Piše: Jusuf Trbić

 

„Hoće li se više dogovoriti taj Sejdić i Finci, zar zbog njih dvojice da svi ispaštamo“, pita me Damir Brico. Zbilja, što se ne bi građani sami dogovorili, vidimo da od naših političara nikakve fajde nema. A političara imamo preko svake mjere, jedan ministar dođe na svakih deset stanovnika, da ih je manje možda bi se lakše dogovorili. I treba zamoliti nadležne da obustave tu borbu protiv korupcije, jer ako političari budu morali ići u zatvor zbog korupcije, ko će nam ostati? Isto tako, treba zabraniti političarima da se miješaju u svoj posao, jer čim se umiješaju, eto sranja. Odmah nam bace pod noge kost : ko koga više mrzi, ko hoće tamo, a ko ovamo, ko je koga i kako, pa dok se mi isvađamo i izvrijeđamo, oni se lijepo nafatiraju, najedu i napiju, pa odoše zagrljeni, ne zna se jesu li deblji oni ili njihovi novčanici.

Eno, recimo, u Skupštini BiH samo reže jedni na druge, ne mogu da se slože ni oko čega, država je postala invalid, pa počela da hoda na štakama, al oni se ne daju, pa nas uvjeravaju da je nama loše za naše dobro, da nas mrze oni drugi, pa zato ne možemo prihvatiti ništa što ti drugi predlažu, jeste da nam svijet okreće leđa i ne daje nam ni one pare koje nam je već poklonio, jeste da će nam biti još gore, jeste da su nas zadužili do iznad glave, ali sve je to zbog naše sreće. Mada mi to još ne vidimo. A pogotovo to ne vide naši stomaci.

A kad se u Skupštini glasa za njihovo dobro, e, tada su složni svi, bez izuzetka. Ko braća rođena. Tako su već isplanirali da će iduće godine potrošiti 16,6 miliona KM više nego ove godine. Primiće osam novih državnih službenika, pa će ih biti 224, mada ni sad niko ne zna šta tolika čeljad radi u onim kancelarijama, jer se nikakvi rezulati i ne vide. Složili su se odavno, bez ijednog izuzetka, da će i dalje, bez obzira na ekonomsku situaciju, primati i topli obrok i naknadu za prevoz, pa naknade za stalne i povremene komisije ( po 450 KM mjesečno), kao i paušal od 750 KM. Da im se nađe. Obezbijedili su sebi i ono što niko u ovoj zemlji, osim njih, nema : naknadu za odvojen život. Zamislite! Pa, ako neće odvojen život, nek se ne kandiduju! Ta naknada iznosi po 300 KM mjesečno, plus naknada za smještaj ( 475 KM mjesečno), ali ni to nije sve. Oni koji primaju naknadu za odvojen život dobijaju još i posebne pare za posjete porodici ( od 400 do 1.400 maraka, u zavisnosti od udaljenosti – ko da je Bosna veća od Rusije). Ali, ima još. Šlag na ovu poslaničku tortu dolazi u vidu posebne odluke da oni poslanici koji ne budu izabrani na sljedećim izborima – imaju pravo da još godinu dana, dakle 12 mjeseci, primaju svoju poslaničku platu, kao da rade. Mada ionako nisu bogzna šta radili. Zamislite : oni koji su nas unazadili, unesrećili i zadužili, i za to dobijali ogromne plate, dobijaće plate i kad ne rade, i to čitavu  godinu dana! Dok mi budemo slušali muziku praznih stomaka. Da li to ima igdje na kugli zemaljskoj?

E, sad, zamislite sve naše entitete, kantone, opštine, sve one naše predsjednike, ministre, sekretarice i savjetnike, sve naše državne i druge agencije i institucije, sve službene automobile i šofere, pa pomnožite makar s nekom prosječnom platom. A onda pogledajte nas. Gdje smo mi i kakva je korist građanima od tolike pameti?

U Republici Srpskoj je za četiri godine ( 2008. – 2012.) broj radnika smanjen za 19.400, dok je broj službenika povećan za 3.232. Dok je prerađivačka industrija svake godine otpuštala 1.160 ljudi, dotle se u razne kancelarije useljavalo po 830 službenika godišnje. Nije drugačije ni i Federaciji. Istovremeno su rasli svi mogući nameti na privredu, broj penzionera se izjednačio s brojem zaposlenih, zaduženost je sve veća, a i svijet nam, zbog naših političara,  sve više okreće leđa. I dok se bratija na vlasti sve više i sve brže bogati, dok su im stomaci, kuće i automobili sve veći, građani gledaju kako će preživjeti od prvog do prvog.

A oni će nas jahati sve dok je sedla na nama, blago nama.

Komentari