Piše: Atif Kujundžić

Što se mene tiče, niti bih otpočeo niti vodio neku bitku ili neki rat. Ne umijem ni misliti o tome, ni odbraniti se ako hajvani nasrnu na mene. Mada, događalo se u dječačkom dobu da se čarke pretvore u okršaje. Tada, kako sam bio snažan i volio borilačke vještine znalo se ispostaviti, ako me bez veze zakače, da im pokažem kako Musa dere jarca. Majmuni su poslije znali pričati: na Pravdi Boga ili od Boga Pravda.

A sve je proizašlo samo iz onoga: niko ne da na se. Čak ni prase.

Jutros portal TuzlaL!VE javlja da je na Zlatištu ponad Sarajeva osvanuo:

SPOMEN-KRST KAO ZNAK SJEĆANJA NA VIŠE OD 6.500 UBIJENIH SARAJEVSKIH SRBA TOKOM MINULOGA RATA.

Predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske, Dukić /ne znam mu ime/ reče:

Podigli smo spomen-krst da ga gleda Bog i da ga gledaju ljudi i čuvaju Srbi. Niko nema pravo da zaboravi sjećanje /a niko im i ne brani da pamte koliko znam/ na 6.500 Srba stradalih u Sarajevu, ili da poriče da je u tom gradu bilo 126 logora u kojima 5.000 stradalnika nikad nije dočekalo slobodu.

Sada, kako se probude i progledaju, Sarajlije mogu pogledati na Zlatište i reći: Pomaže VAM Bog, Dobro VAM jutro ili: Lahka VAM ZEMLJA BOSANSKA. Jer, taj Dukić je zaboravio da kaže puno stvari. Njegove brojke su proizvoljnosti i aproksimacije, ali pobijene Sarajlije i sarajevska djeca nisu. Ubijena su na licu mjesta. Kao ni činjenica da su Sarajevo triipol godine Srbi uz pomoć suradnika držali opsjednuto i nisu propustili da ubiju, sruše, zapale i razvale sve što je bilo u dometu njihovoga naoružanja.

A bilo je sve.

Dakle, objektivno:

SPOMEN-KRST NA ZLATIŠTU PODIGNUT JE KAO SPOMENIK TROIPOGODIŠNJOJ OPSADI i NEUSPJELOM TROIPOGODIŠNJEM UBIJANJU SARAJEVA, SARAJLIJA I SARAJEVSKE DJECE.

/Pitanje je sad: otkud Sarajlijama pravo da se brane?/

Šta misli taj Dukić i da li uopće o nečemu misli? Srbi su pošli u rat, objavili su to na sva zvona i mislili su postići što žele, a da pri tome niko od njih ne bude ni ogreban.

ČISTO LUĐAČKA PREDSTAVA O RATU I SVOJOJ ULOZI U NJEMU.

* * *

POKOJ MRTVIMA MA KO DA SU I MIR ŽIVIMA KO GOD I GDJE GOD DA JESU.

/Ali, s Dukićevom pameću, teško svima nama./

 

(digitalne-knjige.com)

Komentari