Piše: Vedrana Rudan
Slušala sam ga čitavu noć i plakala…
Ne, ne mogu a da se s nostalgijom ne sjetim vremena u kome sam živjela i zemlje u kojoj sam živjela. U moje vrijeme sa mnom su bili mladi Arsen Dedić, Oliver Dragojević, Bora Čorba i Kemal Monteno.
U moje vrijeme Arsen Dedić nije bio “Srbin”, u moje vrijeme Bora Čorba nije bio “četnik”, u moje vrijeme Oliver Dragojević odlazio je u Beograd, u moje vrijeme Kemal Monteno bio je ubojica svih mojih ljubavnih jada.
Jugosnostalčičarka, to sam ja? Mislite o meni što vas volja. Oni koji se nisu rodili kad sam ja bila mlada ne znaju da smo živjeli bez mržnje i straha da ćemo idućeg dana ostati bez kruha, zdravlja i života. Moji vršnjaci su zaboravili Jugoslaviju, kad je to bilo, ali su umjetnici iz našeg vremena ono što nam baš nitko ne može ičupati iz srca.
Dvadeset i pet godina prošlo je od rata. Severina je danas hrvatski Arsen. Ceca je Srbima Čorba. Tko je Bosancima Kemal pojma nemam jer Bosanaca više nema. Kakve veze ima Kemal sa Jugoslavijom? Velike. Da nije rastao u zemlji u kojoj se umjetnicima pružala prilika da svoj raskošni talent vinu u svemir nitko danas u Hrvatskoj ne bi plakao uz “Nekako s proljeća.” Kemal Monteno bio je veliki jugoslavenski umjetnik. Dvadeset i pet godina Kemal i kompanija za mene su dečki iz nekih boljih, starih vremena.
Nisam zaboravila rat ni što su nama “oni” radili. Sjećam se živo i što su “oni” radili Sarajevu. Znam i Čorbu iz “novije faze”. Poznato mi je i što smo “mi” učinili Mostaru. Duboko poštujem stav velikog Olivera Dragojevića da više nikad ne kroči nogom u Beograd koji nije ono što je nekad bio.
Kemal, Kemal Monteno. Moja djeca će plakati ili plaču, ne viđam ih često, uz njegove balade, moj će unuk svojoj curi, ako preživi odvratno vrijeme u kome živi, promukli Kemalov glas pokloniti curi umjesto cvijeta.
Slušala sam ga čitavu noć i plakala. Ne nad sobom. Ne nad njim. Ne nad zemljom koje više nema jer je s pravom nema. Plakala sam od sreće što sam rasla uz umjetnika koji mi je ubijao depru i uvjerio me da život ima smisla samo ako u njemu ima ljubavi. Sve ostalo oko mene su krhke kulise koje će odnijeti vjetar.
Kemalove su se kulise raspale. Ostao je na pozornici sam. Smije se sa gitarom u ruci i gleda me. Pjeva samo za mene. Život ipak ima smisla.
(buka.com)
