Piše: Jusuf Trbić

 

Nevjerovatni su srpski patriotski političari, pisci, istoričari, sveštenici, novinari, sva ta bulumenta krojača javnog mnenja, kojima ne znače ništa ni činjenice, ni moral, ni poštenje, i koji, navlačeći na sebe oklop srpstva, mogu izmijeniti, prevrnuti naopako i opravdati sve pod kapom nebeskom, samo ako je to, po njihovom mišljenju, u interesu srpskog naroda. Kome su oni, dakako, od Boga upućeni da ga vode, podučavaju, usmjeravaju i oblikuju po sopstvenoj mjeri. Nema boje u koju ne mogu ofarbati istinu, prefarbati je, okrečiti, da ne liči na samu sebe, nema istorijske činjenice koju ne mogu postaviti na glavu, i nema laži koju neće izgovoriti, zaklinjući se i pred Bogom i pred narodom da je to tako, i nikako drugačije. Što neko reče : možeš pobijediti Srbe, ali ih ne možeš ubijediti da si ih pobijedio! Zar nije Milošević proglasio pobjedu nakon NATO bombardovanja, koje je završilo potpunom katastrofom Srbije, bezuvjetnom predajom i gubitkom Kosova? Zar nisu, poslije toga, srbijanski sudovi, poznati po svojoj pravičnosti, osudili na višegodišnju robiju sve ključne političare Zapada, uključujući i američkog predsjednika i generalnog sekretara NATO saveza? A kad su se dotični, malo zatim pojavili u Beogradu, niko nije smio ni da pisne?

Zar nije Srbija stalno tvrdila da  nije učestvovala u ratu u Bosni i Hrvatskoj, mada je o tome sve znao i najmanji papagaj u šumama Amazona? Ali to Srbiji nije smetalo da optuži Bosnu zbog Tuzlanske kolone ili Dobrovoljačke, iako je sud u Hagu zvanično utvrdio da tu nije bilo elemenata ratnog zločina. Ništa im nije smetalo da optuže Divjaka, Ganića i Iliju Jurišića, mada Srbija, je li, nije bila u ratu i za rat je čula na televiziji. Sjetimo se :zar nije ključno djelo srpske poetike i mitologije, Njegošev «Gorski vijenac», oda zločinu? Kako kaže Andrej Nikolaidis, Njegoš je « bio u stanju napisati spjev u odbranu i slavu etničkog čišćenja». Bila je to čuvena «istraga poturica», masovno klanje mirnog i bespomoćnog muslimanskog naroda, kao osveta Turcima. A i Ratko Mladić je, nakon genocida u Srebrenici, izjavio da je to osveta Turcima. Ni Njegošu onda, ni Mladiću mnogo kasnije, nije palo na pamet da objave rat Turcima, da na njih napadnu i osvete se. Čuveno srpsko junaštvo zadovoljavalo se vazda udaranjem po slabijima. Zašto bi se zamjerili NATO savezu, lakše je ganjati Divjaka i Jurišića!

Proglasiti zločin za junaštvo, poraz naknadno pretvoriti u pobjedu, kriminalce slaviti kao heroje, ubijanje žena i djece predstaviti kao patriotski čin, napisati da su muslimani sami srušili svoje džamije i sami ubijali sebe i svoju djecu, da je etničko čišćenje, zapravo, bilo želja protjeranih, da su koncentracioni logori bili odmarališta, da su  Srbi, uvijek i svuda, samo branili svoja vjekovna ognjišta, čak i tamo gdje nikada nisu živjeli, da su četnici, koje je, kao Hitlerove saveznike, osudio cijeli svijet, uključujući i srpskog kralja, (po njihovoj novoj interpretaciji), bili najveći borci protiv fašizma, da su zločinci, koji su palili žive žene i djecu, poput Milana Lukića, autentični srpski heroji  – sve je to ruganje zdravoj pameti, moralu, činjenicama. U njihovom novom rječniku ubijanje civila je odbrana srpstva, pogrom i protjerivanje Bošnjaka i Hrvata je oslobađanje, masovno etničko čišćenje je zaštita rodnih ognjišta, bombardovanje Sarajeva – srpska miroljubiva politika, genocid je humano preseljenje naroda, najčešće na onaj svijet, ubijanje djece znači : sasjeći zlo u korijenu, rušenje džamija je molitva Svetom Savi, veličanje zločina i zločinaca – njegovanje nacionalne kulture, negiranje sopstvene države  – najviši izraz demokratije, dok je pripadnost bošnjačkom narodu neka vrsta genetske deformacije i neizlječive bolesti. Ogromna fabrika laži bila je gorivo za ubilački velikosrpski stroj, a laž je, kao što je tvrdio «otac nacije» Dobrica Ćosić, i spasila srpski narod.

I kako onda, tako i danas. Već je postalo dosadno pominjati Dodika i njegove trabante, jer ni ostali nisu daleko odmakli. Neki dan je Dragan Čavić, nekadašnji predsjednik SDS-a i manjeg b/h entiteta, rekao kako Bošnjaci manipulacijama u popisu stvaraju lažnu sliku o njihovom broju u Republici Srpskoj. «I dok će popis u Federaciji BiH pokazati stvaran broj Srba, u RS-u, na osnovu lažne slike etničke strukture stanovništva, biće daleko veći broj Bošnjaka nego ih faktički tu i živi», izjavio je on. Nevjerovatno! Popis će, svakako,  pokazati da je u ovom entitetu mnogo manje Bošnjaka nego što ih je bilo 1991. godine, pa će to nužno stvoriti lažnu sliku etničkog sastava stanovništva. Pitanje je : a gdje su ti Bošnjaci, što ih nema u Foči, u Višegradu, u Trebinju, u Gacku, u Rudom, u Vlasenici i Bratuncu, gdje je 8.000 muškaraca iz Srebrenice, gdje su Bošnjaci Bijeljine, Bosanskog Broda, Prijedora, Banje Luke, šta bi s njima, što ih nema? Ko je izmijenio etničku strukturu kakva je bila vijekovima, i na koji način? Zar ljudi koji ovdje i dalje imaju svoje kuće, a pobjegli su od srpskog zuluma, pod vođstvom stranke Dragana Čavića, nemaju pravo da se  popišu, tu, gdje će se vratiti, gdje dolaze i borave, gdje su im sahranjeni očevi i djedovi? Zar ovo nije njihova zemlja, ako je već postala novi zavičaj za one koji su se «šljegli» sa pustih čuka širom nesretne Bosne? Optužiti Bošnjake što, makar i popisom, brane sebe i svoj zavičaj od zločinaca koje je vodio Čavićev prethodnik Radovan Karadžić, i od onih, poput Čavića, koji nastavljaju Karadžićevo djelo – to je vrhunac cinizma i dugogodišnjeg farbanja istine velikosrpskih majstora.

Podsjetimo : Skupština srpskog naroda je 1992. godine donijela naredbu da na teritoriji Republike Srpske može ostati do 5 posto Bošnjaka. Citiram dio izvještaja beogradskog Fonda za humanitarno pravo, o progonu Bošnjaka iz Bijeljine, objavljenog u knjizi «Pod lupom» : « Prema objašnjenju predstavnika vlasti opštine Bijeljina, na području Semberije provodi se odluka državnih organa vlasti Republike Srpske o smanjenju broja Muslimana. Prema navodima  bijeljinskih zvaničnika, ova odluka predviđa da na području Bijeljine ostane 5% od ukupno 22.000 stanovnika muslimanske nacionalnosti.» Eto, tako je, na velikosrpski način, «ispravljen» popis stanovništva iz 1991. godine, tako je stvorena «lažna slika etničke strukture stanovništva u ovom dijelu BiH», strašnim zločinima, masovnim grobnicama, genocidom, bestijalnim silovanjima, rušenjem džamija i svega bošnjačkog, koncentracionim logorima, progonima i pljačkanjem, tako je, našom krvlju i našim suzama ozidana zločinačka tvorevina, čiji lideri, uključujući i Dragana Čavića, sad žele odstraniti i ono malo Bošnjaka koji su preživjeli i žele da žive u svom zavičaju. Mnogo im je sve preko 5 posto!

Ali, jednom treba i oni da shvate : ovaj popis je prvi poslijeratni odgovor Bošnjaka na ono što su doživjeli. A kako Bošnjaci budu dizali glavu, takvih odgovora će biti sve više. Živi bili, pa vidjeli!

Komentari