Piše: Ernest Bučinski

Ovih dana premijerka RS Željka Cvijanović bila je u posjeti hercegovačkim gradovima i tom prilikom su je duhoviti Nevesinjci dočekali pjesmom Momčila Bajagića Bajage ”Pada Vlada”.

Baš u trenutku kada je premijerka sa svojim partijskim prijateljima šetkala ovim mjestašcetom, iz jedne kafane se čula pjesma ”Pada vlada”. Odmah je nastala frka. Policajci su, što bi rekli, napravili fajront u kafani usred bijela dana, racija je nastupila odmah i sad, te su se dali u legitimisanje veselih gostiju i redom im priprijetili podnošenjem prekršajnih prijava.

Ovim činom vlast je dokazala da se služi represivnim mjerama prema svakome ko da i malu naznaku da nije njihov pristalica, te da u Republici Srpskoj postoji plej lista nepoželjnih pjesama koju lično sastavlja vlast. Zaista je zastrašujuće da u 21. vijeku, u demokratskom društvu i državi koja teži da postane članica Evropske unije postoji politički sistem sa funkcionerima koji zabranjuju slobodnim ljudima da pjevaju pjesme po svom izboru, pa makar u tim pjesmama pominjali i vlast. Ali izgleda da je vlast u Republici Srpskoj jako nervozna i da joj nije do pjesme.

Zamislimo da su u pjesmi veseli Nevesinjci spomenuli nedodirljivog Milorada Dodika. Uslijedilo bi momentalno hapšenje, tu nema dileme. Ovako su dobro i prošli, samo su legitimisani, a dođe li i do prekršajnog postupka, neće ih koštati mnogo, možda pedesetak konvertibilnih markica. Moramo priznati da za tako kvalitetnu pjesmicu i nije veliki ceh – važno da ih policija nije tukla po glasnim žicama.

Zanimljivo je i to da je u žiži priče opet premijerka Cvijanović, koja u posljednje vrijeme vodi jako čudnu predizbornu kampanju, koja bi se mogla nazvati čak i antikampanjom. Zapošljava djecu po javnim preduzećima, napada vođe opozicije na jako primitivan i neženstven način, ponaša se onako čvrsto, muški, što bi se reklo-dodikovski, a evo sada je našla i da zamjera narodu što pjeva pjesme po svom štimungu. Šta bi bilo da su osuli jajima i paradajzom na premijerku i njenu pratnju, ne smijem ni da pomislim – zasigurno bi za takve napravili nekakve zatvore slične onim na Golom otoku.

Ali, eto, neka sad narod zna da se ne smije pjevati svašta, pogotovo pjesme koje se ne sviđaju SNSD-u. Uostalom, šta ima narod da pjeva kada ova partija ima svog glavnog solo singera Milorada Dodika. On je taj koji ne samo da treba za narod da živi, već i da zapjeva kad treba, i to onu poznatu koja je postala hit šatora i cerada Republike Srpske – ”Ne može mi niko ništa, jači sam i od sudbine, i od naroda, a bogami i od međunarodne zajednice”.

Koliko god se vladajuća partija osjećala moćno da može zapušiti usta i priprijetiti kaznom svakome ko ne misli da je SNSD bogomdan da vlada do kraja svijeta, osjeća se u svemu tome i jedna ogromna panika i strah od predstojećih izbora. Narod je počeo da pjeva, a to nije dobro za njih! Vlast RS zahvatila je fobija od svega, te se sada plaše čak i bezazlene pjesme, pjesme koja je, kako stvari stoje, za nju pogubnija od masovnih protesta. Nije ova vlast spremna na pjesmu naroda, jer ovaj narod je valjda i najopasniji kada od muke zapjeva.

 

(buka.com)

Komentari