Međunarodni sud pravde u Haagu odbio je da razmatra reviziju presude po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid.

Očekivano, uslijedile su brojne reakcije: slavljenička u RS-u, odmjerena iz Srbije, šutnja HDZ-a i Čovića i politički rat kod Bošnjaka, odnosno napadi na bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića.

Donosimo nekoliko teza, dilema, lažnih dilema, te pitanja i odgovora.

REVIZIJA ODBAČENA ZBOG (NE)LEGITIMNOSTI AGENTA SAKIBA SOFTIĆA

U javnosti se stvorio dojam da je tužba odbačena zbog nelegitimnosti bh. agenta Sakiba Softića. Ta teza podgrijava se dodatnim spinovanjem bošnjačke opozicije i Fahudina Radončića. Srpski političari uz takvog Radončića nemaju potrebu da rade bilo šta.

Da vidimo šta je napisano iz Međunarodnog suda pravde o razlozima zbog kojih se neće razmatrati revizija:

“Sud je propisno razmotrio mišljenja članova Predsjedništva, koja su iznijeli u svojim pismima. Sud smatra da sadržaj ovih pisama pokazuje kako nikakvu odluku nisu donijela nadležna tijela, u ime Bosne i Hercegovine kao države, glede zahtjeva za reviziju Presude od 26. februara 2007. godine u slučaju primjene Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida (BiH vs. Srbija). Stoga, ne može se ništa poduzeti glede dokumenta pod nazivom „Aplikacija za reviziju Presude od 26. februara 2007. godine u slučaju primjene Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida (BiH vs. Srbija)”.

Dakle, Sud nije odbio da razmatra zahtjev zbog Softićeve nelegitimnosti, nego zbog toga što Predsjedništvo BiH nije donijelo odluku da se pokrene revizija. Drugim riječima, i da je Softićeva legitimnost neupitna, Sud bi odbio da razmatra reviziju.

SOFTIĆ OBAVIJEŠTEN DA NE MOŽE BITI AGENT, INFORMACIJA SE KRILA

O Softićevoj nelegitimnosti počelo se pričati tek nakon saopćenja predsjednika MSP-a u kojem je navedeno da ga je u maju Registrar suda obavijestio da mora tražiti novu saglasnost nadležnog državnog organa, odnosno Predsjedništva. To je mišljenje Registara, a ne odluka Suda. Agenta bira i daje mu legitimitet Država, a Sud ga uvažava ili ne uvažava u skladu sa Statutom. Softić je od Države dobio legitimitet 2002. i nikad mu drugom odlukom nije ukinut, niti je Sud to uopće razmatrao.

Nakon toga slijedi dodatni napad na Izetbegovića kako je tobože krio ovu informaciju od javnosti. Zamjera mu se što još u maju nije obavijestio javnost – uključujući Facebook komentatore, frizerke, u sve upućene novinare, analitičare općeg smjera i ine – da je Registrar poslao pismo Softiću. O pismu je obaviješten tim koji je pripremao reviziju i međunarodni eksperti su procijenili da ta odluka nije zasnovana na Statutu suda, te da je se pravnim argumentima može osporiti.

– Iskreno smo vjerovali da registrarov uslov nije utemeljen u Statutu, pravilima i ranijoj praksi MSP-a. Sakib Softić, koji je na tu poziciju imenovan odlukom Predsjedništva BiH 4. oktobra 2002. godine. Četvrtog novembra 2002. godine, kada je počelo iznošenje usmenih podneski zbog zahtjeva za reviziju iz Srbije, Sud je, bez oklijevanja, tretirao Softića kao agenta BiH. Softić je predstavljao BiH tokom procesa revizije i nisu postojale indicije da bi, ukoliko gospodin Softić dostavi aplikaciju za reviziju u spornom slučaju, njegovo imenovanje zahtijevalo novu odluku Predsjedništva BiH. Drugim riječima, Sud je prihvatio odluku Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine i u slučaju revizije koja je pokrenuta iz Srbije, a Srbija to nije dovodila u pitanje. Iz perspektive Ustava BiH i procedura Predsjedništva BiH, uloga gospodina Softića u tim procedurama revizije je bila savršeno legitimna. Gledajući iz iste te perspektive, ne postoji razlog da gospodin Softić ne bude legitiman agent i u situaciji u kojoj BiH traži reviziju. Na to smo podsjetili registrara ICJ-a tokom diskusije 23. februara 2017. godine, te u daljoj komunikaciji sa Sudom. Snaga ovog argumenta bi mogla biti razlog zbog kojeg predsjednik ICJ-a nije eksplicitno naglasio pitanje imenovanja u svojoj izjavi od 9. marta, pojašnjenje Davida Scheffera, ekspert za međunarodno pravo i autor zahtjeva BiH za reviziju.

Samo u BiH je moguće da se od ovog uglednog eksperta u međunarodno pravo “bolje razumiju” nastavnik likovnog, općinski činovnik iz Konjica i silni “analitičari”.

ŠTA JE TREBAO URADITI IZETBEGOVIĆ

Sva pamet ovdašnjih analitičara i stručnjaka opće prakse obično stane u jednu rečenicu: Sve to oni rade zbog izbora. Evo, da je recimo Bakir Izetbegović želio da se revizijom presude bavi zbog izbora, mogao je odmah u maju 2016. obavijestiti javnost da je Softić dobio pismo od Suda. Imao bi sljedeću situaciju: Ja želim reviziju, treba nova odluka za Softića, ali Čović i Ivanić to ne daju. Čović i Ivanić to zaista ne bi dali i Izetbegović bi se izvukao iz cijele priče bez političkih gubitaka. Prebacio bi odgovornost na Čovića i Ivanića, i već tada u maju 2016. godine bilo bi jasno da od revizije nema i ne može biti ništa. No, tada bi vjerovatno bio optužen da na reviziji skuplja političke poene – zbog izbora.

Umjesto toga, Izetbegović i pravni tim pokušali su iskoristiti i najmanju mogućnost da do revizije zaista dođe. Pogledati još jednom pravne argumente Davida Schaffera.

ZAŠTO SE NIJE LOBIRALO KOD ČOVIĆA

U moru reakcija spominje i ovakva: “Trebalo je lobirati kod Čovića da on podrži reviziju i Softića. Silajdžić i Belkić su to znali, znao bi i Radončić”.

U prevodu, Izetbegović je trebao trgovati sa hrvatskim članom predsjedništva BiH Draganom Čovićem, pa mu za podršku reviziji dati novi izborni zakon, ponuditi Mostar ili dati treći entitet.

A zašto bi to radio? Je li se to Dragana Čovića i Hrvata u BiH ne tiče revizija presude? Je li to oni nisu bili žrtve u agresiji na BiH? Zar se treba lobirati i trgovati s takvim stvarima? Da li bi se bilo ko od bošnjačkih političara usudio uraditi tako nešto?

IZETBEGOVIĆ JE LAGAO BOŠNJAKE

Teza koju poput papagaja ponavlja predsjednik SBB BiH Fahrudin Radončić, što lično, što preko svog Avaza je da je Izetbegović lagao Bošnjake. O čemu? Da je Softiću osporen legitimitet?

Softićev legitimitet osporavali su mjesecima i godinama srpski političari, tu nema ništa novo. Da li je Izetbegović trebao javno objaviti da je i Registar suda to uradio? O takvom scenariju smo već pisali u prethodnom dijelu teksta.
Postavlja se pitanje zašto Izetbegović nije obavijestio javnost o stavu Registrara, ali niko ne pita Ivanića zašto on nije obavjestio javnost da je 13. jula 2016. godine poslao pismo Sudu. Zanimljivo, zar ne?

ZAŠTO SE NE OBJAVI KAKVI SU NAM DOKAZI

Zašto se ne objavi kakve dokaze imamo? Ovo se ponavljalo kao mantra proteklih mjeseci. Uzalud su stručnjaci poput Vasvije Vidović objašnjavali da ne postoji “samo jedan dokaz”, nego da je to kompleksan niz činjenica koje se trebaju staviti u kontekst. Uzalud, jer se kroz medije i dalje vršio pritisak: Dajte nam da vidimo dokaze.

Zar stvarno iko pametan misli da se ovakvi postupci trebaju voditi transparentno, svakodnevno obavještavati javnost kad se počelo raditi na reviziji, šta se uradilo, kakvi su novi dokazi, koji dokumenti će se koristiti?

ZAŠTO ZAHTJEV NIJE UPUĆEN RANIJE, ZAŠTO SE ČEKALO

Još jedna od stalnih teza koja se provlačila u javnosti je: Zašto ranije nismo predali zahtjev, zašto se čekalo posljednjih deset dana pred istek roka? Je li neko primijetio da je jedno od ključnih suđenja pred Haškim tribunalom, ono Ratku Mladiću, završeno nedavno? Toliko o tome.

IZETBEGOVIĆ KRIV ZA SVE

Iako je dobio gotovo plebiscitarnu podršku da se krene u reviziju presude, Bakir Izetbegović je nakon što je ona odbijena preko noći postao krivac za sve. Opozicija, a pogotovo Radončić, traže ostavku i poput hijena nastoje se dočepati pokojeg političkog poena. Onih političkih poena koje je Izetbegović hladno mogao pokupiti u maju prošle godine po scenariju kakvog smo već opisali.

ŠTA BISTE VI URADILI

Ključno pitanje svim kritičarima, od kojih neki zakrvavljenih pogleda jurišaju na Izetbegovića kao da se revizija tiče samo njega a ne svih nas, glasi: A šta biste vi uradili na njegovom mjestu? Na to pitanje niko ne nudi odgovor. Nude se floskule o predanom višegodišnjem radu na reviziji i slične stvari, koje padaju u vodu čim se prvi put postavi pitanje: Kako? Uostalom, ko ih je to sprječavao da o reviziji pričaju i u proteklih deset godina i da daju svoj doprinos?

IMA LI KRIVICE IVANIĆA I ČOVIĆA

Zanimljivo je da se sva bulumenta bošnjačkih političara usmjerila na Bakira Izetbegovića, a da niko ne spominje eventualnu odgovornost Mladena Ivanića i(li) Dragana Čovića.

Pri tome, Mladen Ivanić je otvoreno i transparentno radio protiv interesa vlastite države i svojim pismima MSP-u jasno stavio do znanja da ne podržava reviziju. Čović je uradio isto, pri tome hinjeći nekakvu “neutralnost”, a ustvari je bio Ivanićev saigrač. Takav stav dvojice članova Predsjedništva BiH bio je presudan za odluku Suda – revizija je odbačena jer Predsjedništvo nije donijelo odluku (niti bi je donijelo i da se ta tačka našla na dnevnom redu).

Nakon svega, zahvaljujući spinovanju Fahrudina Radončića, koji bi preko reda u Predsjedništvo BiH, Ivanića i Ćovića u javnosti niko ne spominje. Ispostavit će se da Čovića ne zanimaju hrvatske žrtve u BiH, nego da je, kako je sam potvrdio, odbio podržati reviziju jer se plaši da bi nakon toga BiH mogla tužiti i Hrvatsku. Uprkos tome, dvojica članova Predsjedništva BiH koji su radili direktno za susjedne države, a protiv inetresa svoje, nisu “interesantni” ni bošnjačkim političarima, ni analitičarima, ni medijima. Oni jurišaju isključivo na Izetbegovića.

IVANIĆ

Mladen Ivanić je neposredno nakon objave odluke da revizija neće biti prihvaćena kazao da to smatra svojom ličnom pobjedom. U čemu je to pobijedio Ivanić? Spriječio je žrtve da uopće dođu u situaciju da traže pravdu i istinu, univerzalne vrijednosti.

Uspio je Ivanić u još jednoj stvari: svojim djelovanjem je presudu iz 2007. godine učinio pravosnažnom. U toj presudi, podsjetimo, Vojska i MUP RS-a su proglašeni odgovornim za genocid, a Srbija krivom jer nije spriječila genocid.

Logika bi upućivala da su upravo RS i Srbija imale više interesa da insistiraju na reviziji, kako bi pokušale skinuti krivicu za genocid sa sebe. Umjesto toga, s njihove strane je ovakvim postupcima stiglo priznanje. Kakve će biti posljedice to još niko ne zna. U današnjem vremenu i trenutnoj konstalaciji odnosa u svijetu, vjerovatno nikakve. Za deset, 15 ili 20 godina – vidjećemo.

BiH SE OSRAMOTILA

Još jedna teza kojom se spinuje je da se BiH osramotila i narušila svoj ugled u svijetu. To govore isti oni koji će reći da BiH, ustvari, i nema nikakvog ugleda u svijetu. Pa u čemu je onda problem? Kako ćemo izgubiti ono što nemamo.

BiH se nije osramotila. Više bi sramote trebalo biti kod Ivanića, naprimjer, ili u Međunarodnom sudu pravde zbog sprečavanja da uopće dođe do revizije.

RADONČIĆ

Fahrudin Radončić nakon objave odluke da se revizija odbija ponaša se upravo onako kako se očekivalo i kako se dalo naslutiti i prije te odluke. Podržao je reviziju i Izetbegovića jer se plašio reakcije bošnjačkog naroda, a jedva čekao da sve propadne, kako bi se (opet) mogao okomiti na Izetebgovića.

Ni njegov zahtjev za ostavkom dakako nije slučajan. U slučaju da Izetbegović napusti Predsjedništvo BiH Radončić računa na to da je bio drugi po broju glasova i da – kako bi rekao Nazif Gljiva – on “ulijeće”. Bio bi to mehlem na njegovoj duši nakon što je dva puta na izborima poražen od Izetbegovića.

NIKŠIĆ

Dao punu podršku Izetbegoviću, a onda dan nakon objave odluke počeo tražiti odgovornost za neuspjeh. Licemjerno. Istovremeno, ugledni član njegove parije Denis Bećirović, ostao konzistentan.

SULJAGIĆ

Na njega ne vrijedi potrošiti ni riječ.

ANALITIČARI

Jeste li primijetili da je Slavo Kukić zabrinut za bošnjačke žrtve i za to ko politički predstavlja Bošnjake? Jeste li primijetili da je Enver Kazaz postao stručnjak, uz sve ostalo, i za međunarodno pravo? Jeste li iznenađeni? Nemojte biti. Sve je tako očekivano. I za pametne očigledno.

 

(Bportal.ba)