(Gazi Mehmed-beg Fidahić i Ali-paša Hećimović u ratu 1737-1739) 3.dio

Piše: Saud Grabčanović

Ali paša Hećimović (Hekimoğlu Ali Paşa)

 

Uz našeg velikog gaziju Mehmed-bega Fidahića, nikako ne bismo smjeli zaboraviti vezira, bosanskog valiju Ali-pašu Hećimovića (Hekimoğlu).Taj  čovjek, iako je bio Turčin i osmanski carski službenik, organizovao je odbranu Bosanskog ejaleta na svoju ruku, bez sultanovog odobrenja. Ali-paša nije izvršio sultanovo naređenje da Austriji bez borbe preda pola Bosne, već je organizovao bosansko plemstvo, mobilisao vojno sposobno stanovništvo i sa nešto preostalih janjičara stvorio bosansku vojsku koja je pobijedila u ratu. Zbog toga  je njegov značaj u odbrani Bosne i Bošnjaka u ratu 1737. godine takođe veoma veliki. U tom se  ratu Ali-paša istakao kao veoma dobar taktičar, strateg i organizator. Zahvaljujući njegovoj taktičkoj varci u bitci kod Banje Luke, bošnjačka je vojska iznenadila jaču, ali nepripremljenu austrijsku armiju i pobijedila je u tom boju. Ali-paša je bio glavni arhitekta pobjede Bošnjaka.

Hekimoğlu Ali Pasha  rođen je 1689. godine u Istanbulu. Njegov se  otac zvao  Nuh i bio venecijanski ljekar koji živio u Istanbulu, koji je prešao na islam. Majka mu je bila osmanska Turkinja koja se  zvala Safija (Safiye). Njegovo prezime  Hekimoğlu prevedeno sa turskog znači “sin ljekara”. Ali-paša Hećimović je umro 13. avgusta 1758. godine. Bio je osmanski  državnik i vojni zapovjednik i obavljao je različite  funkcije u carstvu. Tri puta je služio turske sultane kao Veliki vezir  Osmanskog carstva. Prvi put je obavljao dužnost Velikog vezira od 12. marta 1732. godine do 12. avgusta 1735. godine.Tokom svog prvog mandata  pokušao je reformisati vojsku osnivanjem novog artiljerijskog korpusa koji se  trebao zvati: Humbaračı ( Haubica ). Plan za ovu modernizaciju u osmanskoj vojsci je izradio Francuz konvertit  Humbarači Ahmed-paša (Claude Alexandre de Bonneval). Inače ovaj je konvertit ranije bio general u štabu Princa Eugena Savojskog i bio je poznat kao njegov ljubavnik! Kada je Savojski odbacio Kloda i pronašao novog ljubavnika (austrijski car Leopold), Klod je prebjegao Turcima i prešao je na islam. Ali-paša je procijenio veliku opasnost za carstvo od jačanja Rusije, te je pokušao da okonča rat protiv Persije i da oslobodi resurse za mogući rat sa Rusijom. Ta je njegova  mirovna politika bila kritikovana, a tokom vijećanja održanog u divanu, sultan Mahmud I ga je smijenio sa dužnosti. Nakon svog prvog mandata Velikog vezira, Ali Paša je nastavio karijeru kao valija (pokrajinski guverner). Imenovan je za vezira je na Kritu (u Grčkoj ), Bosni , Egiptu i delovima Anadolije. U Bosni je pobijedio Austrijance u bitci kod Banja Luke 1737godine. Učestvovao sa Ajvaz Mehmet-pašom u opsadi Beograda  1739. godine, i velikoj pobjedi u bitci sa Austrijancima god Grocke. U Egiptu je slomio ustanak Memeluka, a njegova je uprava dugo ostala upamćena po pravičnosti. Nakon uprave nad Egiptom on ponova od sultana dobija mandat Velikog vezira : od 21. aprila 1742.g,  do  23. septembra 1743. godine.

Najveći Ali-pašin problem u ovom njegovom drugom mandatu  bio je novi rat protiv Perzije. Na persijskom tronu je tada sjedio Nadir Šah iz dinastije Afsharida. Ali-paša je napravio plan ratnih operacija za ovaj rat i izložio ga sultanu. Međutim, sultan je odbio Ali-pašin plan, optužujući ga da ne preduzima odgovarajuće mjere na istočnom frontu , a onda ga je ponovo smijenio sa položaja. Nakon drugog mandata Velikog vezira Ali-paša je ponovo imenovan za valiju (guvernera) u više pokrajina carstva: Lesbosu , Kritu, ponovo u Bosni, Trikali (u Grčkoj), Očakovu (u Ukrajini), Vidinu (u Bugarskoj ) i Trabzonu (u Anadoliji). U Trabzonu je uspio da prekine bezvlašće koje su stvorile lokalne spahije. Nakon ovoga  sultan ga je ponovo, po treći put, postavio za Velikog vezira. Ovaj put je ostao na tom položaju vrlo kratko od 15. februar 1755. do 18. Maja 1755.g.odine. Novi sultan Osman III bio je pod uticajem harema. Kada je Ali-paša odbio da izvrši sultanovu naredbu da pogubi jednog mladog princa, sultan ja naredio njegovo hapšenje. Ali-paša je jedva izbjegao da bude i sam  pogubljen, najviše zahvaljujući valide sultaniji Šehsuvar. Nakon ovoga je bio zatvoren u Kizkulesi tvrđavu na Bosforu. Poslije zatočenja  je bio prognan u Famagustu na Kipru, a potom na ostrvo Rodos. Sultan ga je napokon pomilovao 1756. godine i po drugi put ga je imenovao za valiju ( pokrajinskog guvernera) u Egiptu. Dana  17. oktobra 1757. godine, Ali-paša je postavljen  za valiju (guvernera) Anadolije,  i to  po četvrti put.

Ali-paša je umro u gradu Kutahji  13. avgusta 1758. godine, u starosti od oko 71.  Godine, od infekcije urinarnog trakta. Sahranjen je u turbetu uz džamiju Hekimoğlu Ali-paša, u kompleksu vjerskih objekata koje je sagradio kao svoj vakuf. Ovaj se kompleks nalazi u četvrti Istanbula koja se zove Davud-paša.

 

                                                            ( Nastaviće se)