Gospođo Majkić, pomozite, donirajte penziju

Piše: Dragan Bursać

Ne, nije ovo neki cirkularni zelenaški onlajn oglas koji viralno kola internetom. Dovoljno je biti član Parlamenarne skupštine BIH i imati uslove za penziju. Sve ostalo je mačiji kašalj. Zakonski mačiji kašalj iskašljavanja narodnog novca.

Tako je Dušanka Majkić na pravdi Boga i zakona za dva dana i jednu noć postala teža za 28 hiljada maraka.

“Po zakonu je. Dakle, svi koji iz Parlamenterne skupštine steknu pravo na penziju odlaze na isti način. Ja sam ostvarila pravo na penziju napunivši 40 godina staža. I po osnovu tog prava to mi niko ne može oduzeti. Znači to je po sili zakona i idete u penziju. Po drugom osnovu ja sam dobila mandat, osvojila ga na izborima u periodu 2014 – 2018 i to je takođe pravo koje mi niko ne može oduzeti”, rekla je Dušanka Majkić.

Dušanka Majkić otišla u penziju dva dana i dobila 28 hiljada KM otpremnine?

Ne sudite prerano!

Nadati se da će članica SNSD-a uplatiti svoju “penziju” u dobrotvorne svrhe.

Jer njoj jedan dan penzije nije ništa, a nekome je sve.

Dušanka pomozite!

Koristim ovu priliku da pozovem i podsjetim gospođu Dušanku Majkić na važnost vanpolitičkog društvenog angažmana i uopšte ne sumnjam u njene razborite i etičke rasudne moći.

I zato, gospođo Majkić, ne treba niti Vas niti bilo koga iz Parlamentarne skupštine osuđivati što je narod stoka pa Vas je reizabrao i kao stoka posmatrao kako donosite bestijalne i besramne zakone. Ponajmanje Vas treba biti sramota.

Dušanka Majkić nakon ‘penzije’ od 28.000 KM: Nisam uradila ništa loše!

Zašto biti stalno defendista i osuđivati? Zašto stalno pljuvati i ogovarati?

Opanjkavati i olajavati.

Treba nekad odistinski biti proaktivan. Evo, Vi i svi ostali u Parlamentu imate oko 7300KM prosječne plate. Nekako možete spojiti od prvog do prvog. I sve po zakonu, što bi rekao Đole Balašević. Ne znate Vi, a i što bi znali, pa ću Vam ja reći da je to devet prosječnih plata ili odokativno 25 prosječnih penzija. Još odokativnije, prosječan srećković koji radi u BIH, u guzicu bi se lupao od sreće kada bi dobio vašu jednodnevnu penziju, a penzioner bi zadavio na šahovskom terenu svog ispisnika za dvije godine stabilnih primanja koliko bi se razvuklo od “sićurije” u vrijednosti 28 000KM.

Ali ja sam optimista. Evo i zašto. Svjestan ljepote i nepodnošljive lakoće protoka novca u BiH imam jedan prijedlog. Zapravo malu natuknicu za razmišljanje i djelovanje. Evo, primjera radi mala Milica Jaćimović iz Slatine kod Banjaluke, desetogodišnja je djevojčica koja boluje od akutne limfoblastne leukemije i karcinoma limfnih čvorova. 

Njoj su pod hitno potrebna sredstva za liječenje. Sasvim sam siguran da ćete moralno postupiti i svoju jednodnevnu penziju ustupiti Milici. Znam da zvuči ružno, ali puna nam je država djece sa najtežim oboljenjima čiji roditelji nemaju tu sreću da rade u bilo kom Parlamentu, u bilo kojoj Skupštini.

Zapravo, nemaju sreću da uopšte rade. I zato, nemate potrebe čekati kakvo etičko ribanje od strane Vašeg šefa Milorada Dodika, koji je bio malo zbunjen Vašim penzionisanjem. Treba i njega razumjeti. Čovjek nije znao da mu je jedna od udarnih pesnica u Sarajevu u penziji. A, bogme nije znao ni za još brži povratak u radno sedlo, pardno, stolicu.

I zbog toga, u optimističnom duhu, polažem sve nade u Vas. Osnujte na kraju krajeva neku dobrotvornu fondaciju, zakladu, humanitarnu organizaciju. To je tako poš u krugovima ljudi poput Vas na zapadu. Pa da!

Recimo imate viška novaca i onda osjetite altruističnu potrebu da ga podijelite sa onima koji nemaju. I ne morate se držati one narodne-Da ti ne zna lijeva, šta radi desna. Ma jok. Zaklada može nositi i Vaše ime ako hoćete.

Budite pragmatični!

Pazite, iste su fore sa penzijama koristili svi u Parlamen, koji su mogli, ali eto, na Vama se kola slomiše. Zašto ne bi u svoju korist iskoristili sav ovaj vjetar i promaju koju stvara revoltirana svjetina? Zašto sebi i svom šefu ne uradite dobrodošao PR-ing u ovim smutnim vremenima? A, nikad Vam potrebniji nije bio. Narod skapava od besparice, gladi i nezadovoljstva. Opanjkava i traži koga će od vas “gore” razapeti.

Velim, odaberite, može Vam se. Spasite jedan, samo jedan dječiji život! Možete! Nije Vama obraz  đon, niti Vam je srce od kamena. Nadam se. Pogledajte oko sebe, raspitajte se. Potrebitih je koliko hoćete. Pa, kada bi svako od vas, Dušanka, dao po pola jednodnevne penzije, oformio bi se čitav jedan vrtić djece koja su spasena iz ralja smrti. Imali bi potomstvo, imali bi se čemu nadati. Život bi dobio smisao!

I ne, ne morate poslušati jedno piskaralo! Ne, nipošto. Posve sam siguran da u svojim timovima i kabinetima imate stručnjaka od svake profesije najmanje po pet, koji tačno znaju ko je najpotrebitiji. Možebitno da već uveliko radite i pomažete, daleko od očiju javnosti. I to je dobro. Ali, eto, iskoristite i ovih 28 hiljada i pomozite.

Dajte i daće Vam se.

Budimo ljudi na pet minuta. Ne mora Vas narod doživljavati stalno kao kakve otuđenike od realnosti koji ženama, muževima, djeci, kumovima, ljubavnicama i ljubavnicima kupuju bjesnoće po Evropama i Amerikama. Ne mora se uvijek žuč preliti preko Vas i Vaših kolega.

Eto, do Vas je gdje ćete jedan dan svoje penzije u dobrotvorne svrhe utrošiti. Shvatite to kao malo volonterskog rada. I to je lijepo imati u biografiji.

Pokažite svojim primjerom da ste ljudi i da ste iznad piskarala poput moje malenkosti. Mi smo nebitni. Navažni mali crvi, daleko ispod Vas.

Životi djece su neprocjenjivi, ali, nekad, na žalost, povratak u normalan život ima cijenu. Vi imate taj novac, koji Vam, sasvim sigurno nije prijeko potreban.

Hvala Vam unaprijed, Vi to možete!

 

(Radiosarajevo.ba)

Komentari