Piše: Admir Lisica

Konj u srednjem vijeku predstavlja veoma važnu funkciju u svakodnevnom životu ljudi. Njegov značaj bio je ogroman u obavljanju i rješavanju različitih zadataka koji su se nalazili pred stanovnicima koji  obitavaju  u ovom periodu. Osim svakodnevnih aktivnosti u kojima je prisustvo ove vrijedne životinje bilo potrebno, njen značaj ogleda se i u kurirskom saobraćaju, za koji možemo reći da je u ekonomskom i privrednom životu srednjovjekovnog čovjeka naše domovine skoro pa bio nezamisliv. Upravo kurirski saobraćaj zauzima posebno mjesto u djelu „Konj u srednjovjekovnoj Bosni“ autora Esada Kurtovića.

Ozbiljna i zahtjevna služba

Kurirski saobraćaj, koji je bio veoma zahtjevan i nepredvidiv poziv. Za ovaj posao  je bio zadužen kurir čija se zaduženja temelje na prenošenju raznih informacija za svoje vladare ili velmože. Vladari su posjedovali veći broj konja što je u velikoj mjeri olakšavalo kuririma dostavu.  Osim kurira postoje primjeri kada pisma prenose i razni trgovci, koji se zadese na određenom putu tokom obavljanja svojih redovnih poslova. Potrebno je istaći da je kurir kao i trgovac ili neka druga osoba koja bi bila zaduženja za prenošenje pisma, morala da bude veoma povjerljiva. Dostava pisma ili neke druge robe sa jednog područja na drugo, najviše je zavisila od godišnjeg doba, jer su vremenske prilike uticale na prohodnost robe, a loši vremenski uslovi bi otežavali posao konju i jahaču. U nekim predjelima kurirska služba bila je i profesionalna, a kuriri su bili privilegovani time da su državni službenici. Ovakav slučaj bilježimo na području Dubrovnika gdje je kurirski saobraćaj bio na jednom visokom nivou. Kretanje informacija sa jednog mjesta na drugo zavisilo je kao što smo već naveli od godišnjeg doba i razdaljine, što je predstavljalo probleme u protoku informacija. Kada bi određeno pismo putovalo duže  vrijeme, postojala je realna mogućnost da se informacije između dvije strane mimoiđu, pa to možemo okarakterisati kao jednu od mana ovakvog vida komunikacije. Sa područja Dubrovnika najbrže se dolazilo do Trebinja, Popova i Dračevice, a put do navedenih destinacija trajao je otprilike jedan dan jahanja. Najzahtjevniji put morao se preći do Livna i Jajca, put do ovih gradova trajao je i do šest dana, što je za kurira i njegovog konja  predstavljao pravi izazov koji nije bio nimalo jednostavan. Oni su tokom puta do ovih dalekih gradova imali i mnoge troškove, jer bi se  kurir  i konj morali opremiti zalihama hrane i ostalim stvarima koje su im bile neophodne za jedan ovakav podhvat. Naravno to je povećavalo i troškove dostave, pa se može zaključiti da je ovakva usluga bila jedna od privilegija povlaštenog društva. Tokom vršenja svoje službe, veoma važne po interes država, kuriri bi se na daljim relacijama često napadali. Osim pošte kuriri često nose novac i ostale vrijedne materijalne stvari, koje su bile interesantne za pljačkaše. Važno je istaknuti da pljačkaši zanemaruju pisma i njihov sadržaj, te samo napadaju one kurire od kojih bi  mogli zadobiti neku eventualnu materijalnu korist. Pljačke su bile dosta učestale, pa je vlast svim silama željela da to zaustavi. Podizane su razne optužnice protiv pljačkaša za koje bi se saznalo da su kuriru nanijeli određenu štetu. Zanimljivo je to da su ubistva tokom pljačkaških pohoda na kurira bila veoma rijetka, skoro da se nisu ni dešavala, osim slučaja kada je kurir Juraš ubijen na teritoriji Trebinja. Jurašu je ukraden jedan dukat, kojeg je prenosio iz Prištine od izvjesnog Milata prema Dubrovniku. Razlog ovakve prakse bio je u tome, jer su pljačkaši znali da ako ubiju određenu osobu koja sa sobom nosi određeni vrijedan tovar, više je neće moći opljačkati, pa su tako neke osobe iz kurirske službe pljačkane i više puta. Osim toga što su pljačkani, kuriri su trpjeli i razne vrste tortura tokom vršenja svojih kurirskih poslova, mnogi od njih bili su pretučeni, neki su ranjavani sa teškim posljedicama, a bilo je i dosta onih koji bi nakon što bi bili opljačkani, nakon toga odvođeni u robstvo. Kuriri su bili meta napada i zbog toga jer su kao državni  službenici spadali u red onih osoba, za koje možemo reći da su imali veoma dobra i redovna primanja. Sve ove činjenice nam kazuju kako ovaj poziv nimalo nije bio lagan, već naprotiv, biti u kurirskoj službi nosilo je sa sobom ogromne odgovornosti. Kurir je morao biti stručan i povjerljiv, pa tako u službu nije mogao biti primljen svako, već samo određene i pouzdane osobe. Također, osim kurira koji je morao da bude veoma spreman i dostojan ovog poziva, ni konji nisu smjeli biti slabašni, već zdravi i jaki uvijek spremni za izvršenje visokih zadataka koji se pred njih stave. Konji su morali biti spremni za prelazak sa jednog područja u drugo,  pa je njihov odmor bio od velike važnosti.

Kuriri su bili uticajni i pošteni ljudi

Za razliku od teških tovara koji su konji najčešće prevozili, u kurirskom saobraćaju to nije bio slučaj. Na ovaj način nisu slali ogromni tereti, te je konj tokom ovakve vrste službe bio znatno manje opterećen,  a vrijedne stvari za koje se navodi da su bile mete pljačkaških napada većinom su bile  u novcu ili nekoj vrsti plemenitih metala manje težine. Kuriri su kao uticajni ljudi spadali među svjedoke raznih događaja, ali su također i uzimani kao jamci, zbog svojih sigurnih i redovnih primanja, o kojima smo tokom rada govorili. Njihov uticaj bio je vidljiv i u mnogim drugim pravnim procesicima, pa nam i to govorio važnosti poziva o kojem govorimo. U kurirsku službu nije mogao stupiti svako, već samo oni koji bi se okarakterisali kao veoma pouzdani i povjerljivi. Za one neprovjerene i koji nisu na neki način već bili dokazani u društvu mjesta u ovoj službi nije bilo. Treba također napraviti razliku u tome da je u nekim predjelima kurirska djelatnost bila u sklopu državne organizacije, te da su njeni pripadnici za svoju službu bili veoma dobro plaćeni,  što je bio slučaj sa kuririma sa područja Dubrovnika. Njihov poziv im je omogućavao i dodatne pogodnosti u društvu, pa su često bili pozivani kao razni svjedoci, ili povjerenici. Kurirski poziv nimalo nije bio lagan, što zaključujemo po dužini puta i svih prepreka sa kojim bi se kurir i njegov konj susretali tokom svoje službe. Što je put bio duži to je napor za kurira i njegovog konja bio veći, a to je za naručioce ovakve usluge značilo da mora izdvojiti veći novac za ovu  vrstu usluge. Kuriri su većinom nosili važne vjesti, sa jednog do drugog mjesta, a njihova efikasnost može se dovesti u pitanje, zbog toga što su nekada znali kasniti sa informacijama, naravno u većini slučajeva iz objektivnih razloga. Posao kurira bio je dosta sličan i sa današnjim poštanskim prometom, možemo naći poveznice sa srednjovjekovnim načinom dostave, naravno uz drugačije vrste prevoza i sa nešto sigurnijim protokom robe.

 

(kameni-spavac.com)

Komentari