Piše: Jusuf Trbić

 

U manjem b/h entitetu trijumfalno je obilježen dan kad je potpisan Dejtonski mirovni sporazum, 21. novembar. Usput, proslavljen je i Aranđelovdan, krsna slava policije RS-a. Tako je, po ko zna koji put, potvrđeno da je RS zaseban, samostalan dio BiH, koji, eto, ima i svoje zasebne praznike, i da taj entitet, kome i Dodik i Kačavenda tepaju da je država, pripada samo jednom narodu i jednoj religiji. Na sve strane smo čuli staru laž da je država BiH nastala u Dejtonu, kao ugovorna zajednica dva entiteta, da je ona privremena, dok su entiteti stalni i vječiti, a Dejtonski sporazum čuvar i garant takvog stanja

Gledam emisiju na BN  Televiziji : SDS-ovac Nenad Stevandić samouvjereno objašnjava SDP-ovcu Mirsadu Đapi da se Dejtonski sporazum ne smije raspakivati, jer je to jedini garant postojanja Bosne i Hercegovine, pa ako njega nema, nema ni države. Nevjerovatno! Stevandić, koji je u ratu bilo blizak Karadžićev saradnik, i učinio sve što je mogao da Bosne ne bude, sad se, eto, brine za Bosnu! Pa, kad bi bilo tako, on bi lično, na licu mjesta, rasturio taj sporazum ko krme masnu torbu, što bi rekli seljaci! Očekivao sam da mu Đapo, u najmanju ruku, predloži da pročita tekst Dejtonskog sporazuma, jer je njegova temeljna odrednica, naglašena i u prvoj rečenici Ustava, nastavak kontinuiteta države BiH. Država nastavlja svoje postojanje, a mirovni sporazum utvrđuje njenu unutrašnju strukturu i način funkcionisanja. I djeca znaju da je, svuda u svijetu, država trajna i ne može je niko ukinuti, ako se sama ne ukine, a njena struktura se može mijenjati svakoga dana, odlukama državnog parlamenta. Što znači da nije BiH napravljena u Dejtonu, ona je tada već više od tri godine bila međunarodno priznata država, članica UN i mnogih drugih međunarodnih asocijacija, u Dejtonu su priznati entiteti, kao njeni sastavni dijelovi. Njih bez Dejtona ne bi bilo, i ako Bog da da taj sporazum dođe do svoga kraja, opet ih neće biti. Zato nije ni čudno što RS toliko grli Dejtonski sporazum, jer bez tog papira njih nema!

Al Đapo – ni mukajet!

192952_tmb_75853972_Dejtonski sporazum potpisan u parizu 14 decembra 95

               Nije imao komentar ni kad je ugledni SDS-ovac rekao da nije važno ko je u RS-u na vlasti, jer oni znaju šta je njihov interes i neće više dozvoliti da se i jedna jedina nadležnost entiteta prenese na državu. Drugim riječima, mi smo protiv Dodika, ali nismo protiv njegove politike. Što znači da će se i od oktobra naredne godine, kad Dodik padne s vlasti, nastaviti ista ova politika negiranja države i glorifikovanja entiteta, možda samo u drugom pakovanju.

Ne znam hoću li dočekati da bošnjački i bosanski političari sjednu za isti sto, kao što su učinili ovi u RS-u,  i utvrde minimum nacionalnih interesa, crtu ispod koje se ne smije ići. Pa zatraže da se konačno odbaci Dejtonski sporazum, jer je on obezbijedio mir, što mu je i bila svrha, ali sad je postao glavna smetnja funkcionisanju države. Za početak, treba vratiti Ustav Republike BiH, koji je važio do agresije, pa da se onda političke snage ove zemlje dogovore o tome šta će i kako će dalje. Ako ne može sad, moći će za godinu, dvije, pet. Ili nakon sljedećeg popisa.

Ako se budemo i dalje uzdali u međunarodnu zajednicu i nadali se da će ona sve učiniti umjesto nas, neće biti ništa ni od nas ni od države. Treba se sjetiti da je ta ista međunarodna zajednica tražila od nas referendum, na kojem je više od dvije trećine građana glasalo za nezavisnost BiH, a onda je uslijedilo međunarodno priznanje te nezavisnosti i prijem u OUN. A onda su i OUN i sve te velike i moćne države dozvolile agresiju i zločine ogromnih razmjera, pa su čak i pomogle agresorima embargom na oružje Bosni, mada su druge dvije strane, pogotovo srpska, bile naoružane do zuba, i naoružavale se i dalje, bez ikakvih smetnji. A onda , kako kaže Zija Dizdarević, « drugo mračno ismijavanje demokratije zbilo se s Dejtonskim sporazumom, kojim je državi BiH oduzet naziv Republika i priznat Republici Srpskoj, koja je nastala i traje kao negacija BiH kao države.» Time je, faktički legitimiran nelegalni referendum srpskog naroda u BiH, koji je, kao priprema agresije, sproveden kako bi  Srbi proglasili svojom babovinom prostore na kojima, uglavnom, nisu bili u većini, i pripremili secesiju od međunarodno priznate države BiH, odnosno pripajanje drugoj državi. Ta referendumska volja srpskih nacionalista, koja je dovela do neviđenih zločina i  genocida, nacionalistička, osvajačka, i, u mnogim svojim elementima, fašistička,  prevagnula je nad principima demokratskog svijeta i dovela do ubijanja demokratije u BiH u njenom začetku. « Dozvoljavajući da sudbinom BiH upravlja manjina koja je neće – međunarodni autoriteti osporavaju pravo većine građana koji b/h državu hoće», kaže Zija Dizdarević. Dejtonskim sporazumom priznato je ono što je ostvareno najvećim zločinima u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, ozakonjena je pogubna etnička podjela, nametnuti su mehanizmi koji potpuno onemogućavaju bilo kakav dogovor na državnom nivou i obezbjeđuju stalno, neprekidno propadanje bosanske države i društva. Dejtonski sporazum je cementirao nacionalizam i omogućio da se generacije djece odgajaju da budu neprijatelji sopstvene države. I onda, na sve to, ljudi iz međunarodne zajednice, uključujući i Visokog predstavnika, peru ruke od svega i ponavljaju, kao papagaji : neka se domaći lideri dogovore.

Bosnu i demokratiju u njoj zaista može spasiti samo dogovor, ali dogovor probosanskih snaga o tome kako država treba da izgleda. S Dejtonom nje neće biti. Što prije shvatimo, to bolje.

Komentari