Piše: Atif Kujundžić

Baš kad smo pomislili kako je Milorad Dodik osobno stvorio Republiku Srpsku u Perućici i svojoj trtici pušeći Miloševićev tompus, prduckajući sa Maglića, Ivica Dačić nam dojavi kako je to tvorevina Slobodana Miloševića okresana u nekom dejtonskom šipragu njegovom svetom krvavom ručicom i intelektualnom kasapskom sekiricom i mučicom. Eh sad, svejedno, u Svetoj  gori, dubokoj Šumi ili na Indijanskoj teritoriji. Ali, eto, izvadio je iz džepića svoje košulje na papiriću da ne zaboravi teze i rasprostro ih u Bosni i Hercegovini, nabavio proteze i ortopedska pomagala za sve zaslužne suradnike, uvijek spreman da je svrne i smota u džep i krene u Srbiju. U Bosni i Hercegovini na mjestu Republike Srpske ostavit će rupu da zjapi i u rupi, koj u rupi, tek Daneta Čankovića da vapi.

Javi se tako Ivica Dačić s predizbornog mitinga Socijalističke partije Srbije u Beogradu. Žestoko, tvrdo i prijeteći obavijesti prevashodno Republiku Srpsku da se nije samostvorila i neka se niko i nikako ne igra pale, klisa i firiza, nek se smire delije i neka ne pričaju što šta i koješta ni iz te zemlje Srbije! Republiku Srpsku stvorili su Slobodan Milošević, Ivica Dačić i Socijalistička Partija Srbije mučno i patenički, krvlju svojom i grdnim ranama Srba koje su izvukli iz njihovih kuća i gurnuli u zločin prema Hrvatima i Muslimanima, tako i nisu sudjelovali u agresiji na međunarodno priznatu Bosnu i Hercegovinu.

Samo je Milošević mogao biti takav pravni genij, pa takvu Republiku Srpsku stvoriti u Ohaju, u Vazduhoplovnoj bazi Rajt Peterson – Sjedinjene Američke Države, ugurati je u Dejtonski sporazum – jer ni u kakav sporazum ne spada niti prije, niti sada, niti sprijeda ni odzada – Republika Srpska je u Bosni i Hercegovini, samo entitet, to priznaje i prijateljska Turska.

Sada je i sasvim jasno zašto je prema Dejtonskom sporazumu Bosna i Hercegovina ispala ovakva, kao govno iz guzice, dobra samo Lagumdžiji i Dodiku. Kao iz kante za smeće. Svi smo mislili kako je kum entitetu bio Woren Kristofer državni tajnik Sjedinjenih Američkih Država. Kad mi tamo, a ono međutim – što bi rekao Momčilo Krajišnik praveći sataraš i sjedeći uz veselu mašinu.

Republika Srbija je štitila Republiku Srpsku od nezaborava. Strpljivo izgarala. Srbija je podnosila pritiske, trpela i gledala kako joj stradavaju Srbi. Neka to svi dobro znaju, kad već Ivica Dačić zna. Neka niko to ne previdi i ne dovodi u pitanje, reče Dačić prijeteći i bez smisla za šalu malu ili za neku budalu.

Tačno tako. Nema mrdanja. Republika Srpska je entitet u međunarodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini. Taknuto – maknuto i kapak. Zastava Bosne i Hercegovine leprša na visokom jarbolu na Ist Riveru. Moj dilbere kud se šećeš!

Bjesomučan govor održa Ivica Dačić. Niko živ da skonta što bi čovjeku, što mu je, od čega toliki bijes, nije valjda opet napad na zapad, nemiri u Krajini, Krim, Tihi Don, Volguška, Burlaci sa Volge, Bugari – mame im se namarisali… A ko će ga znat, jer, bio je rat. Ivica i Slobo do brata brat. Postoje i državne tajne dok ih Ivica bez Marice ne provali, makar bia riječ i o zvaničnom priznavanju agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Jazuk. Šteta. Zbog nimeta. Mnogi nikad neće hljeba ni okusiti šljivovicu. Baš smo pomislili kako je Ivica Dačić malo drugačiji i pametniji srpski političar. Kad ono, što jeste, jeste. To je to. Dačić je dakle taj koji je u raznoraznim transakcijama mimo Bosne i Hercegovine jednako i kao zvanične Srbije sklapao muljave pogodbe ustupajući sliku albaniziranih prostora Kosova i Metohije za etnički očišćenu sliku Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. Mada, niti je imao pravo prodavati Kosovo i Metohiju sa svekolikim srpskim svetinjama, niti je mogao prodavati dio Bosne i Hercegovine s kojom, ma šta mislio, nema blage veze.

Ustvari Ivica Dačić priča kako se ume zajebavati da razume stvari na visokom nivou rasturajući i praveći države. Rasturi Bosnu i Hercegovinu, a napravi Republiku Srpsku. Razvali Srbiju, a Republiku srpsku joj s počekom pridoda, ostalo dade Velikoj Albaniji ili kao samostalnost Vojvodini – po svaku cenu. Sve to obavi za tili čas posla i samo da bi pobedio na izborima 2014. godine /ali i prešutio osamostaljenje Kosova i Metohije, da se ne vidi u bugiji/. Ali i da bi uzgred išamarao neke Srbende s lentama koje su nezasluženo dobili od Republike srpske i Milorada Dodika! I taj Dodik hoće neku stvar! Dobit će je dovik. Stalno računa sa silnom Srbijom kao regionalnim stabilizatorom.

Toliko mu je dalekovida geopolikitika pa sve Vučiću baca klipove u paoce točkova, mada Vučić i sam sebe već hvata u laži i svoju pamet posustalo traži.

Tako velikosrpski tompus Republike Srbije puše i nedužni borci Vojske Republike Srpske, /koje ja poštujem jer sam se borio protiv njih/ i koje premijer Srbije Ivica Dačić neće ni spomenuti. Kakvi borci, kakvi bakrači, kada su tu Sloba, Dačić, Šešelj, Arkan, Stanišić, Simatović… i četnici. Neće spomenuti ni Milorada Dodika predsednika Republike Srpske. Samo mu uvali tompus u labrnju uz jedno tvrdo i otresito: shat up. Šuti i pred svijetlim likom Aleksandra Vučića koji nastoj i nešto napraviti od ničega.

Milorade Bekrijo sve si pare propio. / Propio si sve do banke steram ti ga majke. Tako pevaju u Petrijinom vencu.

Velikosrpski đuturumi, dakle, opet jašu svoje velikosrpske rage koje su im drage i kamama mašu potežući čašu. Nisu mogli sačekati ni da se iz zatvora vrati Vojislav Šešelj, a počeli su trućat u želji da prije nego se Šešelj vrati sve dogovore oko podele vlasti i Dušanova carstva na časti okončaju. Teško je to sa podelom vlasti. Zato su raspisali prevremene izbore. Šta bi ko hteo bez Marice od Dačić Ivice? E, baš to će da se desi, kad se car iskesi. Jer, iznebuha i nazdravo odape Dobrica Ćosić.

Dačiću bolan ne bio Republiku Srpsku nije stvorio Savez Nezavisnih Socijaldemokrata kao ni Savez Za Bolju Budućnost, kakva Socijalistička Partija Srbije, o Demokratskoj fronti da i ne govorimo? Šta je radio Milorad Dodik vascijeli božji rat? Zanosio jajad Karadžiću i gladio suhopičku /prema Marku Vešoviću/ Biljanu? Donosio Marlboro i Tompuse Slobi, Mladiću, Sebi i Tebi, a za vojsku kratki Partner? Zato sada pušite da se ne ugušite i Putina nudite. Ali, Vladimir Vladimirovič ne voli kratki partner. Dim izlazi kroz oba uha i ispod pazuha.

Bale vam se cijede od alave bijede. Nesuvisli transparenti i slogani stisli. Uvijek isto. Nikog da razmisli. Bog je Srbin. Bog i Hrvati. Srbi su nebeski narod. Bog i Rusija. Putine Srbine raširi nam butine /prema e-novine u više navrata/. Uvek smo uz tebe Rusijo. Slobodane spremi nam salate. Bit će mesa klat ćemo Hrvate. /omiljeni transparenti/. Za dom spremni. Jadni i čemerni – drobe Hrvati i sami željni klati. Samo Bošnjaci u živici vrapci. Dživkaju, dživkaju, ali im ne pikaju.

Hajde Vučiću. Hapsi govna koja te proskribuju kao snajperistu s Jevrejskog groblja Vojske Republike Srpske 1992. godine u Sarajevu, a slave slinavog zločinca Darija Kordića zbog počinjenog zločina u u ranu zoru u Ahmićima kod Viteza. Etc.

Uskoro će i Vojislav Šešelj iz Haga. Osoba mila, em svima draga. Pouzdano. Mada, hoće sigurno, iako kad će, ne znamo. Važno je da nosi bejzbol palicu. Ko i kakav će mu izvještaj podneti? Radikali, nisu puno dali. Ko li će mu i šta će mu reći? O njegovoj budućnosti i č/etničkoj sreći. Dolazi spreman i zdrav. Izliječen i operiran u Haagu. Voli Srbiju dragu. Voli i Dražu. Po lebu ga mažu. Đuturumi opet jašu, šubarama, kokardama jajadima mašu. Jedno je mačka, a drugo pljačka. Sad su se svi izvještili, pa se pljačkom usrdno bavili. Guli Zlatko, guli Čović, Dodik dere dovik. U Bosni se krade više, samo tiše. I, svi jedni druge štite, hoće džaba pite, a dobiju kite.

Uz Dačića jaše Đokić iz Republike srpske potpora i znak kako je Slobodan Milošević i u Bosni i Hercegovini večno upamćen kao živ, jak i drag. Nebojša Radmanović svima znan na Pećancu jaše sam od Čikaga grada, do Glavnoga grada.

Tako, naočigled cijelome svijetu, Srbija kapitalizira svoju prošlost oličenu u zločinu i nedjelu Slobodana Miloševića. Prvo je cijeli svijet grčevito uvjeravala kako nije sudjelovala u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, a onda pred cijelim svijetom priznala. Sada se sama zaklinje i tvrdi kako je sudjelovala i te kako i u Bosni i Hercegovini stvorila Republiku Srpsku što je dovoljnim razlogom da Republika Srpska prirodno nestane. Ustvari, općepoznato i nevažno jest. Važno je samo da Dačić i Đokić pobede na izborima u Srbiji i Republici srpskoj, a ako bude trebalo Srba za rat, pa barem oni u trojakama znaju klat, imaju i salate i Srba sa vrba.

Đokić je krenuo u predizbornu kampanju iz tamo daleko, pa može daleko i dogurati, pogotovo što mu je koalicioni partner usrao pritku. Vidi da je Dodik isklipio i da će mu pouzdano ići naruku i pripomagati kako bi imao makar mali zaklon za svoju guzicu. Važno je da pobijedimo. Ili ja, ili moj posilni. A, imamo i ađutante.

Sve se preklapa s događajima u Ukrajini i bjesomučnom ruskom agresijom na teritorij zemlje koja se nakon višemjesečnih demonstracija našla u najcrnjoj bijedi. Uzrujali su se i srpski fašisti u Beogradu podržavajući Vladimira Putina i rusku invaziju na Krim i Ukrajinu sloganima Putine Srbine, Rusija je Srbija, Ruski je Krim kada nije zim, Kozaci jašu četnicima mašu, Vole karu našu, ali i pet-šest četnika na Ravnoj gori gdje se pesma ori.

Đuturumi jašu, a rakiju pašu. Vole oni rakiju da se dobro napiju. Ali se od njih i njihove dumine /teško narodu/ ne vide oni čestiti: Dragan Čavić, Ognjen Tadić, Mladen Bosić, Mladen Ivanić, nije im loša ni brzogovoreća premijerka u bijelim čizmama.

Itd.

Komentari