Narod mu očito vjeruje, ali zašto: Kako je Dodik osvojio više glasova nego prije četiri godine?!

Milorad Dodik je na upravo održanim izborima dobio krila. Ili vjetar u leđa, nazovite to kako god hoćete. Osvojio je više glasova nego prije četri godine. Dobro, nije lično on nego oni koje je on kandidovao, ali to ne mijenja puno na stvari. Narod mu, očigledno, vjeruje više nego opoziciji.
Ja nisam od onih koji misli da ne valja narod. Prije će biti da je stvar u opoziciji.
Sada je potpuno jasno da je referendumska igra upalila. Dodik je svjesno i namjerno izvukao tog oprobanog zeca iz rukava (koga mu je naravno nabacio Izetbegović) – nacionalna ugroženost i borba za Republiku Srpsku, i zaigrao sve na tu kartu.
Nevjerovatno je da se na tu kartu prva primila upravo opozicija! Bosić je ponosno izjavio da je „SDS i opozicija spasila referendum“, ni ne sluteći očigledno da je time spasio samo Dodika. A potopio i sebe i opoziciju!

Sada je potpuno jasno da je referendumska igra upalila. Dodik je svjesno i namjerno izvukao tog oprobanog zeca iz rukava (koga mu je naravno nabacio Izetbegović) – nacionalna ugroženost i borba za Republiku Srpsku, i zaigrao sve na tu kartu

Slično su se ponašali i ostali opozicioni lideri počev od Mladena Ivanića doDragana Čavića. Svi su više povjerovali Dodiku, nego sopstvenim očima, pa onda nije ni čudo što je narod odlučio da glasa onako kako je glasao. Stvarno, zašto bi neko glasao za onoga ko nekoga slijedi (a još pri tom ima hiljadu zamjerki).
Ono što je danas, možda, ljudima malo jasnije nego juče, je to da mi, u stvari, i nemamo stvarnu opoziciju. U smislu ponude drugačije politike, jasnog i odlučnog puta do cilja. Na „nekoj“ vlasti su faktički svi. I svima njima je, uglavnom, dobro. Izdržljivo. Može se. Zato im nedostaje i ideja i odlučnosti i hrabrosti da budu autentični, a ne puki epigoni već viđenog i predvidljivog.
Nema kod nas, na žalost, novih, mladih političara, punih znanja i ideja, neogrezlih u nakaradni sistem, političara kakve možemo da vidimo i u Srbiji (pokret Dosta je bilo Saše Radulovića) i u Hrvatskoj (nešto radikalnija verzija – Živi zid Ivana Vilibora Sinčića i Ivana Pernara).

Ni ovakav „krilati“ Dodik nije nikakav, a kamoli najbolji zaštitnik Republike Srpske, već upravo suprotno – njen najveći lopov i kriminalac! U to će se svi moći i sami uvjeriti, prije ili kasnije

Ostajemo do daljeg „tamni vilajet“ u kome se, u pomrčini, šunjaju aveti prošlosti i polako našoj djeci jedu budućnost. Strah jača upravo ono čega se bojimo, zato neka nas ne čudi razvoj događaja…sami smo na to pristali.
I pored toga, želim jasno da kažem da ni ovakav „krilati“ Dodik nije nikakav, a kamoli najbolji zaštitnik Republike Srpske, već upravo suprotno – njen najveći lopov i kriminalac! U to će se svi moći i sami uvjeriti, prije ili kasnije.

 

(depo.ba)

Komentari