SLIKAR EGZOTIČNIH PREDJELA

Piše: Atif Kujundžić

Ismet Hodžić je slikar autodidakt koji je svoj dar otkrio i verificirao brojnim ostvarenjima u intimnim istraživačkim nastojanjima, u slikarskim kolonijama i na izložbama, kao član Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, Udruženja likovnih umjetnika Tuzlanskog kantona, Udruženja likovnih umjetnika Slovenije i Udruženja likovnih umjetnika Njemačke. Rad Ismeta Hodžića je u više navrata dobio visoke ocjene, različita priznanja i certfikate od stručnih žirija i galerija u inozemstvu, kao i na internet prezentacijama.

Ustvari, Ismet Hodžić se prvo slikarski razvijao u svome neposrednom okruženju, istrajno slikajući motive Modračkog jezera i istražujući njegov karakterističan kolorit. Potom je došao u neposredaan životni i slikarski odnos sa motivima slovenačkih Alpa i zastao kao začaran. Od tada, Ismet Hodžić slika egzotične planinske motive u značenju /neobične i neuobičajene/ za svijet u širem smislu, jer ih nije ni moguće vidjeti na drugom mjestu.

Riječ je o krševitim Alpama i oštrim kamenim vrhovima i gromadama, najčešće zavejanim snijegom i okovanim ledenom korom, u vijavici i nemilosrđu niskih temperatura, zasjenjenih daljinom i visinom. Ovakvi prizori omogućavaju i da se vidi nivo na kojem led popušta, snijeg klizi i li se ruši kao lavina, ukazuje se zelenilo, potok, rječica, bujica jezerce, čamac vezan u prikrajku, pa i planinska kuća, staza koja vijuga do kuće i od kuće odlazeći preko travnate kose, nebo koje se ogleda u vodi ili vidi iznad vrhova gorja.

Boju na platno ili općenito slikarsku podlogu, Hodžić nanosi špahtlom ili kistom, pri čemu se slike pojavljuju kao tanji namazi brižljivo miješane uljane boje kistom ili reljefno deblji, miješani i sječeni, razmazivani špahtlom na vrlo zanimljiv i reljefan način. U sasvim određenom smislu Hodžićeve slike se pokazuju kao promišljanje ljepote /što možemo uzeti i kao filozofiju njegovoga bavljenja slikarstvom/ odnosno kao osnovni postupak njegovoga likovnog promišljanja i likovnoga govora njegovih slika.

Zbog toga osnovni likovni motiv odlazi u drugi plan, a mi dobijamo od autora njegovome osjećanju estetski saobraženu sliku čiji je sadržaj u većoj mjeri slikarevo osjećanje i doživljaj motiva iz prirode, nego li prirodni sadržaj slikarskog poticaja.

Vrijedno je primjetiti kako slikar lirski rukovođen ljepotom motiva, svoje slike svodi na egzotičan odraz boje i njezine snage koja se iz slike probija do gledatelja. Na taj način, Hodžićeve slike na određen način postaju vedute, tj. estetski zaštitni znak određenog prostora, ili njegov, ne baš u svim pojedinostima estetski prepoznatljiv i realan sadržaj i smisao, što ih i čini više vedutama nego realističkim slikama.

Razumljivo, u takvim uvjetima dobijanja slika egzotičnih prizora, slikar u određenoj mjeri odstupa i od crteža u klasičnom smislu, a kompoziciju mu tvore više različitih pojedinosti koje on sam u krajoliku smatra karakterističnim i važnim: zaleđene i ustremljene litice, omaglica koja u dijelu slike čini nevidljivim jedan broj pojedinosti, rijeka, slap, jezerce, put, most, etc. Ali, slika u svakom pojedinačnom slučaju ima atmosferu koja ispunjava umjetnika.

Ismet Hodžić se s puno uspjeha upušta u raznovrsna likovna eksperimentiranja i istraživanja, jednako kad je riječ o slikarskom jeziku i elementima skulpture i prostornog govora, ali u disciplini minijature. Njegova vizualizacija problema kojim se likovno bavi obično je naslonjena na ideju koju smo u nekom likovnom rješenju na trenutak već mogli vidjeti kao elemenat kubističkog crteža ili naglašenog kolorita, neke apstrakcije ili realiteta, ali uvijek sa istim ciljem: da se dosegne ljepota umjetničkim sredstvima.

Ismet Hodžić je u zrelim godinama u kojima svoju potrebu za ljepotom dopunjava i stihom. Poezija mu je prevedena na turski jezik, a po sadržaju je naglašeno ljubavna i rodoljubna dobijena misaono i meditativnim postupkom s čestim refleksijama na Bosnu i Hercegovinu i bosanskohercegovačku prošlost, pisana slobodnim stihom.

Dakako, koliko bude radio i u kojoj mjeri se bude unosio u likovnu i pjesničku umjetnost, od Ismeta Hodžića i ubuduće možemo očekivati i primjerene rezultate.

Komentari