Piše: Josip Vričko

Prošlog tjedna, sumnja se na utorak, pouzdanici Milorada Dodika su na – do tada! – tajnoj lokaciji na djelu uhvatili dva Mladena – Bosića i Ivanića, te samo jednog Dragana – Čavića. Pred tom je trojkom, tvrdi ovaj izvor pod uvjetom da ostane anoniman, bio digitron. Zapravo, tri digitrona. Toliko su se zanijeli brojanjem da nisu ni primijetili da ih netko uhodi. Tek kad ih je eresovski vožd raskrinkao u novinama, shvatili su kako je, istina, lijepo računati, ali da i nije lijepo kad te uhvate na djelu. Pogotovo zna li se da su džaba računali. A da im za to nije kriv digitron.

Jer, samo nekoliko dana nakon što su ih Dodikovi tajni agenti uhvatili na djelu, Čavić je i dalje računao, računao… I, kad su se u boljem dijelu BiH ponadali kako će ugledati bijeli dim i kako se kroz njega probija do izlaznih vrata Željka Cvijanović, taj je endepeovac odaslao tužnu vijest: “Mi u ovom trenutku ne znamo imamo li 42 poslanika”. Nije kazao, mada se i to od njega očekivalo u ovom historijskom trenutku, kako za Srpsku, tako i šire, kada misle otkloniti tu veliku misteriju. Ni Bosić – valjda su im isti digitroni – ne zna koliko ima(ju) poslanika. Zapravo, koliko im još fali do 42. Nije malo onih koji kažu kako samo papci ne mogu izbrojiti do 42, ali ne treba prestrogo suditi.

Ubi propuh!

Eno, u koju kolonu svrstati Igora Radojičića. Dobro, znamo da je – što je već samo po sebi sumnjivo – Crnogorac. Ali, je li (još) i esenesdeovac?! To ne zna nijedan od gore spomenutih Mladena, a ne zna ni Čavić. I tu ne pomaže nikakav digitron. I što je najgore, ne zna to ni sam Radojičić. Kako trenutačno stoje stvari, jednom je nogom u stranci, a drugom izvan. Izašao je iz skupštinskog Kluba SNSD-a, ali nije iz stranke. Pa mu prijeti realna opasnost da mu ili zalupe vrata ili da sam sebe sretne usred tog nesporazuma sa samim sobom. A ne pomaže mu puno ni predsjednik. Kaže lako će se dogovoriti – i da ode, i da ostane. Samo da mu, poručuje Dodik, više ne stoji nasred vrata. Ubi (ga) propuh. Radojičića, da ne bude zabune, a ne Dodika.
Vratimo se, međutim, Bosiću; Nije mu, vidjeli smo, digitron od kakve koristi. (Možda bi kompas pomogao?!) Ipak, on makar zna tko će biti novi premijer – Mićo Mićić. Što je i logično. Jer, onaj tko je izgubio izbore od Bosića, nema što drugo raditi nego biti predsjednik Vlade. Nije to k'o u SNSD-u, oni, umjesto Radojičića, u Vladu instaliraju Cvijanovićku, a onda ožalošćeni Igor pusti bradu, pa mu Predsjednik, e ne bi li se obrijao, ponudi da bude gradonačelnik Banje Luke. On odbije – i eno sad ne zna je li pošao ili došao. Iz Stranke…

Zabij ga – više!

Eh, zato u RS-u sve više pričaju o Šekularcu. Osobito oni stariji koji ga se sjećaju, ali, sve više, i oni mlađi, jer su im preci pričali kako je Šeki nekad driblao. Uzme tako jednom loptu na centru i pređe sve ispred sebe. I golmana, naravno. I ne zabije gol.

A onda se opet vrati na centar. Pa, opet krene prema golu. Dribla li, dribla. Ne može to gledati jedan navijač, pa okrene glavu od terena. Ali, čuje publiku koja je u čudu. U neko doba, dok Šeki još igra svoju utakmicu, pita prvog do sebe: “Je li ga zabio”? “Ma, nije”, razočarano će ovaj! “Pa, šta radi”?! “Još ga zabija”, odgovori pitani nervozno.
Tako, evo, danas koga god pitate u RS-u jesu li Bosić&comp. sabrali 42 poslanika pa da se Cvijanovićka malo više posveti mužu, reći će vam: Ma još ih sabiraju. I koga god pitate je li Radojičić izašao iz SNSD-a, odgovorit će vam: Još izlazi. Doduše, i kad nekoga pitate je li (više) Dodik dobio onaj kredit od Rusa, kazat će vam: Još ga dobiva. Samo, ode ovih dana Drugar Mića kod baćuške Putina u Saint Petersburg. Znakovito?! Jašta je! Jer, nije da u RS-u nema papaka, nego nema – para.

 

(oslobodjenje.ba)

Komentari