• Gospodine Manojloviću, i Vi ste ovih dana bili poplavljeni u Bijeljini. Jesu li ove poplave donijele i nešto dobro? Mnogi smatraju da su se ljudi u ovoj nesreći počeli zbližavati i uzajamno pomagati. Kako Vi komentarišete cijelu situaciju?
– Desilo se to što niko nije očekivao –  da nas nesreća ujedini. U miru smo se razjedinili, jer je to trebalo političarima, po onoj Bizmarkovoj „zavadi pa vladaj”. Ovdje je narod ponovo pobijedio politiku. Narod je šutnuo politiku, jer je shvatio ko ga je doveo do ovakve situacije prije poplava i kako se ponašao u vrijeme poplava. Predsjednica Vlade RS-a, kada je cijela Semberija do grla, preko grla potopljena, izjavljuje da se u tom momentu nisu stekli uslovi za vanrednu situaciju. To je bolest. Taj isti entitet u Sarajevu ne glasa da se uvede vanredno stanje u BiH. Ali, ponavljam, humanizam je poplavio poplavu, ljudi su jurili da svi svima pomognu, nije se gledalo koji je entitet, koje je čije ime… Vratio se Titov duh. To je najpozitivnije u ovoj najvećoj nesreći.

• Ali, za nekoliko mjeseci su izbori. Često se može čuti da će se ponovo rasplamsati nacionalističke strasti. Hoće li se ova majska solidarnost u poplavama zaboraviti?
– Oni su već zloupotrijebili ovu nesreću. Kada smo mi svi pod vodom, dvije stranke, SDS i Dodikovi razbojnici, svađaju se. Ne priznaju ovog, onaj ne priznaje onog, dok ljudi nemaju šta da jedu i gdje da spavaju. Šta će biti kad voda ode? Nama nesreća tek dolazi. Dolazi bijeda, sirotinja… Treba da se svi brinu, da zaborave stranačke odnose, da i oni postanu ljudi, a ne političari. Da kao i narod pokažu ljudsko u sebi. Također, još nešto pozitivno u ovoj nesreći je da se narod osvijestio i da će u oktobru to da pokaže.

Bilo je gusto    

• Imamo li zaista alternativu? Ovdje su svi i vlast i opozicija.
– Ja to u šali ozbiljno kažem: najbolje bi bilo da ovi odu, a da oni ne dođu. Ili, sjetio sam se, komandant austrougarske vojske piše caru pismo kako umiriti Bosnu i Hercegovinu. Pa piše: treba ukinuti sve stranke i pustiti narod da živi. To je jedino što ja sad vidim, a što je nemoguće. To je fantazija. Stranke to ne daju. Stranke će opet, pogotovo Dodik, da zloupotrijebe naciju u političke svrhe. Jer, ako dozvole da se Mujo i Jovo približe jedan drugom, onda oni gube.

• I Vi ste pomagali drugim ljudima, doduše, u dosta težim vremenima. Suprotstavili ste se onima koji su provodili entičko čišćenje u Bijeljini. Sjećate li se tog vremena?
– Bilo je gusto i ludo u tom vremenu spašavati. Bio sam direktor najveće škole u Bijeljini, gdje je bilo 2.000 učenika. I dolazi do rušenja sistema, tog finog sistema. Sad ja trebam da postanem izrod i da sve učenike podijelim po nacijama. Ja sam ostao dosljedan profesionalac. Mene jedna moja izjava i danas košta. Kada mi je jedna strana televizija gostovala u školi, pitali su koje su nacije djeca. Ja sam odgovorio: u školi gdje sam ja sada direktor postoje dvije nacije – nacija učenika i nacija učitelja. Oni su bili oduševljeni time. Ali, teško meni sutradan, šta sam sve doživio i šta mi je rečeno. Ali, ja sam živio za djecu.

• Pretpostavljam da su takvi Vaši stavovi naišli na osudu u tom vremenu?!
– Da, naišli su na osudu, nažalost, i od crkve i od SDS-a. Ja sam bukvalno svaki dan plakao u kancelariji. Meni su rekli: ovo mora biti srpska škola srpske djece. Ja sam toj budali, koja je u rukovodstvu SDS-a, kazao: ako ikada bude to što ti tražiš, onda to neće biti škola, to će biti vjerska ustanova. Moje izjave i moje ponašanje su me isključili tada iz škole. Poslije moje izjave da je rušenje džamija najveći zločin, jer je pucano u svetinju, Kačavenda me proglasio za najvećeg srpskog izdajnika svih vremena.

• U tom vremenu spasili ste i nekoliko Bošnjaka iz logora Batković i još nekih mjesta. Kako ste to uspjeli i o kojim se ljudima radi?
– Moj djed je bio prijatelj sa Bišanovićima, moji roditelji su nastavili to prijateljstvo. Dolazili su jedni drugima, susretali se na svadbama i slično. Poštovali se… Ja sam neka treća generacija koja je njegovala to prijateljstvo. I onda dolazi ovo zlo. Imao sam čovjeka koji me poštovao, koji je bio uticajan. Dozvolio mi je da određene izvadim, izvučem iz logora Batković. Ostala mi je ta slika, njih 800 u tom momentu je bilo i svi gledaju u mene. To je stravično. Da sam mogao, ja bih sve njih zagrlio i izveo. Uspio sam, mislim, da izvedem njih trojicu. Nekoliko sam Bišanovića sa Majevice doveo. Išao sam po jednog u Pelemiše. To je bio moj ljudski odnos, da spasim bar te koji su bili prijatelji naše kuće.

Upoznaj BiH da bi je više volio

• Vi često ističete da je mržnja jedan od uzroka problema u našoj zemlji i da mržnja i danas traje. Šta političari i nadležna ministarstva trebaju raditi kako bi bar nove bh. generacije sarađivale i družile se?
– Mi smo u Republici BiH imali jedno ministarstvo i jednog ministra i gotovo savršen školski sistem koji je u svijetu bio priznat. Diplome u svijetu priznate. Sada na tom istom prostoru u istoj zemlji imamo 14 ministarstava, ministara prosvjete bez kulture. Nemamo nijednog kulturnog ministra. Što je najtragičnije, ti se ministri nikada nisu sastali da pošalju poruku. Recimo, da studenti iz Mostara idu u naučno-turističku vožnju u Bijeljinu, u Banju Luku, u Brčko… Slušao sam jednog gostujućeg profesora na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu i on kaže: tragično je što ste vi udaljeni od Sarajeva 20 kilometara, a niko nije ušao u Sarajevo. Tragično je da je neki student odrastao na Palama, ne zna Sarajevo, ne zna Baščaršiju i u njegovoj glavi usađeno je da to nije glavni grad BiH, a da studenti iz Sarajeva nikada nisu otišli u posjetu Palama.

• Slična je situacija u cijeloj državi. Politika je izgleda zatvorila i nove generacije u torove.
– Da. I zbog toga trebaju školske ekskurzije, od osnovne i srednje škole do fakulteta, da idu po onim zakonima koncentričnih krugova. Dakle, da prvo upoznaš svoj uži zavičaj, širi zavičaj i državu. Ono što je kod Tita bilo – upoznaj domovinu da bi je volio. Zato smo tada imali zdravo društvo. Sada su to oni zatrovali. I dalje je otrovano tim nacio-šovinizmom. Ja još nisam pročitao da je neko odveo učenike iz Bijeljine i Zvornika u Sarajevo.

 

(kliker.info)

Komentari