Piše: Jusuf Trbić

         Poštovani prijatelji

Uskoro su izbori za entitetsku i državnu vlast. Vjerujem da nikom normalnom ne treba posebno objašnjavati kakav je značaj tih izbora, pogotovo kad se ima u vidu strašna kriza koja drma Bosnu i Hercegovinu i sve veća prijetnja onih koji bi da unište i nas i našu domovinu. Nema dana a da Dodik ne zaprijeti secesijom, i, što je još gore, on te svoje prijetnje polako sprovodi u djelo, a niko da mu se ozbiljno suprotstavi. Međunarodna zajednica, koja je nabacila okove na noge jadne Bosne, ne želi da se miješa, a domaći političari zauzeti su borbom za fotelje. Ali, i da hoće, ne mogu ništa učiniti, jer sadašnji raspored snaga to onemogućava. Zato su izbori jedina šansa da se nešto učini, druge nema.

Kao što znamo, mnogo Bošnjaka i Bosanaca ne izlazi na izbore, pravdajući to raznim besmislenim razlozima. Jedni kažu kako, eto, oni nisu ni od koga ništa dobili, pa zašto da glasaju? Pa, zar se mora nešto dobiti od bilo koga, da bi čovjek ispunio svoju građansku i patriotsku dužnost? Da su tako rezonovali oni koji su svojim životima branili Bosnu, ni nas  ni Bosne odavno ne bi bilo. I kako da bilo ko dobije nešto od države, pogotovo u njenom manjem entitetu, kad tu Bošnjaka i Bosanaca i nema u vlasti, jer mi nećemo da glasamo? Krajnje je vrijeme da se sjetimo one čuvene Kenedijeve rečenice : “Ne gledaj šta domovina može učiniti za tebe, gledaj šta ti možeš učiniti za nju.”

Drugi kažu da ne glasaju jer, eto, nemaju za koga, ne sviđaju im se kandidati. Od tolikih imena na listama ne mogu naći ni jedno koje će zaokružiti! A ne znaju da svi koji ne glasaju, zapravo daju svoj glas najjačim strankama. U RS-u je to Dodikov SNSD. Ta stranka bi platila Bošnjacima i Hrvatima da ne izađu na glasanje, a oni to rade besplatno. Treba znati da je broj poslaničkih i odborničkih mjesta utvrđen, pa ako Bosanci ne izaberu svoje, izabraće svoje  Dodikovi ili Bosićevi glasači. Nagradno pitanje bi moglo da glasi : zašto Bošnjaci i Hrvati u RS-u svojim neizlaskom daju glasove Dodiku? Sumnjam da bi i oni znali odgovoriti.

Treći ne izlaze na glasanje jer im je teško otići do glasačkog mjesta ili popuniti listić, pa ga poslati poštom. Četvrti su malodušni, vele da njihov glas ionako neće ništa promijeniti. A varaju se !

Jer, ako bi u skupštini u Banjoj Luci bio mnogo veći broj poslanika, srazmjerno broju potencijalnih probosanski orijentisanih glasača, nikakva se važna odluka ne bi mogla donijeti bez njih. A ako bismo, u skladu s tim, izabrali dovoljan broj takvih poslanika u Parlament BiH, bio bi uklonjen mehanizam entitetskog veta, pa bi se, sasvim legalno, mogao, recimo, mijenjati Ustav BiH. A kao odgovor na stalne Dodikove prijetnje referenduimom o otcepljenju RS-a, mogla bi se donijeti odluka o referendumu s pitanjem : “Jeste li za ukidanje entiteta i kantona i vraćanje Republike BiH?” Pa da vidimo koji je referendum jači.

Dakle, građani na izborima mogu promijeniti sve. Ako to žele. A u ovoj teškoj situaciji, kad se svakog dana može očekivati najgore, na izbore će izaći svi normalni, obrazovani, svjesni ljudi, koji žele uspješnu BiH. A od izbora će okrenuti glavu primitivni, nepismeni, zavidni, nepametni, zatucani, neodgovorni.

Odlučite u koju ćete grupu.

A treba da znate i ovo. Za sve nas, koji živimo u šumskoj republici, važno je da se na izborima pojavi što veći broj Bosanaca, makar zbog samo jedne stvari : da pokažemo, svi zajedno, da nas ima, da se vraćamo, da smo tu i da svoje više nikada nećemo dati. Da pokažemo da smo se uspravili i da se više nikada i ni pred kim saginjati nećemo. Čak i  da se ništa drugo ne promijeni, ovo će biti dovoljno da se dobro zamisle svi koji bi da unište i nas i našu domovinu.

Razmislite o tome.

Komentari