Piše: Atif Kujundžić

Iskreno, ne znam o čemu se sve govorilo na TREĆEM VANREDNOM KONGRESU SDP BiH. Iskreno, ne znam da li bi to imalo ikakvoga značaja i da znam. Ali, nisam čuo ni odjek kritičkog promišljanja društvene stvarnosti koje bi Socijaldemokratska Partija Bosne i Hercegovine morala imati kao osnovni stav za budućnost. Da ne naklapam i da čitatelji ne nagađaju o čemu to sada drobim, želim reći kako sam očekivao da će se na TREĆEM VANREDNOM KONGRESU najviše govoriti o o februarsko-martovskim prosvjedima u toku kojih je Socijaldemokratska Partija Bosne i Hercegovine frknula s vlasti, a potom u još crnjoj varijanti katastrofalno izgubila na upravo minulim izborima. Čuo sam od Predsjednika Socijaldemokratske Partije Zlatka Lagumdžije da za stanje u SDP BiH nosi osjećaj krivnje, i to je sve!

Zato je umjesto Zlatka Lagumdžije na čelo stranke došao Nermin Nikšić /koji me potsjeća na najveće hohštaplere – pojavljuje se ukriznim situacijama i prolazi na čelo/, vidio sam s koliko su se međusobne ljubavi izgrlili Nikšić i Lagumdžija s očiglednom namjerom da sve ostane isto zauvijek i da jedan drugoga uzimaju na svoju brigu i odgovornost.

Drugi, predlagani kandidati nisu imali nikakve izglede ni u bunilu, jer je sve prethodno dogovoreno /kako bi se mogli borit protiv korupcije/, a čuvati svoj dio vlasti. Jadan ja, mislio sam kako će odgovoriti na pitanja kako i zašto su danima tukli toliki narod, zašto su izgorjele sve te automobilske gume i zgrade kantonalnih vlada i Predsjedništva Bosne i Hercegovine, stranačke zgrade u Mostaru, Arhiv u Sarajevu i čemu sva ta lakrdija koju smo gledali nekoliko mjeseci na ulicama, plenumima i forumima, zašto je zbrisana sa lica zemlje cjelokupna izvršna vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine i gradovima s bošnjačkom većinom. Ne čuh o tome ni riječi, kao da je sve bilo samo rezultat trenutne i nezadržive više sile kojoj su samo nazočili.

Jasmin imamović kojemu je izgorjela i Općinska kuća koju je narod zvao kupleraj, pretvorio se u hladnokrvnog i najmudrijeg savjetnika Socijaldemokratske Stranke Bosne i Hercegovine i sa distance dijeli rješenja i zadatke SDP BiH i TREĆEM VANREDNOM KONGRESU. Doista, je li moguće da niko nije kriv za sav taj rusvaj i visoke štete?! Nije moguće! Da smo ikakva DRŽAVA – sva bi ta bulumenta dosad bila u zatvoru i mi bismo znali šta misle o svojim uglavnom nečasnim ulogama i poslovima koji su zaustavili život.

Da je barem išta i ikoliko preduzeto za rekonstrukciju i oživljavanje Socijaldemokratske Partije Bosne i Hercegovine za naredni period, pa hajde de. Ništa. Ni zvaničnog izvještaja o svemu za javnost, ni zaključka, ni odluke, ni rezolucije – samo se izmijeniše Kurta i Murta – Lagumdžija i Nikšić. A za cijelu katastrofu građanskih prosvjeda u februaru, martu i aprilu – ne mogu vidjeti druge odgovorne osobe osim socijaldemokrata. Pri svemu tome, enormno se povećao broj bogatih i siromašnih, smanjio broj zaposlenih i povećao broj nezaposlenih, pao društveni standard. Da ne govorimo o učenicima, borcima, studentima – pa sve je to obećao urediti SDP BiH u svojoj državi po mjeri čovjeka!

Nikako ne mogu kriviti, niti smatrati odgovornim ikoga drugog, posebno ne nacionalne stranke koje nikad nisu obećavale državu po mjeri čovjeka uoči prethodnih izbora. Evo i danas, u najtežim uvjetima sjajno rade i surađuju, svojim radom obećavaju perspektivu Bosni i Hercegovini. Čak se nisu ni oglašavale u toku prosvjeda, jer ništa nisu obećavale i niko ih nije prozivao.

Kakva je to sada ŠUPAČKA SD PARTIJA koja ne bira svoje najbolje ljude i nema odgovor za najvišu odgovornost kao vodeća u BiH kako sebi tepa u svojim dokumentima? Koja posebnu pažnju posvećuje intresima bošnjačkoga naroda. /Valjda još nisu čuli da u jednoj zemlji, ustvari, ima onoliko građanskih prava koliko ih imaju manjinski narodi!/ Sada, poslije izbora kad više nemaju ni poslanike, doista su samo lakrdijaši koji su godinama zijali u sunce svoga Lagumdžije. Kao što izvrsno reča prof. dr. Nijaz Duraković sr: Eto Vam Lagumidžija, on će vas sahraniti! /parafrazirano/.

Nevjerojatno. Lakrdija koju izvode nema kraja, a ne tiče se nikoga osim njih samih dok narod skapava. To je njihov model socijaldemokracije koji će nas sve dokusuriti ako nas nacionalne stranke ne spasu.

* * *

Najbolji dokaz naprijed rečenom, jeste pozicija i uloga Slobodnih Nezavisnih Demokrata sa Velikm Bajom na čelu u Republici Srpskoj. Samo, Veliki Baja nije dopustio nikakve igre i promjene, mada mu oko glave kruže velike bankarske i druge afere. Teško da će mu uspjeti da ne završi kao Musolini obješen za jaja. Nije se znao izvući na rafiniran način kao Zlatko Lagumdžija, mada Lagumdžijino izvlačenje moramo gledati samo kao privremeno. Narodu se moraju položiti računi – lični i partijski. Veliki Baja dopustio prosvjede, podijelio je borce, zaprijetio javno studentima i penzionerima, drži sve konce u svojim rukama i istura svoju Barbiku gdje god mu zatreba, a Barbika u bijelim čizmama zaista je neodoljiva.

Činjenica da je opozicija manjeg entiteta pokazala volju za suradnju, jeste ona dobra i željena stvar koja bi mogla voditi pomirenju, popravljanju koječega, posebno učinjenih nepravdi! Pa ne živimo mi zajedno odjučer! Mi zajedno imamo stvarne izglede na dobrobit, pojedinačno nemamo nikakve, neovisno o krahu Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine. Taj čovjek koji vodi Srpsku Demokratsku stranku – Mladen Bosić – Pokazuje dovoljno pameti i pozitivne energije. Mi više ne moramo pobjeđivati jedni druge. Mi trebamo pobjeđivati zajedno u životu. Sasvim neovisno o međuentitetskoj liniji, moramo zajedno pobjeđivati sebe i Međunarodnu zajednicu, kako volimo zvati Europsku Uniju i gurati euroatlantske integracije.

Jeste, bili smo međusobni protivnici u minulom ratu, ali ne moramo biti u životu! Prijatelji smo prema cijelome svijetu. Stvar kvari neodgovornost SDP BiH i bezobrazluk SNSD, ali to je sada u nama i do nas. Hoćemo li pustiti? Sada vidimo i da je njihovo kratkoga daha, oni su totalni anahronizam. Bili i prošli. Petrifikati. Relikti. Dinosaurusi. Mučenici zaneseni prethodnom pozicijom koji nastoje ostati na nivou koji su dosegli – zauvijek, što je uvijek i kod svakoga bilo samo šuplje govno i budalaštinja.

Pa, Predsjednika Vlade, predsjednika Bosne i Hercegovine, premijere entiteta biramo sami radi svoje dobrobiti, a ne radi njihove plaće, od koje nam se plače – ma kolika da jest. Valja priznati, opoziciono i na sve druge načine, Srbi su najodlučniji. Sa srećom. Dobili smo sugovornike za dobre teme. Hrvati su otvoreni, ali taktični. Svaki dijalog podrazumijeva barem minimum tolerancije i međusobnog uvažavanja. Zahtjevajmo odgovornost i primjenimo građanski neposluh.

A TREĆI VANREDNI KONGRES SOCIJALDEMOKRATSKE PARTIJE BOSNE I HERCEGOVINE, NAJGORE JE ISKORISTILA SDP BiH

Komentari