Jao kuku meni, Mile sina ženi, a posla mu ne nađe!

Piše: Ernest Bučinski

U Bosni, to jest Republici Srpskoj, zaista nema života. Sve je otišlo u tri lijepe materine, a da je to tako dokazuje činjenica da čak ni svemoćni Mile Dodik vlastitome sinu ne može da skonta posao.

Da tragedija bude veća, sin mu se oženio, a momak je još uvijek na birou, besposlen i u problemu silnom. Briga za egzistenciju je premašila sve limite, jer uzalud je pozavršavao silne fakultete po Serbiji i Jevropi, kad posla naprosto nema. Nije mu pomogao ni kredit od 3 miliona maraka, jer udarila je suša, pa mu se, valjda, cijeli voćnjak u pepeo pretvorio. Mada su prilike veće da on od tih 3 miliona maraka nije ni feninga vidio. Sve u svemu, kada ti otac neskromno živi, ne možeš se nadati od njega ničemu dobroga, pa koliko god moćan bio.

Na svadbi Miloradovog sina, svirali su i pjevali Ceca i Miroslav Ilić. Iz čiste suosjećajnosti i naravno za dž, pošto su oni inače humanitarni radnici i vole mladima da priteknu u pomoć kada im je najteže. To se vidjelo i u zadnjem šou na Pink televiziji, kada su svesrdno pomagali mladim pjevačima da pokažu svoj kvalitet i što lakše i bezbjednije dođu do karijere. Možda pomognu i Miloradovom sinu da nađe posao na estradi, nikada se ne zna. Mogao bi sin Miloradov od muke da zapjeva: “Ej, otkad sam se rodio…”, ili “Pogledaj dom svoj, anđele!”. Sigurno bi se neko sažalio, te mu cenera o harmoniku okačio ili na čelo zalijepio.

Bilo kako bilo, život za sina Miloradovog tek treba da počne, a svo zlo vladavine svoga oca ima da osjeti tek kada se od pupčane vrpce svoga moćnoga oca otcijepi. Valja i njemu, kao i mnogim fakultetski obrazovanim mladićima u RS, ići od kafane do kafane, moliti da ga u konobare prime. A ljetno je doba, mogao bi sin Miloradov u perače automobila da se dene. Napolju plus četrdeset, a on sapira malo automobil, malo sebe. Nije taj posao toliko ni težak, mogao bi se on na njega privići. Zašto mora uvijek važiti ‘kakav otac takav sin’, ili ‘ne pada iver daleko od klade’.
Od čega će unučići da žive, to ni sveti Valentin Incko ne znade. Dakle, prvom čovjeku Srpske ne preostaje ništa drugo no da sinovljevoj novopečenoj porodici spremi kofere, te da ih pošalje negdje daleko, što se ono veli, trbuhom za kruhom.

Jer ko može bolje da zna u kakvom smo čabru od Mile Dodika, kada je on sam poradio na tome da se u ovom čabru kuhamo.

Sada napokon znamo da nam ovdje budućnosti nema, sve dok je Mile i Milino na vlasti, jer ako se desi da njegova djeca pobjegnu glavom bez obzira od njega i njegove vladavine, šta ima da traže djeca običnih građana RS, koje nema pas za šta da ujede.

Ako je dotle došlo da ovdašnja oligarhija ne može da uposli sina prvoga čovjeka Srpske, a to preko medija i sam predsjednik potvrdi, zar nije vrijeme da se vlast mijenja? Zar nije slika i prilika da nam je dogorilo do nokata? Zar treba da i dalje kuliramo praveći se da se ništa ne dešava?
Ako predsjednik neke oblasti, pa čak to i entitet bio, prizna da ni njemu ne cvjetaju ruže i da ima problema sa egzistencijom porodice (makar to i bila samo medijska patka i preseravanje), to ne može da bude ništa drugo do indikator loše vlasti.

U RS je postala svakodnevnica da ljudi imaju negativne komentare na životne uslove i vlast koja se ne brine da išta popravi, te da svi jadikujemo na loš standard. A, evo, ovih dana je čak i Mile Dodik proznao da mu nije sve potaman.

Pa, predsjedniče Mile, hajde ti onda umjesto referenduma koji ti služi za politikanstvo i papazjaniju i koji se neće desiti nikad, raspiši nove izbore!  Pa da vidimo da li će narod i dalje birati tebe i tvoje pajdaše i pajdašice, i da li ćeš uspjeti i u narednom periodu svoju partiju održati na vlasti.

Po stanju u kojem se nalazimo, slabo da bi se održao i sekunde. A kada te smijenimo i dođu neki mlađi, ljepši i pametniji ljudi na vlast, možda ćeš se i ti početi radovati vjenčanju svoga sina i budućnosti svojih unuka, koji, sa takvim djedom na vlasti, slabo da će ikakvog napretka imati.

 

(buka.ba)

Komentari