Piše: Jusuf Trbić

 

Da li će vlast RS-a i zvanično ukinuti Bošnjake? Ne bi to bilo ni teško : Skupština u Banjoj Luci izglasa zakon po kojem Bošnjaka nema, ne postoje i nije ih nikad ni bilo, Bošnjaci potegnu vitalni nacionalni interes, a Ustavni sud RS-a potvrdi da su srpski poslanici u pravu. Kao i obično. Ako Ustavni sud BiH odluči drugačije, Dodik i društvo počnu da galame kako je to antisrpski sud, i odluke takvog suda za njih ne važe. Oni iz međunarodne zajednice kažu da se to njih ne tiče, neka se dogovore domaći lideri. Čak i ako sud u Strazburu donese presudu u korist Bošnjaka, to opet ne mora ništa značiti, vidjeli smo kako ide sa slučajem Sejdić-Finci.

Ako mislite da je ovo pretjerivanje, pročitajte sljedeće redove.

Štampa u RS-u izvještava da su poreski inspektori počeli s prinudnom naplatom poreza na nepokretnosti. Krenuli su od Banje Luke, a plijene stvari onima koji nisu platili porez na imovinu za prošlu i ovu godinu. Poreska uprava poziva sve koji još nisu prijavili imovinu da to učine odmah, jer će poreznici, u suprotnom, procijeniti tu imovinu i poslati račune s kamatom. Uz to  slijedi i kazna – za fizička lica od 500 do 1.500, a za pravna lica od 1.000 do 3.000 maraka. Po starom zakonu nije bilo obavezno prijaviti imovinu, ali po novom jeste, a vlasnici se oslobađaju poreza na 50 kvadrata, plus po deset kvadrata za svakog člana porodice. Ostalo se oporezuje, i to se može platiti u dvije rate godišnje.

Na prvi pogled, reklo bi se –  porez kao i drugi. Ali, ima još nešto. Onima koji žive u inostranstvu, a ne plate porez, biće stavljena hipoteka na tu imovinu. Posljednji korak je – prinudna prodaja imovine, da se namiri dug za porez. Nije slučajno što je akcija počela u Banjoj Luci, jer se procjenjuje da takvih nepokretnosti ima u tom gradu i okolini oko 10.000, a vlasnici, uglavnom Bošnjaci, žive u Švedskoj i širom svijeta. Ti Bošnjaci, koji toliko vole svoj grad, već godinama ne nalaze za shodno da izađu na izbore, pa Banja Luka već više od decenije nema ni jednog bošnjačkog odbornika u gradskoj skupštini. Kad dođe do pljenidbe, a ne treba sumnjati u to, ko će to zaustaviti, ko će se zauzeti za Bošnjake, kad ih nema u vlasti i politički ne znače ništa u tom gradu? A nije mnogo drugačije ni u Bijeljini, u kojoj već u drugom mandatu, umjesto četiri ili pet, imamo samo jednog odbornika Bošnjaka.

Uz to, vlast u RS-u najavljuje da će se ići i na oduzimanje zemlje koja se ne obrađuje duži period. Šta mislite, hoće li ova vlast oduzimati zemlju od srpskih seljaka, ili od nekog drugog? Bijeljinci znaju da je u njihovom gradu dugo važio propis da se ne smije ništa graditi na širem području grada, navodno zbog zaštite izvorišta, a da je za dvije decenije, po podacima gradske vlasti, izgrađeno desetak hiljada stambenih jedinica. Bespravno. Podignuta su čitava stambena naselja, jedno od njih uz samo izvorište, kao i desetine stambenih zgrada u centru grada, soliteri i bezbroj kuća za izbjeglice, a niko nije dobio ni prekršajnu prijavu zbog toga. Pri tome su Srbi gradili kako su htjeli, pogotovo oni koji su imali para, a Bošnjacima nije bilo dozvoljeno ni tarabu da podignu. Ne da zakon. Pa se dogodilo da jednom bijeljinskom Romu, u Ulici 27. marta inspekcija sruši sprat kuće ( mada je dobijanje obećane dozvole bilo u proceduri), uz nevjerovatno obrazloženje da taj sprat ometa saobraćaj! A samo metar od te kuće sagrađena je bespravno velika stambena zgrada sa tri ulaza, i ona nije ništa ometala. Bijeljinsko Okružno tužilaštvo podiglo je protiv mene krivičnu prijavu jer sam, navodno, nešto bespravno gradio u mom lokalu u centru grada! Šta mogu graditi usred lokala, nisu rekli, pa je sudski vještak objasnio da tu nema ama baš ničega.  Čudile su se tužbi čak i sudije u Osnovnom i Okružnom sudu, a pogotovo činjenici da niko nikada nije zaradio nikakvu prijavu zbog  bespravne gradnje, čak ni za solitere, i krivična prijava tužioca Milorada Debeljevića je glatko odbačena. Pitali su me kako ja objašnjavam tu nevjerovatno tužbu. Rekao sam kratko : «Pa, ja sam Bošnjak, povratnik, i smetam takvima kao što je tužilac Debeljević.» Nisu imali komentara.

zakon_pravosudje_260612

          I novi Zakon o lokalnoj samoupravi slijedi istu politiku vlasti RS-a. Po tom zakonu mjesne zajednice i dalje nisu pravna lica, pa su mjesta poput Janje i Kozarca, ili mjesne zajednice sa mnogo povratnika Bošnjaka, svedene na ništa. Istovremeno, ni Janja ili Kozarac ne mogu dobiti status opštine, mada imaju po petnaestak hiljada stanovnika, a opštine su Donji Žabar i neka druga mjesta sa nekoliko stotina stanovnika. Inače, i stari Zakon o lokalnoj samoupravi nalagao je zapošljavanje u državnoj službi po proporciji sa popisa iz 1991. godine, ali se na to niko nije ni okrenuo. Ni u jednoj ustanovi, firmi, organizaciji na entitetskom ili opštinskom nivou Bošnjak ne može biti direktor, a i među zaposlenima je zanemarljiv procenat. Mnogo manji od onih Karadžićevih 5 posto. Kao da su Bošnjaci već ukinuti.

Ovih dana traje već dugo drama roditelja djece iz Konjević Polja i Vrbanjaca, kojima nije dozvoljeno da uče svoj bosanski jezik i imaju nacionalnu grupu predmeta, što im  garantuje i zakon i svaka evropska i svjetska konvencija o ljudskim pravima. Ali, ministar Goran Mutabdžija je najavio da će ukinuti te škole i djecu rasporediti u druge škole, gdje će biti manjina. Pa, neka onda vide šta će. To isto Ministarstvo prosvete je donijelo poseban Pravilnik o zapošljavanju, po kojem prednost pri zapošljavanju učitelja i nastavnika imaju djeca palih ( srpskih) boraca, pa Bošnjaci mogu biti sve Ajnštajn do Ajnštajna, nemaju više šanse za posao.

A Bošnjaci su već ukinuti u zvaničnoj istoriji, u školskim udžbenicima, u politici. Srpski političari govore o entitetu srpskog naroda, o braći s dvije strane Drine, o pravima Srba, o srpskim žrtvama i pravednoj srpskoj borbi, a sve živo ima svoju krsnu slavu, ulice i ustanove nose isključivo srpska imena, sve je u znaku srpstva i pravoslavlja, i za druge ovdje više nema mjesta. Ostaje još, kako rekoh, da zvanično ukinu Bošnjake, pa da i ovdje poteče med i mlijeko.

A sve mi se čini da  na to nećemo morati dugo čekati.

Komentari