Nakon referenduma: Kazniti RS ili izvući korist

Analitičari i javne ličnosti smatraju da antidržavnu politiku predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika treba sankcionirati.

Piše: Jasmin Agić

Provođenje neustavnog referenduma u Republici Srpskoj, kojim je rukovodstvo ovog bh. entiteta nastojalo, uprkos izričitoj zabrani Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Dan RS-a učiniti važećim praznikom izazvalo je reakcije neodobravanja gotovo svih političkih i pravnih subjekata u Bosni i Hercegovini.

Potez na koji se odlučio entitetski predsjednik Milorad Dodik za posljedicu ima stvaranje nove političke krize u BiH.

Ali, takvo ponašanje lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata nije nimalo neočekivano i ono je dio duge i dobro smišljene strategije, kaže bivši predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine Miro Lazović.

“Dodik je u kontinuitetu posljednjih godina vodio politiku u kojoj nema dobitka za RS osim ako država Bosna i Hercegovina ne izgubi i njegova igra s referendumom, koji je organizirao nakon odluke Ustavnog suda o njegovoj zabrani, s tim referendumskim pitanjem, dovela ga je pred zid. Zid koji će odlučiti da li je Dodik toliko jak da sruši ustavni poredak Bosne i Hercegovine i Ustavni sud, ili će on pasti kao politička figura koja nije vodila računa o svim primjedbama koje su došle od međunarodnih institucija, američke administracije, Vijeća za provedbu mira, Venecijanske komisije, a koji su svi rekli da se mora poštovati ustavni poredak zemlje. Ignorirao je preporuke i organizirao je referendum i sada će morati snositi određene posljedice ako se želi sačuvati ustavni poredak Bosne i Hercegovine i međunarodni ugled zemlje.”

Organiziranje referenduma ima velike posljedice, naročito po očuvanje mira, na evropski put Bosne i Hercegovine i, posebno, na uspostavljanje normalnih međunacionalnih odnosa u zemlji između Srba i Bošnjaka, kaže akademik Mirko Pejanović. On upozorava da je činom organiziranja referenduma Dodik ugrozio ustavni poredak države. Pejanović upozorava da će, ako se pitanje referenduma nastavi tretirati kao političko pitanje, doći do daljnjeg povećanja političkih tenzija u zemlji. Jedino rješenje za izlazak iz krize je depolitizacija problema i njegovo potpuno vraćanje u pravne okvire.

‘Sankcija mora biti’

“Očekivati je da se, ipak, pokrene racionalan odnos prema odgovornosti za sprovođenje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u RS-u i da izraz te racionalnosti bude pokretanje odlučivanja u Narodnoj skupštini RS-a, kojim bi se donosili zakoni i odluke na temelju kojih bi se pristupilo provođenju odluke Ustavnog suda i primjeni te odluke u zakonskim rješenjima u parlamentu RS-a”, jasan je Pejanović.

Ono što je za očekivati, ako postoji ozbiljna namjera da se zaustavi djelovanje Dodika, koje je protivustavno i usmjereno protiv normalnog funkcioniranja države Bosne i Hercegovine, kažu sagovornici Al Jazeere, pozivanje je na političku odgovornost organizatora referenduma i pokretanje ozbiljnih mjera sankcioniranja takve vrste ponašanja. Lazović smatra da u sprečavanju daljeg produbljivanja krize glavnu riječ moraju voditi domaće pravosudne institucije, uz snažnu podršku međunarodne zajednice.

“Sigurno da će se morati određene sankcije uraditi. RS s ovom politikom pokazuje da je remetilački faktor odnosa u Bosni i Hercegovini i regionu. U tom kontekstu, međunarodna zajednica će morati povući određene poteze. Ona će se bazirati na domaće institucije, koje su zadužene za zaštitu ustavnog poretka. U tom kontekstu i razumijevam zahtjev za smjenom glavnog tužioca Bosne i Hercegovine [Gorana Salihovića], jer je ocijenjeno da je upravo ta sprega između Tužilaštva Bosne i Hercegovine vlasti RS-a bila evidentna u sprečavanju otkrivanju koruptivnih radnji”, kaže Lazović, koji ne isključuje mogućnost političke izolacije RS-a zbog ponašanja njenog rukovodstva.

“Očekujem da će se međunarodna zajednica bazirati da od domaćih institucija traži da se sankcioniraju oni koji su radili mimo odluka Ustavnog suda i koji su kršili zakon. Očekujem da će se i prema RS-u povući potezi koji mogu voditi možda izolaciji, ili, u najgorem slučaju, postavljanju pitanja da li je ovakav ustavni poredak kočnica napretku Bosne i Hercegovine, odnosno njenim evropskim integracijama.”

Ponašanje entitetskog rukovodstva je zabrinjavajuće, ponajviše zbog činjenice da se na odluku o provođenju referenduma došlo uprkos mnogobrojnim političkim pritiscima međunarodnih institucija koje djeluju u Bosni i Hercegovini. Ali, ti pritisci su bili, kaže Pejanović, “u znatnoj mjeri verbalni, neodređeni i mlaki i nisu doveli do stvarnih efekata, nije došlo do racionalnog odnosa prema odgovornosti, prema vladavini prava, odnosno do provedbe odluke Ustavnog suda, a time i Ustava Bosne i Hercegovine i Dejtonskog mirovnog sporazuma”.

Po njegovom mišljenju, pritisci se treba pojačati i biti koordinirani, jer je to jedini način da se spriječi “opasna” politika Dodika. Kada kaže “pritisci” misli, između ostalog, i na konkretne mjere sankcija prema ciljano odabranim ljudima i institucijama u RS-u.

‘Karadžićeva ratnozločinačka logika’

“Očekivati je, takođe, da odabrane mjere pritiska, koje će značiti i određene sankcije, budu, prije svega, usmjerene na vodstvo RS-a, ili na dijelove rukovodstva, koji su najodgovorniji za neprovođenje odluke Ustavnog suda. To je, prije svih, Dodik, zatim Kolegij Narodne skupštine RS-a i parlamentarne stranke u RS-u. Svi ovi pritisci i sankcije treba da spriječe ugrožavanje mira, treba da spriječe ugrožavanje Ustava Bosne i Hercegovine i ugrožavanje međunacionalnih odnosa i započetog procesa integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju”, zaključuje Pejanović.

Univerzitetski profesor iz Sarajeva Enver Kazaz kaže da je održavanje referenduma u RS-u pokazalo dvije važne stvari i u njegovoj interpretaciji političkih zbivanja, a obje su izrazito negativne za politiku koju vodi Dodik. Organiziranjem referenduma, Dodik je “uspio provesti vraćanje [Radovan, bivši predsjednik RS-a i optuženi za genocid i ratne zločine] Karadžićeve ratnozločinačke logike, kao legitimne, u društveno polje”, ali činjenica je da je odziv bio ispod svih očekivanja koje je rukovodstvo entiteta imalo.

“Dakle, ono što je važno imati u vidu kada je u pitanju referendum u RS-u je da je 55 posto građana entiteta izašlo na referendum, a to znači da 45 posto građana ne podržava Dodikovu radikalnu politiku. Ako ima imalo pameti u bošnjačkim političkim partijama, prije svega u Stranci demokratske akcije, a ja ne vjerujem da je ima, barem ne kod lidera partije Bakira Izetbegovića, tih 45 posto građana RS-a mogli bi biti osnov za izgradnju multietničke politike u Bosni i Hercegovini. To bi bio put za izlazak iz ustavne krize u kojoj se nalazi zemlja. To je najvažnija poruka referenduma. Sve ostalo je naguravanje između dvojice lidera, od kojih je jedan tobože patriota, a drugi tobože ili stvarni separatist”, kaže Kazaz.

Po njegovom mišljenju, Dodikova politika destabilizacije zemlje odraz je političkih odnosa svjetskih sila, čiji se interesi isprepliću preko teritorija Bosne i Hercegovine, a jedini efikasan način da se politika Dodika kazni može izazvati nesagledive posljedice na cijelu državu. Stoga je skeptičan da će ekonomske sankcije biti uvedene institucijama vlasti i drugim organima uprave u RS-u.

Nemoć međunarodne zajednice

“Ono što je vrlo jasno je da međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini vodi rat, i to preko leđa Bosne i Hercegovine. Na jednoj strani su zapadne zemlje, a na drugoj strani je Rusija. Bosna i Hercegovina je talac međunarodnog okršaja na njenom prostoru. Da bi se kaznio Dodik, najefikasniji način bile bi ekonomske sankcije RS-u, ali to bi izazvala lančanu reakciju, koja bi imala strašne posljedice na privredu [entiteta] Federacije Bosne i Hercegovine. [Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini]Valentin Inzko je najavio zamrzavanje imovine. Sve su to sankcije koje pokazuju nemoć zemalja članica PIC-a da zaštite dejtonski poredak Bosne i Hercegovine od Dodikove politike”, zaključuje Kazaz.

Kakve god bile namjere međunarodne zajednice prema političkom ponašanju Dodika, one moraju biti jasne i brzo provodljive. Ali, želi li se Bosna i Hercegovina izgraditi kao savremena i moderna država, ona mora svim snagama jačati izgradnju pravosudnog sistema, jer je to jedini istinski garant njene opstojnosti.

Lazović kaže da budućnost Bosne i Hercegovine leži u jačanju njenih pravosudnih institucija, a sva ostala rješenja su polovična i političke prirode, što znači da su kratkoročna i nedovoljna.

“Želim da vjerujem da Bosna i Hercegovina, i pored svih slabosti, posjeduje dovoljno snage, a ponajprije da su Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine u stanju zaštiti ustavni poredak. Ako to ne bude tako, Bosna i Hercegovina ulazi u stanje anarhije, u kojem niko neće poštovati pravosudni sistem i ponašat će se u skladu sa svojim političkim motivima. Ustavni sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine moraju pokazati da zakoni u Bosni i Hercegovini funkcioniraju i da svi oni koji krše ustavne odredbe moraju biti sankcionirani ukoliko se želi uspostaviti stabilnost, sigurnost i, prije svega, povjerenje, koje je kod građana poljuljano kad je u pitanju pravosudni sistem. Pravosudni sistem je najslabija karika i u tom smislu očekujem da se moraju početi primjenjivati zakoni i ustavne odredbe i da moraju biti sankcionirani svi oni koji krše ta pravila.”

 

(neznase.ba)

Komentari