Predsjednik Srbije u velikoj je dilemi – otkazati ili ne posjetu članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Beogradu, najavljenu za 6. i 7. decembar.

Piše: Benjamin Butković

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u velikoj je dilemi – otkazati ili ne posjetu članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Beogradu, najavljenu za 6. i 7. decembar. Ako to ne učini, postat će savršeno jasno da jeftinim populizmom pokušava izgraditi imidž “lidera stabilnosti na Balkanu”. Izložen različitim vrstama pritisaka, Vučić, vidno nervozan, a nervoza nije saveznik u diplomatiji, istjerao je samog sebe na čistinu političke šume.

Njegovo, ponekad vješto, poigravanje s akterima na domaćem i međunarodnom planu došlo je na raskrsnicu, na kojoj mora odlučiti – ogoliti svoj populizam i vjerovatno kratkoročno dobiti novo povjerenje u Srbiji i time trajno zatvoriti vrata ozbiljnoj političkoj igri na međunarodnoj sceni ili priznati da je u slučaju intervjua člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića za Deutsche Welle pogriješio u procjeni, digao preveliku i nepotrebnu galamu, koja je imala isključivi unutrašnjopolitički cilj, ali to ga vodi u rizik da bude proglašen “prodanom dušom”.

Zašto Vučić mora otkazati posjetu? Samo tako može uvjeriti i srbijansku i međunarodnu javnost da će dijelovi intervjua Bakira Izetbegovića, kako je rekao, imati dalekosežne posljedice. Sazivanje sjednice Vijeća za sigurnost nije bezazlena stvar i to nekako treba opravdati. Lavina negativnih reakcija u javnostima Srbije i bh. entiteta Republika Srpska bit će temeljno potcijenjena ako delegaciju Bosne i Hercegovine, u kojoj će biti i Izetbegović, Vučić dočeka u Palati predsjednika u Beogradu samo dvije-tri sedmice nakon “incidenta”. Oreol mirotvorca i branioca mira na Balkanu ozbiljno je poljuljan, ali ničim drugim nego Vučićevim populizmom.

Od radikala do mirotvorca

Ne može se zanemariti da je tokom svog premijerskog i dijela predsjedničkog mandata Vučić imao i nekih državničkih poteza. Jesu li oni povučeni zbog pritiska međunarodnih faktora, kao posjeta Srebrenici na 20. godišnjicu genocida počinjenog nad Bošnjacima u tzv. zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenica, ili zbog njegovog dugogodišnjeg političkog iskustva u ovom trenutku nije važno. Ali, politički salto mortale jednog od najžešćih radikala u Srbiji od početka je izazivao podozrenje.

Previše je dvostrukih igara koje je Vučić počeo i za talentovanog političara, kakav je on. Pokušaj da se održe dobri odnosi sa Zapadom, a da se istovremeno bude u bratskom zagrljaju s Rusijom, balansiranje u odnosima s Turskom, igra toplo-hladno u odnosu prema RS-u, koketiranje s arapskim poslovnim svijetom, nametanje za lidera stabilnosti na Balkanu – previše je težak teret za Vučićeva pleća. Ipak, nije on Josip Broz.

Posebno je indikativno povezivanje statusa RS-a i Kosova u prvoj Vučićevoj reakciji na Izetbegovićev intervju. “Da sam kojim slučajem rekao da RS treba da bude nezavisna, završio bih u Hagu”, rekao je Vučić. Predsjednik Srbije dobro zna da se u Hagu ne završava za ono što se kaže nego zbog počinjenih ratnih i zločina protiv čovječnosti, ali dovođenje u vezu RS-a i Kosova nije ni naivno ni slučajno.

Očigledni gubitak suverenosti Srbije na Kosovu mogao bi se u budućnosti tražiti u nametanju rasprave o statusu RS-a. Prema popisu iz 2011, na Kosovu živi nešto više od 25.000 Srba, a podaci iz popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini govore da u RS-u živi blizu 995.000 Srba, pa je sasvim jasno zašto bi se politički fokus Srbije s Kosova mogao premjestiti na ovaj dio Bosne i Hercegovine.

‘Da se oslobodimo laži…’

Zašto je legitimno pravo jednog političara iz Bosne i Hercegovine da iznese svoj stav o nekom političkom pitanju, u ovom slučaju Izetbegovićev o Kosovu, izazvalo reakciju snage tornada među Vučićevim saradnicima? Sada je već sasvim jasno, mada to zvanični Beograd neće priznati, da pritisak za neku vrstu priznanja Kosova postaje neizdrživ. Vučić, mada talentovan političar, nije otvorio široki unutrašnji politički dijalog u Srbiji o odnosu prema Kosovu da bi o tome donio opće političke stavove. Oni su već poznati.

Problem je u tome što se od njega, kao čelnika koji se slatkorječivo predstavlja kao zagovornik mira i kompromisa, sada traži da te stavove ne samo promijeni nego i obznani. Sam Vučić javno je priznao da mu je američki izaslanik Brian Hoyt Yee doslovno rekao da Srbija “ne dira teritorijalni integritet Republike Kosovo”. Svjestan političkog procjepa u kojem se našao, samo dan prije erupcije gnjeva na Izetbegovićeve stavove Vučić je izjavio da očekuje napade kakvo god rješenje za Kosovo da predloži.

Vučić je u septembru, govoreći pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija, doslovno rekao da Srbija neće priznati nezavisnost Kosova, ali je spremna na teške kompromise u traženju prihvatljivih rješenja. Težak domaći, ali i međunarodni zadatak. Najbolja ilustracija ozbiljnosti situacije u kojoj se Vučić našao jest njegova izjava u jednom od intervjua za Radio-televiziju Srbije, u kojoj pojašnjava razloge pokretanja unutrašnjeg dijaloga o Kosovu. “Da se oslobodimo laži da je tamo na Kosovu sve naše, ali i da tamo ništa nije naše. Razgovor je lekovit”, kazao je tada Vučić.

Ako je istina, a istina je da predsjednik RS-a Milorad Dodik javno govori ono što predsjednik Srbije misli, ali neće ili ne smije reći, do otkazivanja posjete članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Beogradu moglo bi doći. Tokom gostovanja na RTS-u u utorak navečer Dodik je rekao da postoji mnogo načina da se na Izetbegovićevo ponašanje uzvrati iz Srbije. U diplomatiji, kazao je Dodik, postoji mogućnost da nekoga proglasite personom non grata ili izbjegavate susret ili da uđete u politički obračun. Dodik je ocijenio da Srbija, imajući u vidu potrebu da afirmiše svoj međunarodni položaj mirotvornom politikom, misli da će Izetbegović, ako i dođe u Beograd, imati objasniti mnogo stvari i da mu neće biti ugodno.

Između dva teška scenarija

Da se o svim ovim opcijama u Vučićevom kabinetu razmišlja potvrđuje i formulacija vijesti na RTS-u objavljivane 15. novembra da je “Predsedništvo Bosne i Hercegovine prihvatilo da poseti Srbiju na predlog predsednika Vučića”. Zvuči formalno, ali riječ “prijedlog” u diplomatskom smislu ima drugačiji značaj od termina “poziv”, koji se uobičajeno koristi.

Političku ličnost predsjednika Srbije, možda i ne želeći, potpuno će razotkriti član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Vučić u danima koji slijede mora donijeti tešku odluku. Ako se Izetbegović pojavi u Beogradu početkom decembra, politička kriza izazvana reakcijom i orkestriranjem Beograda neće ostati samo na lijevoj obali Drine, pozivima na povlačenje srpskih predstavnika iz institucija Bosne i Hercegovine, blokadom zakazanih sjednica Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, nego će se preliti u Srbiju.

Ako se odluči za drugi scenarij, Vučić mora povući poziv svim članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine, jer je malo vjerovatno da bi ostala dva člana bh. kolektivnog šefa države došla u Beograd bez Izetbegovića, ili baciti pod noge i Dodikove i napore ostalih saboraca u dokazivanju međunarodne zavjere protiv Srba, čiji je eksponent “najveći neprijatelj srpskog naroda”. Prisustvo Izetbegovića u Beogradu otvorit će Vučićevim unutrašnjim neprijateljima put za diskreditiranje svim argumentima koji im stoje na raspolaganju.

 

(Izvor: Al Jazeera)

Komentari