Piše: Mahmut ef. Karalić

 

(Autor je vrsni poznavalac hadisa Muhammeda, a. s., koje je preveo, priredio i objavio u brojnim značajnim djelima)

 

 

Nijedan događaj u svijetu nije toliko utjecao na bošnjačke muslimane kao rat u Siriji. Propaganda je učinila svoje te su mnogi iz Bosne i Hercegovine otišli u Siriju da se tamo bore. Većina muslimana i uleme Bosne i Hercegovine na rat u Siriji gleda kao na obični građanski rat i ne stavlja se ni na čiju stranu.

Ekstremni dio muslimana, a posebno uleme, stavlja se na stranu pobunjenika, podržava ih i smatra da je borba na njihovoj strani istinski džihad te poziva omladinu da odlazi u Siriju kako bi se borila na njihovoj strani. Međutim, i oni sami znaju da to nije tako i da je to što govore čista zabluda radi nekakvih njihovih interesa. Jer, da je to onako kako govore, valjda bi oni prvi pošli tamo.

Ko protiv koga

Kad je riječ o ratu u Siriji i odlasku naših ljudi tamo, neminovno nam se nameću neka pitanja koja traže ispravan odgovor. Ko je inicirao rat u Siriji? Za čije se interese on vodi? Ko protiv koga ratuje u Siriji? I kakav bi trebao biti naš odnos vizavi rata u Siriji?

Rat u Siriji inicirali su isti oni koji su inicirali i „arapsko proljeće“ u mnogim arapsko-islamskim zemljama.

Teško bi se mogla ostvariti zamisao pokušaja promjene režima u Siriji da se za to nisu našli saveznici u nekim arapskim zemljama i u njihovoj ulemi.

Mnogi su „alimi“, poput senilnog Jusufa Kardavija, borbu protiv  Asadovog režima u Siriji proglasili džihadom i pozvali muslimane da učestvuju u njemu. Nije mu bilo teško da, iako ima više od 80 godina, dođe i u Bosnu i Hercegovinu kako bi naše mladiće pozvao u taj džihad. Zbog čega je to taj senilni starac uradio, nije nam poznato. Radi islama zasigurno nije. Da je to činio radi islama, ne bi pozivao muslimane da ratuju jedni protiv drugih.

Dakle, džihad i rat u Siriji ne vode se ni radi Allaha ni radi islama. Muslimani ovoga moraju biti svjesni, a posebno oni koji tamo idu. Oni koji tamo odu i poginu, ne samo da neće imati nikakve nagrade za to nego će biti pitani zbog čega su išli da ubijaju muslimane.

Prema popisu stanovništava iz 2001. godine, Sirija je imala ukupno 17.040.000 stanovnika. Od tog broja, 86 posto ili 14.654.400 su muslimani, od kojih su 74 posto ili 12.609.600 suniti, a 12 posto ili 2.044.800 šiiti. Ostalih 14 posto ili 2.385.600 su katolici, pravoslavci, Jevreji i drugi.

Iz ovih podataka jasno zaključujemo da u Siriji ratuju muslimani protiv muslimana. Oni koji opravdavaju rat u Siriji tvrde da u ovoj državi ratuju šiiti protiv sunita, a pošto šiiti, prema njima, nisu muslimani, oni opravdavaju njihovo ubijanje.

Allahov Poslanik, s. a. v. s., kaže: „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik i dok se ne okrenu prema našoj Kibli, i dok ne počnu jesti ono što mi koljemo u kurban i dok ne počnu klanjati naš namaz. Kada to budu radili, njihova nam krv i njihova imovina postaju zabranjenim, osim u šerijatski opravdanim slučajevima, i oni će imati ista prava i obaveze kao i svi ostali muslimani.“ (Et-Tirmizi).

Suprotno Kur'anu

Ko to uzima pravo da ljude koji čine ovih pet stvari proglašava nevjernicima i poziva na njihovo ubijanje ako se ima na umu da je Muhammed, a. s., rekao: „Ko muslimana proglasi nevjernikom pogriješio je toliko kao da ga je i ubio.“ (El-Buhari).

Da u Siriji ratuju šiiti, kojih ima 2.0448.00, protiv sunita, kojih ima 12.609.600, zar bi rat toliko dugo trajao. U Siriji ratuju muslimani protiv muslimana, sunit protiv sunita, šiit protiv šiita i brat protiv brata…

Dakle, u Siriji ratuju muslimani protiv muslimana, a islam je zabranio da muslimani ubijaju muslimane. Uzvišeni Allah kaže: „Onome koji hotimično ubije vjernika kazna će biti Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti.“ (En-Nisa, 93. ajet).

Allahov Poslanik, a. s., kaže: „Ukoliko dođe do oružanog sukoba među muslimanima, polomite vaše lukove i pokidajte njihove tetive i ne stavljajte se ni na čiju stranu, nego ostanite u vašim kućama i budite poput Ademovog sina Habila (koji nije htio ustati protiv brata).“ (Et-Tirmizi)

Allahov Poslanik, s. a, kaže: „Ukoliko se sukobe dva muslimana oružjem, i ubica i ubijeni će u Džehennem.“ (Ibn Madže).

Iz gore spomenutog ajeta se jasno vidi da će musliman koji svjesno ubije muslimana vječno gorjeti u Džehennemu.

Kako onda oni koji ubijaju muslimane, pogotovo oni koji iz drugih zemalja odlaze u Siriju i ubijaju muslimane bez ikakvog povoda, mogu misliti da će, ako poginu, biti šehidi i da ih čeka Džennet kad je to u suprotnosti s Kur'anom i Hadisom Allahova Poslanika.

Pogotovo, kako mogu oni koji odu tamo da se bore protiv muslimana i budu ranjeni, a onda svjesno puste da iskrvare i da umru, vjerovati da će umrijeti kao šehidi, kada oni na taj način ubijaju sami sebe, a Vjerovjesnik, s. a. v. s., je samoubicama nagovijestio vječiti Džehennem.

 

preuzeto sa on-line portala www.avaz.ba

Komentari