Piše: Boris Bajić

Lazanski vreba sa najnižeg stepenika, vrijeđajući inteligenciju čestitog čovjeka samom svojom pojavom i cijelim svojim bićem.

Vojno-politički komentator, doživotni član žirija u izborima za mis, novopečeni poslanik SNS-a u Skupštini Republike Srbije i dežurni trbuhozborac aktuelnih vlasti sa ove i sa one strane Drine, Miroslav Lazanski, ugostio je u svojoj, hm, političkoj emisiji, predsjednicu Vlade Republike Srpske, gospođu Željku Cvijanović.

Tema emisije su bili najavljeni protesti i kontraprotesti u Banjoj Luci, dok se u jednom dobrom dijelu emisije govorilo  o penzijama i penzijskom sistemu Republike Srpske, odnosu prethodne i aktuelne vlasti prema penzionerima i upravljanju penzijskim fondom. Kako je reforma penzijskog sistema upravo ključno polje interesovanja autora ovog teksta, nisam mogao da ne obratim pažnju na monolog gospođe Cvijanović, mjestimično praćen doskočicama i komplimentima klovna preko puta nje.

Nakon ekspozea predsjednice Vlade, hvalospjeva na sopstveni račun i račun Vlade kojom predsjedava, Lazanski odlučuje da preuzme inicijativu i konstatuje kako on „u ovakvim diskusijama poštuje samo jezik matematike, znači jezik cifara“, pa licitirajući budžetska izdvajanja ove i prethodne vlasti, deklamuje kako su, između ostalog, u periodu 2001. – 2005. godine budžetski transferi Fondu PIO iznosili godišnje 79,2 miliona KM, a u periodu od 2005. do 2015. godine oko 170 miliona KM godišnje, sa čim se premijerka ponosno složila.

Nesvjestan sopstvene ignorancije, Lazanski ne razumije da su transferi iz budžeta u Fond PIO zadnja stvar koju treba da pomenete, ako već nastojite da promovišete nečiju politiku, odnosno rad neke Vlade. Taj pokazatelj bukvalno i doslovno govori o tome kako je stopa nezaposlenosti visoka, kako su plate male i, posljedično, doprinosi za penzije koje uplaćuju radnici, nedovoljni za isplatu istih, pa je neophodna intervencija Vlade kako bi penzije bile isplaćene. Ukoliko su ti transferi praćeni zaduženjima i kreditima, na koje se po prirodi stvari plaćaju kamate, utoliko ovakve pokazatelje treba što dublje zakopati i sakriti od očiju javnosti, ali toga ovaj šarlatan nije svjestan.

Nakon iznošenja mase neuporedivih pokazatelja i besmislenih brojki od strane Lazanskog i upornog insistiranja gospođe Cvijanović kako je ponosna na ono čega bi se pametan stidio, dolazimo do suštinskog razloga zbog kog sam odlučio da napišem ovaj tekst.

Od silne promaje zvuka, nastale usljed širenja i suzavanja usnih duplji i palacanja jezicima Lazanskog i Cvijanovićeve, jedan se biser naročito izdvaja i štrči, kao kruna ove besmislene emisije. Naime, za vrijeme jednog od mini reklamnih blokova vladajuće koalicije, a u režiji samog urednika i voditelja, narečeni Lazanski, prisjećajući se davnih vremena dok su gospod Bog i Milorad Dodik stvarali svijet, konstatuje kako je, između ostalog „…zahvaljujući reformama SNSD-a, za vrijeme desetogodišnje vladavine, životni vijek stanovništva povećan sa 68 na 72 godine“, sa čim se premijerka Cvijanović nedvosmisleno složila, konstatujući da je to postignuto „određenim mjerama“ i dalje se pozivajući na „neumoljive statističke podatke koji svjedoče o tome“.

Prosječan životni vijek stanovništva je, a na sreću građana Republike Srpske, jedna kategorija relativno neosjetljiva na aktuelnu politiku i tekuće reforme; naravno, sa izuzetkom diktatorskih režima u kojima vlast neposredno interveniše na život građana ili jednog dijela građanstva.

Da bismo dobili precizne podatke koji se odnose na trajanje životnog vijeka stanovništva potrebno je analizirati vitalnu statistiku, dok je detaljan popis stanovništva polazna tačka; ako sam u krivu, neka me demografi isprave. Kako nam je poznato, popis stanovništva Republike Srpske nikad nije urađen, odnosno rezultati popisa nikad nisu objavljeni, stoga je jasno da ovakvi podaci ne postoje. No, postoje određene procjene i projekcije kretanja životnog vijeka stanovništva, pri čemu je najaktuelnija ona iz јula 2009. godine, rađena za potrebne Strategije reforme penzijskog sistema Republike Srpske.

Prema tim projekcijama, životni vijek građana u periodu 2006. – 2016. povećan je sa 77 na 77,7 godina[1]. Dakle, na stranu to što je „neumoljiva statistika“ gospodina Lazanskog „promašila“ za 9, odnosno 5,7 godina očekivano trajanje životnog vijeka građana Republike Srpske, nego što je očekivani životni vijek stanovništva povećan za svega 0,7 godina, a ne za 4 godine, kako tvrdi Lazanski.

Poređenja radi, prosječan životni vijek u zemljama OECD u posljednjoj dekadi povećan je za oko 2,7 godina[2], a u Evropskoj Uniji za 2,5 godine[3], što je, složićete se, daleko manje od zamišljene 4 godine Miroslava Lazanskog, a opet, neuporedivo više od projekcija naših demografa koje iznose 0,7 godina.

Ovaj politički idiot, nastavio je da lupeta i u nastavku emisije, podražavajući najsirovije potrebe za samopromocijom i hvalisanjem gospođe Cvijanović i to do onih granica da je i njoj samoj bilo pomalo neprijatno u pojedinim momentima. Emisija je završena zaključkom da je u RS kud i kamo bolje no što je ikad prije bilo, te da je to jedini razlog organizovanja „mitinga“ od strane vladajuće koalicije, kako bi bili predstavljeni rezultati rada. Ostalo je nejasno zašto se ovi drugi bune i šta oni zapravo žele, s obzirom da nam je toliko dobro i da, na kraju krajeva, zahvaljujući vladavini SNSD-a živimo 4 godine duže.

Šta Lazanski uopšte radi na javnom servisu svih građana i to u emisiji sa predsjednicom Vlade Republike Srpske? Čemu on uopšte služi, šta predstavlja i koja je njegova uloga?

Poznato je da se radi o osobi koja ne drži mnogo do svojih stavova, ni približno koliko drži do sebe samog, odnosno do visokog mišljenja o sopstvenom liku i djelu. On nema neki izoštren i utaban pravac kretanja; prije bi se moglo reći da tetura po političkoj sceni, poput pijanog nosoroga, saplićući se o sopstvene riječi izrečene u nekoj drugoj prilici i u skladu sa nekom drugom potrebom i, kao takav, čini jedan zatvoren kružni sistem, sam sebi potreban i sam sebi dovoljan.

Saramago je jedno prilikom lijepo zapisao: „…nažalost, kad se naprijed ide naslijepo, po glibovitim terenima realpolitike, kad pragmatizam preuzme dirigentsku palicu i povede koncert, ne pridržavajući se mnogo onoga što je napisano u notnoj svesci, najizvjesnije je da će preovladati logika moralnog propadanja koja pokazuje da, na koncu konca, uvijek ima još nekoliko stepenika za spuštanje…“

Lazanski vreba sa najnižeg stepenika, vrijeđajući inteligenciju čestitog čovjeka samom svojom pojavom i cijelim svojim bićem.

 

(buka.ba)

Komentari