Predsjednikovo podgrijavanje: Dodik protiv Miće, Obrena i Zorana
Piše: Samir Karić
Gostujući u emisiji “Upitnik” koja se emituje na Radio-televiziji Srbije, Milorad Dodik, predsjednik RS-a, najavio je da će i u budućnosti, kada ne bude politički aktivan, nastaviti borbu za ovaj entitet. Nije spominjao radna mjesta i ekonomiju, ali je u posljednjim sekundama emisije iskoristio priliku da kaže da je trajni interes RS-a i srpskog naroda – samostalnost.
Odgovarajući na neuobičajeno oštra pitanja voditeljice, koja su u udobnom beogradskom studiju, za njega, na momente bila iznenađujuća i šokantna, iznio je i tvrdnje da se u RS-u poštuju prava drugih naroda, i da je RS, vjerovali ili ne, provela Aneks VII Dejtonskog sporazuma.
Nećemo se u ovom tekstu baviti demantovanjem Dodikovih tvrdnji, navodeći niz primjera koji govore potpuno suprotno. Sve što bi napisali, jasno bi ukazivalo da predsjednik RS-a Bošnjake u ovom entitetu tretira kao građane drugog reda, jer, od 2006. godine kada je nakon prozivanja legendarnog rahmetli Fadila Banjanovića Bracike posjetio Kozluk, nije poznato da se Dodik pojavio u nekom bošnjačkom povratničkom naselju.
U ovom tekstu, naime, osvrnut ćemo se na štetu, koju njegova retorika o referendumima, samostalnosti, neprijateljskom Sarajevu, nemogućoj BiH, ali i njegovo djelovanje, nanose sredinama kao što su Zvornik, Doboj i Bijeljina, gdje je ostvaren značajniji povratak u RS-u.
Ni u ovim sredinama situacija nije savršena, daleko je od toga, ali tamošnji načelnici i gradonačelnici, svojim konkretnim potezima jasno su pokazali da žele suživot sa Bošnjacima. Nedavno je Zoran Stevanović prisustvovao otvorenju puta u Potočarima kod Zvornika, a odazvao se i na bajramski prijem u Zvorniku. Gradonačelnik Doboja Obren Petrović je iftario sa Bošnjacima u centru grada, a zajedno sa Bakirom Izetbegovićem, članom Predsjedništva BiH, zakopao je temelje za izgradnju fabrike “Bosanka”, koju su nazvali “fabrikom suživota”. Slično se ponaša i Mićo Mićić, prvi čovjek Bijeljine, kojem ne predstavlja problem posjetiti napadnute džamije, osuditi napad, te pozvati nadležne da uhapse počinioce. No, i oni trebaju više i bolje raditi.
Ali, šta i koliko Dodik radi? Jeste li čuli nekada da je osudio napad na džamiju? Vjerovatno niste. Njegova priča samo ohrabruje huligane i razbojnike da u ovim mjestima pucaju na džamije i premlaćuju povratnike, čime se konstantno truju odnosi između Srba i Bošnjaka. Njemu takva situacija najviše i odgovara, jer ga, godinama i drži u vrhu političkog života.
Fabrike i preduzeća u Doboju, Bratuncu, Osmacima, Zvorniku, gdje zajedno rade Bošnjaci i Srbi, za sada nisu predmet njegovog interesovanja. Ekonomija i suživot su prepreka za “trajni interes”.
(Faktor.ba)
