Predsjednik i potpredsjednici Narodne skupštine RS-a mirno su gledali kako Milorad Dodik urušava dignitet entitetskog parlamenta.

Piše: Ljupko Mišeljić

Pojmovi poput “ljevice” i “desnice” u bh. entitetu Republika Srpska danas bi u najboljem slučaju mogli biti protumačeni kao razlike lijevog i desnog političkog bloka kada bi osnovica podjele – takozvani centar – bila rijeka Drina. No, korupcija, partokratija, podaništvo, parohijalnost, autoritarnost i totalitarne prakse vladavine ujedinile su i “ljevicu” i “desnicu” na prekodrinskom političkom bloku. Savez nezavisnih socijaldemokrata i Srpska napredna stranka sarađuju uprkos svim razlikama koje bismo mogli učitati, uzimajući nominalne ideološke vrijednosti.

Ipak, vidne su razlike između lidera dva politička bloka. Pojavnost Aleksandra Vučića ne odiše kičem i nasiljem koliko pojavnost Milorada Dodika. Prvenstveno zbog toga što Vučić za industriju zabave ima Pink, a Milorad Dodik nema svog Željka Mitrovića, pa je kič dužan obezbijediti sam. Nasilje, ipak, provode obojica, pa je Dodik u Narodnoj skupštini RS-a spojio ugodno s korisnim, provodeći nasilje nad institucijom Narodne skupštine, oglašavajući političku edukaciju “Kako se postaje Baja?”

Ismijavajući kompletnu opoziciju, njene lidere, rugajući se raspadu Srpske demokratske stranke, hvaleći se i degradirajući druge da bi on izgledao važniji, Dodik je privolio opoziciju da ostane u Narodnoj skupštini RS-a i istrpi njegov primitivizam. Bez obzira na sve glasine i rumore koji se ovih dana mogu čuti o stanju koalicije SNSD – Demokratski narodni savez, Nedeljko Čubrilović (DNS), predsjednik Narodne skupštine RS-a, Dodiku nije oduzeo riječ u trenutku kada je predsjednik RS-a počeo vrijeđati narodne poslanike, pa i romski narod – koji je u Bosni i Hercegovini barem deset puta duže nego što postoji RS.

Ne znaju ni šta će sa samim sobom

A opozicija, k'o opozicija, uvijek spremna i voljna za kavgu s Dodikom, počela je s replikama i krivim navodima. Očigledno ne shvatajući da time ulaze u tunel na čijem kraju postoji svjetlo, ali baterijsku lampu drži Dodik. Uopšte više nije važno zbog čega je opozicija RS-a pristala na takav način komuniciranja sa predsjednikom RS-a. Naprotiv, važno je primijetiti da je Savez za promjene vlast na nivou Bosne i Hercegovine i opozicija na nivou RS-a, a da im, zapravo, nije najjasnije kako stoje sa svojim vlastitim redovima, ni šta će sa Bosnom i Hercegovinom, a šta sa RS-om.

S druge strane, Dodik vrlo dobro zna kuda vodi RS i šta želi uraditi sa Bosnom i Hercegovinom. Druga njegova prednost je u tome što SDS, ukoliko se želi vratiti svojim korijenima, mora doći na isto mjesto na kome sada stoji Dodik. Bosni i Hercegovini dešava se isto ono što se dešava RS-u: njena opozicija voljela bi da može postati vlast, ali ne postavlja se kao alternativa, nego kao kritička zajednica, koja bi tek u pojedinim slučajevima mijenjala odluke vlasti, iz iste političke i ideološke pozicije. Drugim riječima, SDS bi možda i želio da evoluira, ali mu nerazjašnjeni računi sa Dodikom stoje na tom putu. I to Dodiku mnogo znači.

Svaki put kad ne zna šta da radi i kako da se ponaša, pogotovo za vrijeme radničkih pobuna i štrajkova, Dodik može napasti opoziciju i očekivati da njena bezidejnost, nesposobnost i tromost donese njemu onoliko publiciteta i popularnosti koliko opozicija ne stiče. To ne znači da je Dodikova vlast izvor ideja, sposobni i agilni mehanizam vladanja. Naprotiv, to znači da se opozicija takmiči sa onim koji joj je ukrao identitet, postajući ekskluzivni zastupnik srpskog nacionalizma za prostor RS-a.

Sve je to Dodik rekao već nekoliko puta, ali nikad tako direktno i tako jasno kao u mikrofon Radio-televizije RS-a 13. avgusta ove godine. Komentarišući tada reakcije opozcije na referendum o Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, Dodik je komentarisao stanje u SDS-u. “SDS je partija koja sada ne prolazi više od 13 do 14 posto podrške u javnosti. Oni pokušavaju da sami sebe hvale. A to, kada dođete u poziciju da sami sebe hvalite, onda ste sigurno gubitnik”, rekao je Dodik tada.

I, ko je onda kriv?

I dodao: “Ja im sam’ poručujem da smo do sada, zbog ljeta i svega, možda i propustili da reagujemo na neke njihove gluposti. Ali, sada nećemo propustiti nijednu od tih njihovih gluposti. Nećemo propustiti nijednu a da ne reagujemo i da im kažemo da su špekulanti, i da su izdajnici najvećeg nivoa i najvećeg ranga koji je moguć, jer su podli, i pokušavaju da podbace srpskom narodu priču o nestabilnosti u RS-u, koja pokazuje stabilnost i red.”

Dodik je, dakle, već sredinom avgusta objasnio kako će se ponašati prema opoziciji u slučaju “referendum”, dok Savez za promjene od tada nije odstupio ni za jotu. Ne samo da vješto učestvuje u svakoj prepirci sa Dodikom, nego uspijeva i sam sebe da ukopa, ne znajući ni kom im je lider, ni šta žele uraditi. Dok RS – kako kaže Dodik – pokazuje stabilnost i red.

I, ko je onda kriv: Dodik, koji opoziciju omalovažava, ili opozicija, koja bi se sa čovjekom takvog vokabulara svađala? Kriv je Nedeljko Čubrilović, predsjednik Narodne skupštine RS-a i svi njeni potpredsjednici, koji su mirno gledali kakoDodik urušava dignitet Narodne skupštine. Za razliku od svih ostalih narodnih poslanika, i za razliku od Dodika, rukovodstvo Narodne skupštine RS-a plaćeno je da takav primitivizam ne dopusti, a ne da ga promoviše.

 

(Izvor: Al Jazeera)

Komentari