Piše: Jusuf Trbić

 

Da li je zaista međunarodna zajednica pustila Bosnu niz vodu? Da li je glava države Bosne stavljena na panj i samo se čeka ko će zamahnuti sjekirom? Osamnaesta godišnjica od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma donijela je brojne analize rezultata toga sporazuma, i svi se slažu u jednom : taj sporazum jeste donio mir, ali se pokazao kao okov oko vrata Bosne, okov koji je sve više guši i prijeti da  je sasvim dokrajči. Logično je, zato, pitanje  da li su tvorci Dejtona znali šta rade, i još više : zna li međunarodna zajednica da daljim održavanjem ovog stanja vodi BiH ka konačnoj smrti?

Povodom godišnjice Dejtona izjavu je agenciji Anadolija dao i poznati borac za ljudska prava Frensis Bojl, profesor međunarodnog prava na američkom Univerzitetu Ilinois i nekadašnji pravni zastupnik BiH pred Međunarodnim sudom pravde. On kaže :

« U Dejtonu su Amerikanci, uz saglasnost ostalih velikih sila, skrojili državu BiH s vijekom trajanja od 15 godina. Ljudi iz Pentagona su mi jasno rekli da će se, prema Holbrukovom planu, desiti usporeno, ali konačno cijepanje BiH. Gdje je ona danas? Velike sile su svjesno i namjerno stvorile državu koja nikada nije mogla funkcionisati i koja doživljava kolaps, a krajnji cilj je da se izvrši trajna podjela BiH, i to mirnim putem.»

Zaista, da su htjeli da skroje normalnu državu, Amerikanci su i tada mogli eliminisati rezultate etničkog čišćenja i pokretače rata, pa bi Bosna danas izgledala sasvim drugačije. Danas su oni prepustili Evropi brigu o Bosni, a Evropa hladno posmatra sve burnije izlive srpskog nacionalizmna, i ne mrda ni prstom. Kao i onda.

Bojl kaže i ovo : « I na kraju dana svi će odustati i reći OK, zašto to ne bismo završili? Dakle, oni neće priznati da su napravili državu za koju su znali da će se raspasti, ali je činjenica da su to uradili još u martu 1994. godine, kada je potpisan Vašingtonski sporazum. Kasnije, u Dejtonu, nacrt Mirovnog sporazuma koji je Holbruk dao bosanskoj delegaciji značio je podjelu na dvije države – Federaciju i Republiku Srpsku. Bilo je potpunom jasno i tada, a danas takođe, da Amerika i Evropa prosto ne žele državu BiH. Oni žele kolaps BiH.»

Kad sve ovo kaže dokazani prijatelj BiH i svjetski stručnjak za međunarodno pravo, čovjek se mora zamisliti. Dejtonski mirovni sporazum, kao i svi drugi takvi sporazumi, imao je prvenstveni zadatak da zaustavi rat i donese pravila za privremeno funkcionisanje zemlje, dok se ne usvoji novi Ustav. Nevolja je u tome što je Dejton uspostavio takve mehanizme podjele, da je svaki ozbiljniji dogovor domaćih političara praktično nemoguć, pa agonija države i građana BiH traje već 18 godina, s ozbiljnim izgledima da dođe do potpunog kraha. Bosanskim političarima ne samo da su vezane ruke za bilo kakav dogovor, već dobar dio njih i ne želi dogovor, jer, ako  Bosna postane normalna evropska država, njima tu nema mjesta. Ni njima, ni njihovim vilama, stanovima, bankarskim računima, imanjima…

Oglasio se i profesor Ivo Banac, koji takođe potvrđuje izuzetno teško stanje u kojem se BiH nalazi.

« To, dakle, znači da se ništa od Dejtona naovamo nije stvarno pomaklo. Za to su odgovorne političke stranke u BIH, naravno. I pasivnost naroda. Da narod želi drugačiju vlast, postoje instrumenti da se ovakva vlast promijeni. Tu je, zapravo, cijeli problem. Naravno, u ovoj lošoj situaciji ulje dolijevaju susjedi, razni ekstremisti, zemlje iz bližeg i daljeg susjedstva. A tzv. međunarodna zajednica ne radi ništa, niti ima namjeru da išta radi, dok stvari ponovo ne postanu kritične.»

Sve, dakle, vodi u pravcu koji niko ne želi. U jednom tekstu iz 2009. godine, čuveni politički analitičar Bodo Veber piše kako se, uz ime Bosne, sve češće pominje mogućnost novih sukoba.

« Brisel se tješi nemogućnošću izbijanja novog rata – već zbog same činjenice da više nema etniciziranih armija. To je tačno, ali je tačno i da se time pažnja odvraća od stvarnih opasnosti. Bosni nedostaju pouzdani državni organi koji su u stanju da spriječe provale nasilja. To znači : danas u toj zemlji nema depolitizirane policije niti pravosuđa koji bi bili u stanju da bez pomoći spolja, bar u elementarnom obimu, obezbijede vladavinu zakona. Bez tih elemenata državnog monopola sile sasvim je moguće da banalan fizički sukob lokalnog karaktera – makar to bio sudar navijača različitih fudbalskih klubova – preraste u nasilan regionalni etnički konflikt. A u oružju se u BiH ni danas ne oskudijeva.»

Ono što posebno zabrinjava jeste katastrofalna ekonomska situacija u BiH, u oba njena entiteta, situacija koja se pogoršava iz dana u dan i prijeti velikim, masovnim socijalnim nemirima. A u takvoj situaciji sve može biti moguće. Večerašnji Centralni dnevnik Face televizije ( 22. novembar) Senad Hadžifejzović je počeo zloslutnom najavom : « Federacija BiH se ekonomski raspada.» Brojni političari i stručnjaci već dugo upozoravaju da se RS, zbog ekonomskog propadanja, urušava iznutra. Dodik ponovo najavljuje raspad BiH. Otvoreno se krše ustavna prava bošnjačke djece u manjem b/h entitetu, nastavlju se nasrtaji na sudstvo i medije, lideri gaze Ustav i zakone, narod ubrzano osiromašuje, političari se još brže bogate, zastalo je kažnjavanje ratnih zločina, a dva entiteta sve više liče na dvije odvojene države. Ima li ikakvog rješenja?

Čini se da jedinu kartu spasa drže u rukama građani BiH. To misli i Frensis Bojl.

«Budućnost države BiH je u rukama njenih ljudi, koji moraju pokazati više volje i želje za prosperitet svoje zemlje.»

Hoćemo li mi, građani BiH, kojima je ovo jedina domovina, konačno shvatiti kud plovi ovaj brod?

Komentari