ljepotom srbijanskih policajki, nekoliko koraka dalje stajali su logoraši iz posljednjeg rata u BiH. I bili su mirni sve dok srpska delegacija nije dobila prostor za obraćanje. Onda su krenule tihe psovke, koje su postale glasnije kada je u pripremljenom govoru rečeno kako su Srbi najveće žrtve i posljednjeg rata u Jugoslaviji, te da su izloženi viševjekovnom kontinuiranom zločinu. Imao sam priliku stajati pored njih i slušati sa kojom su gorčinom komentarisali zloupotrebu Mauthausena od strane srpske delegacije.

Logoraši iz BiH su po završetku ceremonije obilježavanja 71. godišnjice zatvaranja logora Mauthausen, predvođeni ambasadorom Tomislavom Lekom, potpredsjednikom RS-a Ramizom Salkićem, potpredsjednicom FBiH Melikom Mahmutbegović, predsjednikom Saveza logoraša BiH Jasminom Meškovićem i predsjednikom organizacije CSI Damirom Saračevićem, otišli do Zida plača i otkrili skromnu spomen-ploču logorašima iz BiH koji su ubijeni tokom Drugog svjetskog rata u ovom logoru. Poslana je jasna poruka da je ploča posvećena logorašima iz svih naroda i svih religijskih zajednica u BiH.

Cijela ceremonija u Mauthausenu, na kojoj se okupilo oko 6.000 ljudi iz četrdeset zemalja svijeta, bila je organizovana s ciljem podsjećanja na stravične zločine kako se oni nikada više ne bi ponovili. Na događaj je došao i austrijski predsjednik Heinz Fisher. Tiho i dostojanstveno je, poštujući žrtve, stao ispred gostiju, simbolizirajući odluku austrijskog naroda da bude na čelu onih koji osuđuju i optužuju zločine nacista, distancirajući od nacističke prošlosti.

Dan poslije Mauthausena, ponovno sam u BiH. Ova zemlja je posebna, ne samo po svojoj ljepoti već i po svemu drugom. Ovdje važi čak i posebna logika. Susreo sam se sa grupom logoraša iz posljednjeg rata koji već mjesecima u psihičkom rastrojstvu. S obzirom na to da sudovi i tužilaštva nisu uspjeli procesuirati sve one koji su organizirali logore, provodili u njima torture i ubistva, oni su pokušali sami da se organizuju i tuže bh. entitet RS za te zločine. Na komercijalnoj osnovi u taj posao vodio ih je advokatski tim. Međutim, iza takve aktivnosti koja je zaprijetila manjem bh. entitetu totalnim bankrotom (pa prema tome je bilo nerealno očekivati njenu realizaciju), stajali su sami logoraši. U trenutku kada su vlasti RS-a shvatile da se taj problem mora riješiti jer može imati pogubne posljedice krenuli su sudski procesi koje su logoraši gubili jedan za drugim.

Psihički lomovi

Danas su stotine bh. logoraša suočene s ozbiljnim egzistencijalnim problemom jer moraju vlastima RS-a platiti iznose od 1.500 do 5.000 konvertibilnih maraka za troškove sudskog procesa. Sa druge strane takav odnos izaziva u njima teške psihičke lomove i vraćanje u vremena kada su bili izloženi zlostavljanjima u logoru. Sudski proces je bio jedina satisfakcija. A sada, plaćanje za njih previsokih iznosa ima sasvim drugačiju poruku – negiranje njihovih patnji i stradanja. Nažalost, svima su ruke vezane jer su logoraši sami podnosili tužbe, bez plana i konsultacija, a njihove muke, tih nekoliko hiljada logoraša, tek će narednih mjeseci postati naša stvarnost. Policija od početka ove godine već posjećuje njihove domove, plijeni pokućstvo i prodaje kako bi namirila traženi iznos. Procjenjuje se da je ukupni iznos koji će logoraši platiti bh. entitetu RS oko dva miliona maraka.

Tim novcem RS će graditi spomen-kapelu u Mauthausenu deklarišući se za poštivanje prava svih logoraša!!!

 

(faktor.ba)

Komentari