Piše: Saud Grabčanović

e) Hildburghausenovo  pismo kapetanu Ćatiću sa zahtjevom za  predaju:

Paši, koji je pokazao veliki napor u čuvanju tvrđave Banjaluke, oficirima koji se zajedno sa njim nalaze opsjednuti u tvrđavi i hrabrim borcima, pozdrav s dobrim željama.Obaveza prijateljstva nam nalaže da vas upozorimo, jer ste se osvjedočili o snagama ćesarske vojske i opreme. I vi ste do sada uložili mnogo napora da biste izdržali ono što vas je snašlo. Koliko ste uložili snage i srčanosti, toliko je. Ali, znajte, nakon ovoga, ma kakav napor ulagali da biste sačuvali tvrđavu, biće uzaludan posao. Nije dovoljan vaš trud da nam se oduprete, to vam zbilja neće pomoći. Uz vašeg pašu, u čiju se pomoć nadate, ima tri hiljade vojnika. Ja, u ovom trenutku imam četiri iskusna generala. Dovoljno je da bilo koji od njih izađe pred vašeg pašu. Nema nikakve mogućnosti da mu se odupre. Sada se jedna naša jedinica priprema protiv tvrđave Bužim, a druga snažna jedinica, s mnogo vojske, opsjeda tvrđavu Cetingrad. Danas- sutra će stići vijesti da su prešle u naše ruke. Osim toga, velikoj i moćnoj vojsci imperatora zapovjednik je princ Lotarinški, koji je zadužen da zauzme osmanske zemlje u Rumeliji. Ovih dana, s vojskom je krenuo  iz Beograda da zauzme Niš, a zatim treba da pođe da zauzme Vidin. Da bi se znalo o ovom stanju, sada su s te strane po jednom posebnom ulaku stigle potvrde. Ako hoćete da vam ih pošaljemo, da se uvjerite. I tako nema načina da se spasite, šta god činili da činili, tvrđavu ćemo od vas oduzeti. Uprazno pokušavate produžiti uništavanje ljudi. Preostalo vam je jedino da nam tvrđavu predate, pa da vas s povjerenjem uputimo tamo gdje hoćete, s vašim glavama, dušama i imetkom. Ako ne budete slušali naše riječi i budete uporni i tvrdoglavi, sviju ćemo vas pobiti i korijen vam zatrti. Ne recite da niste znali”

f) Odgovor branilaca Banja Luke na Hildburghausenov ultimatum

Tvrđava pripada svijetlom, moćnom, plemenitom islamskom padišahu, koji je postigao Božiju milost. Našu blagodarnu tvrđavu, koja pod svojim okriljem štiti našu djecu, zavičaj koji je ostao od naših djedova, ne damo svojim rukama neprijatelju. Mi smo se čvrsta srca odlučili na ovaj put, da žrtvujemo duše i živote za islam i dok među nama ima iko živ, nećemo odustati od borbe

g) Sramotni detalji vezani za ovaj boj

U isto vrijeme kada je Banja Luku od napada neprijatelja grčevito branilo njeno bošnjačko stanovništvo, desilo se  nešto jako ružno, što je kod branilaca izazvalo duboko ogorčenje i bijes. U jeku borbi, zbog žestokog granatiranja, žene, djeca, bolesni i stari napustili su kuće i sklonili se u tvrđavu, dok su za to vrijeme svi sposobni branili gradske bedeme. Odlazak svojih komšija Bošnjaka u tvrđavu  iskoristio je dio sugrađana kršćanske vjere, koji su se razmilili po svim napuštenim kućama i počeli ih pljačkati, kao da to čine najgorim dušmanima. Oni su bili uvjereni  da branioci neće izdržati i da je «Turcima» konačno došao kraj. Posebno su gradski katolici u Austrijancima vidjeli svoje “spasioce”. Svi su oni krenuli u nemilosrdnu plačku bošnjačkog bogatstva prije nego što u grad uđu napadači, znajući da će njih, kao kršćane, poštedjeti. A i da preduhitre te «svoje oslobodioce» u  pljački i da im uzmu plijen ispred nosa!

h) Operacije bošnjačke vojske na teritoriji Srbije

Samo četiri dana poslije banjalučkog boja Ali-paša je preko Travnika pohitao u Sarajevo kako bi organizovao oslobađanje Novog Pazara, kojeg su bili zaposjeli Austrijanci. Tako bi se  Bosna, preko njenog najistočnijeg dijela, ponovo  povezala  sa unutrašnjošću Carstva. Po naređenju Ali-paše, Murat-beg Čengić je već 24. avgusta1737. godine oslobodio Novi Pazar. Takođe su Bošnjaci oslobodili i Užice, Valjevo, Čačak i još neke gradove u Srbiji.

i) Priznanja i nagrade bošnjačkim herojima i narodu Bosne

Bošnjacima je na pobjedi čestitao lično sultan Mahmud I i to ne službenim fermanom nego svojim svojeručnim pismom upućenim Ali-paši, kome je na dar poslao sablju i ogrtač. Uz to, priložio je 35.000 akči kao pomoć u ratu stradalom bosanskom stanovništvu, odnosno kao pomoć kojom bi se bar malo ublažile ekonomske i druge nevolje Bosne i Bošnjaka. Zbog stečenih zasluga Mehmed-beg Fidahić je od sultana Mahmuda I dobio zvanje gazije, on je bio poslednji Bošnjak koji je dobio ovu titulu. Mehmed-beg je imenovan i na položaj zvorničkog sandžak-bega, a dobio je i titulu paše. Pored ovoga, Mehmed-beg je dobio kao nagradu od sultana velike zemljišne posjede. Ovu veliku, po Bosnu i Bošnjake, sudbonosnu pobjedu u banjalučkom boju, izvojevali su, skoro sto postotno, sami Bošnjaci, jer je u njihovoj vojsci  bilo jako malo osmanskih vojnika. Osmanlija je bio valija – glavni komadant Ali-paša Hećimović. Ova bošnjačka pobjeda odložila je za cijelih 150 godina austrijsku okupaciju Bosne, koja će doći tek 1878. Godine. Dr. Enes Pelidija u svojoj knjizi o banjalučkom boju bilježi puno detalja vezanih za bitku, a jedan od njih je i taj da su i bošnjačke žene učestvovale u ovoj bitci, pa i ovaj podatak potvrđuje kolika je bila važnost  banjalučkog boja od 04. avgusta 1737. god.

j) Politički značaj Bošnjačke pobjede u ratu 1737. godine

Velika pobjeda samoorganizovanih Bošnjaka nad austrijskom vojskom 1737. godine  imala je i poseban politički značaj. Nakon ovih velikih pobjeda Bosna dobija poseban oblik samouprave-visok stupanj autonomije u okviru Osmanskog carstva. Bosanski kapetani, alajbezi, zaimi, spahije, age i begovi dobijaju posebna prava i Bosna praktično postaje država u državi . To će tako ostati do vremena  Tanzimata,  reformi države i vojske i pokušaja centralizacije vlasti koje je u Osmanskom carstvu provodio sultan Mahmud II. Protiv tih  reformi i pokušaja oduzimanja starih prava bosanskim spahijama, u Bosni je došlo do više pobuna, od kojih je najpoznatija bila buna Husein-kapetana Gradaščevića. Napokon je  bosanska autonomija nasilno ukinuta u krvavom pohodu Omer-paše Latasa 1851. godine protiv bosanskog begovata. Latas je bio konvertit u islam (on je bivši Srbin iz Like koji se zvao Mićo). Njegov glavni pomoćnik u toj krvavoj raboti je bio drugi konvertit u islam sa katoličanstva, general Ilahi Skender-paša, bivši poljski plemić Aleksandar Ilinski, varalica i hronični alkoholičar. Njih su dvojica dokinula bosansku autonomiju.

                                                ( Nastaviće se)              

Komentari