Piše: Emir Musli
Medžlis Islamske zajednice Bijeljina i ove godine obilježava Dan sjećanja i tuge, 13. mart, kada je ratne 1993. godine počelo i tokom naredne dvije noći se završilo miniranje i rušenje pet bijeljinskih džamija. Od pet bijeljinskih ljepotica u pet bijeljinskih mahala, od svega što je vijekovima služilo vjernicima muslimanima, što je bilo neizbrisivi dio duše ovoga grada, ostao je samo jedan tespih.
Pronašao ga je i u džepu sakrio jedan od logoraša iz Batkovića koji su dovedeni da na kamione natovare ostatke Atik sultan Sulejmanove džamije. Tespih je negdje u Bosanskoj Krajini kao tužna uspomena logoraša koji je preživio vrijeme zla i zločina, a bivši logoraši iz Krajine zauzvrat su u obnovljenu Atik džamiju svojevremeno donijeli 33 tespiha.
Prije dvadeset i jednu godinu, 13. marta uoči sabah namaza, snažne detonacije potresle su grad. Muslimani Bijeljine, ali i njihove komšije drugih vjera, ujutro su vidjeli nedjelo zločinaca. Salihbegovića džamija i Dašnica džamija potpuno srušene. Pripadnici policije uredno su fotografirali, a radnici i logoraši već su raščišćavali ruševine. Prve noći Atik džamija djelimično je srušena, a mineri su u sred bijela dana, pod nadzorom policije, već postavljali eksploziv da naredne noći dovrše rušenje. Uz Atik džamiju, te druge noći srušeni su i mesdžid Janjica i Krpić džamija. Treće noći srušena je munara Atik džamije.
Muk u Bijeljini. Ni glasa osude ni pitanja ni odgovora. Samo suze na mnogim licima i bol u namučenim dušama. Već godinu su Bošnjaci i svi ostali građani Bijeljine nesrpske nacionalnosti živjeli u getu, protjerivani, ponižavani, premlaćivani, ubijani. Nisu ni prestale da peku suze za najmilijima stradalima i nestalima, kad je 13. marta duša ponovo zaboljela. Ako je i bilo nade u opstanak, ako je bilo vjere u ljude, toga dana sve je nestalo. Zar za nas ovdje zaista nema mjesta? Zar će se sve naše ovako izbrisati? Jesmo li zaslužili, jesmo li mogli biti bolji, jesu li mogli biti bolji?
U obnovljenoj Atik džamiji 13. marta 2014. iza podne namaza Medžlis Islamske zajednice Bijeljina obilježit će Dan tuge i ponosa. Podsjetit ćemo se na ono što je bilo i na ono što biva, na ono što gledamo, što čujemo i što na Allahovom putu činimo za našu i budućnost naše djece, našeg naroda, naših komšija i naše domovine.
Jer, 13. mart je ujedno i dan ponosa što se zločinački naum uništenja islamskih vjerskih objekata na teritoriji entiteta RS nije do kraja i zauvijek ostvario. Prvi put od protjerivanja iz Španije, muslimani su se vratili tamo odakle su prognani i gdje je sve muslimansko srušeno. Vratili su se svojoj Bosni. Obnovili smo i obnavljamo i u ovom dijelu BiH, elhamdulillah, a izgradnja vjerskog, etničkog i nacionalnog identiteta i u ovim krajevima naše domovine ostaje prioritet i naš emanet. A Allah dž.š. najbolje zna.
(www.mizbijeljina.ba)
